Biskupova uskrsna poruka 2008.

3

KOJI SMO GOD KRŠTENI U KRISTA ISUSA, U SMRT SMO NJEGOVU KRŠTENI
(Rim 6,3)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
dragi bogoslovi i vjeroučitelji,
kršćanska braćo i sestre!

Mir vama! (Iv 20,19). Od srca vam čestitam Uskrs! Molim da vam svima na životnom putu trajno svijetli svjetlo slavno uskrslog Krista, da vam Pobjednik nad smrću učvrsti nadu, umnoži radost, ispuni vas svojim Duhom ljubavi, daruje mir.

1. U sivilu svakodnevnih brzo potrošenih vijesti ima i danas izvanrednu snagu vijest s Isusova groba: Uskrsnu kako reče! (Mt 28,6). Ako je jedan od ljudi uistinu pobijedio granicu smrti, to je jedinstven događaj od presudnog značenja, koji opravdava sve naše napore oko unapređenja života na znanstvenoj i drugim razinama. U tom događaju, naime, svi oni imaju svoje ostvarenje a ljudsko postojanje nalazi svoj puni smisao. Svjedoci smo velikih koraka čovječanstva u materijalnom i tehničkom napretku. No, što oni idu dalje sve smo svjesniji da se ozbiljniji pomaci s obzirom na ljudski život a osobito smrt ne mogu dogoditi na toj razini nego na razini duha. Upravo u Isusovu uskrsnuću dogodio se prodor Duha u ljudsko ograničeno i smrtno postojanje, oslobođenje čovjeka od prirodnih uvjetovanosti i granica, od razorne moći zla i grijeha, njegovo otvaranje za puninu života. I radi toga ono zavrjeđuje najveću pozornost, ozbiljan pristup i nastojanje da se s njime uskladi ljudski život i svi njegovi sustavi.

2. Može li se Isusu vjerovati? Da li je on moćan ostvariti takvo silno djelo? Vjerodostojnost uskrsnuća ima svoj temelj u samoj Isusovoj osobi. On je, naime, najavio da će uskrsnuti. Tijekom svoga života učenicima je s jasnom sviješću i izvanrednom sigurnošću apsolutnog gospodara života i smrti nekoliko puta obznanio: Sin će Čovječji trpjeti i treći dan uskrsnuti! (usp. Mt 17,23; 20,19; Mk 8,31; 9,9; 9,10; 9,31: 10,34; Lk 9,22; 18,33; 24,7; 24,46). Što više, u raspravi sa svojim suvremenicima Isus je samoga sebe predstavio kao donositelja uskrsnuća drugima. Nakon što je uskrišenjem mrtvog Lazara posvjedočio svoju moć nad smrću, ustvrdio je: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. (Iv 11,25-26) Svoju moć da daruje život drugima obrazložio je svojim božanskim jedinstvom s Ocem: Ja i Otac jedno smo! (Iv 10,30) Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće (Iv 5,21). Izjavio je da će On sve uskrisiti na život: Dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas (Sina čovječjega) i izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude (Iv 5,28-29). Njegova je riječ: Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu (Iv 3,17). Sud se događa u prihvaćanju, odnosno neprihvaćanju Isusove osobe: Tko vjeruje u njega ne osuđuje se; a tko ne vjeruje već je osuđen (Iv 3,18).
Ovaj kratak uvid u Isusov odnos prema smrti svjedoči da on nije tek mislilac koji nastupa deklarativno, nego djeluje u snazi odozgor, u Duhu Svetom, u kojem svaka njegova riječ nalazi vjerodostojnost a djelo životvornost. Stoga mu na svetkovna Uskrsa poklonimo svoje obnovljeno povjerenje i molimo da nam snagom svoga Duha otvori oči srca i prosvijetli um da vidimo i razumijemo silno i nedokučivo djelo Božje te nas učini njegovim dionicima i svjedocima u svakodnevnom životu.

3. Svetkovina Isusova uskrsnuća ne odvraća nas od pitanja i poteškoća, problema i nevolja, tjeskoba i mraka koje prate naš život, nego nas učvršćuje u utemeljenoj nadi da je sve teško i patničko put kojim se stiže prema smislu i pobjedi života nad smrću, ljubavi nad mržnjom, dobra nad zlom, snage Duha nad nemoći tijela. I ne samo to. Sam Isus ustanovio je način na koji nas uključuje u svoju uskrslu preobrazbu života i daje jamstvo i naše pobjede nad smrću. On je svojim učenicima nakon uskrsnuća zapovjedio: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio (Mt 28 19-20). Sveti Pavao svjedoči kako je krštenje najdublje egzistencijalno sjedinjenje s Isusovom smrću i uskrsnućem, ustajanje na novi život te piše Rimljanima: Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života (Rim 6,3-4). Uči nas Katekizam Katoličke Crkve da Kristovo otajstvo nije događaj koji ostaje u prošlosti poput drugih događaja. On je svojom smrću uništio našu smrt i zato sve ono što je ostvario za nas čini nas dionicima božanske vječnosti, obuhvaća sva vremena i u njima se uprisutnjuje (KC 1085). Duh Sveti je nutarnja stvarnost događaja na križu i njegova posadašnjenja, istodobnosti i istovjetnosti u nama koji slavimo sakrament svetog krštenja. Budući da Duh Sveti preobražava u nama sve što je smrtno i propadljivo, upriličuje nas Isusu Kristu umrlom i uskrslom, krštenje se s pravom može nazvati novim rođenjem, ustajanjem na novi život. Nema druge snage koja bi mogla korjenitije odrediti našu sudbinu, jer ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu (Rim 8, 38-39).

4. Po krsnoj novosti života primili smo i obvezu svjedočiti ga u svojoj svakodnevici. Majka Terezija iz Kalkute protumačila je koliko je to jednostavno a neprocjenjivo. Nakon što je 1979. godine u Oslu primila Nobelovu nagrdu za mir, stigla je u Rim. Oko nje su se okupili brojni znatiželjni novinari a jedan od njih provokantno je i nedobronamjerno zapitao: «Majko, imate sedamdeset godina! Kad umrete svijet će biti isti kao i prije. Što se je promijenilo po tolikim vašim naporima?» Očekivalo se da će Majka Terezija uskratiti odgovor. Nasmiješila se i rekla: «Znate, nisam nikada pomislila da mogu mijenjati svijet! Samo sam željela biti kapljica bistre vode u kojoj se zrcali Božja ljubav. Čini li Vam se to malo?» Novinar nije uspio odgovoriti a ona je nastavila: «Potrudite se i Vi biti kapljica bistre vode i tako će nas biti dvije.» Nakon kratke šutnje zapitala je: «Jeste li oženjeni? – Da, Majko. – Recite to i svojoj supruzi pa će nas biti tri kapljice.» Nastavila je s pitanjima: « Imate li djece? – Troje, Majko. Recite to i svojoj djeci i tako će nas biti šest kapljica…» Toliko jednostavno a tako duboko! Svatko od nas posjeduje skroman ali dragocjen kapital ljubavi, potrebno je svakodnevno što bolje ga investirati. To je malo a tako značajno poslanje koje može svatko od nas izvršavati, na kojem god se položaju nalazio i u kojem god stanju ili godinama života bio. To će nas učiniti sretnima a naš svijet boljim i radosnijim.

Od srca vam svima želim da tako preobražavate naše hrvatsko društvo i ispunite ga uskrsnom nadom. Sve vas pozdravljam i blagoslivljam. Vaš biskup

+ Antun Škvorčević, v.r.

U Požegi, 15. ožujka 2008.