Biskupova božićna poruka 2008.

3

DJECA SE BOŽJA ZOVEMO I JESMO (1 Iv 3,1)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
vjeroučitelji i bogoslovi, dragi vjernici!

Radosno i od srca čestitam vam svetkovinu Isusova rođenja: Sretan Božić! Neka snaga Božje ljubavi, očitovana u Sinu rođenom od Marije Djevice u Betlehemu, pohodi svaku našu obitelj, ogrije vaša srca, prosvijetli tmine, donese utjehu žalosnima, olakšanje bolesnima, pomoć siromašnima. Molim da vam 2009. bude godina milosti Gospodnje (Lk 4,19), ispunjena svakim Božjim dobrom.

1. Nedavno sam s djecom u jednom dječjem vrtiću razgovarao o Božiću. Sa čudesnim sjajem u očima i radošću na licima, djeca su se natjecala odgovoriti što je Božić. Jedna je curica ustvrdila da je Božić kad stavimo jaslice u kuću i u njih malo dijete Isusa koji se raduje i voli pastire. Božić je kad se tata i mama vole, rekla je druga, a treća je dodala da je Božić kad su mama i tata, djed i baka dobri pa dijele darove. Dječačić je ustvrdio da je Božić kad se zapale svjetla u kući i na ulici, kad se ide u crkvu i kad se pjevaju vesele pjesme.
Slušajući zapazio sam s koliko točnosti djeca na neposredan i jednostavan način govore o najdubljim istinama vjere, o Bogu i čovjeku. Bog se objavio kao biće koje gaji velike osjećaje prema čovjeku, kako nam svjedoči Sveto Pismo. On se do te mjere solidarizirao s ljudima da je postao čovjekom, preuzeo njegovu tjelesnu slabost i smrtnost, rodio se u Betlehemu prihvaćajući siromaštvo štalice, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu (Lk 2,7). Nije odglumio naš život nego je uronio u najtežu ljudsku patnju, trpljenje i smrt uzdižući vlastitom solidarnošću naše postojanje na božansko dostojanstvo. Po njemu smo dobili svoj pravi status: Djeca se Božja zovemo i jesmo (1 Iv 3,1), postali sinovi i kćeri u Sinu, baštinici po Bogu (Gal 4,7).
U božićnim običajima, osobito u radosnom darivanju, međusobnom razumijevanju i uzajamnom pomaganju utkana je slutnja i stvarnost bliskosti između Boga i čovjeka, ljudska toplina, ljepota bračnoga i obiteljskoga zajedništva, snaga obiteljskoga stola, prijateljskoga stiska ruke. Po crkvenom slavlju – misi polnoćki – među nama otajstveno postaje prisutna Isusova ljubav koja je za nas sišla u jaslice i uzašla na križ, a iz pobožne pučke pjesme odjekuju stoljeća vjernosti hrvatskoga čovjeka Bogu, oživljuje duboka povezanost vremena i vječnosti, neba i zemlje, prošlosti i sadašnjosti. Božić je blagdan uzvišene radosti jer nas obogaćuje iskustvom trajnih vrijednosti i istinom o našem postojanju.

2. Božić nam, osim radosti, topline i ljepote šalje i snažnu poruku, koju nam valja čuti i prihvatiti. Naime, činjenica da je Bog odabrao solidarnost s nama ljudima kao sredstvo i put ostvarenja svoga spasenjskoga nauma za čovjeka i cjelokupno stvorenje, za nas vjernike ima rječito značenje i obvezu u javnom i osobnom životu. Svijet već mjesecima potresa gospodarska kriza proizišla iz gospodarskoga sustava utemeljenoga na liberalnom kapitalizmu, kojemu je jedina svrha profit (dobit). Zaprijetio je slom burzovnoga i bankovnoga sustava, gubitak radnih mjesta za veliki broj ljudi što uvećava broj siromašnih. I u ovom slučaju može spasiti solidarnost koja se ne smije svesti samo na ubrizgavanje značajne količine državnoga novca u gospodarski sustav. Solidarnost se mora očitovati u mudrom i nesebičnom vođenju gospodarstva na korist svakoga pojedinog čovjeka. Kako se globalizacija pokazala veoma krhkom, ovih je dana papa Benedikt XVI. upozorio da ona ne može uspjeti ukoliko ju ne bude pratila solidarnost s najsiromašnijima i gladnima u svijetu.
I u Hrvatskoj se osjećaju posljedice globalnih svjetskih gospodarskih zbivanja. Situacija u nas ima neke posebnosti jer su se nepravednom pretvorbom i korupcijom uspostavili određeni sebični sustavi, koji uzrokuju sve veće razlike između bogate manjine i siromašne većine. Valja se iskreno i dobronamjerno zapitati je li u Hrvatskoj – na svim razinama javne vlasti i drugih odgovornih ustanova i pojedinaca – sve učinjeno kako bi se ispravile sustavne nepravde iz ranijih vremena i promaknula veća solidarnost s najugroženijim ljudima, među kojima su umirovljenici, obitelji s brojnom djecom, invalidi, ljudi bez radnoga mjesta, prognanici s minimalnim mirovinama iz zemalja svoga podrijetla. Nisu li neki potezi državne i lokalne vlasti kratkoročno interesno podilaženje ljudima po načelu »kruha i igara« umjesto sustavnoga nastojanja oko projekata i programa koji bi služili poboljšanju gospodarskoga i svakoga drugog stanja? Božić, blagdan Božje solidarnosti s nama ljudima, pravi je trenutak u kojemu bi svatko od nas trebao ispitati svoju savjest u smislu koliko svojim stavovima ili djelima doprinosi sebičnosti na političkoj, gospodarskoj, obiteljskoj ili osobnoj razini. Božić nas poziva na pokajanje za grijehe i na obraćenje, odvraća nas od sebičnosti i upućuje na solidarnost s bližnjima.
Braćo i sestre! Kako bismo ublažili siromaštvo u Slavoniji pokrenuli smo početkom ove pastoralne godine, prigodom Biskupijskoga dana, programe solidarnosti s nevoljnima, s onima koji su pritisnuti neimaštinom, starošću, osamljenošću ili bolešću. Poznato vam je da smo u Požeškoj biskupiji među ostalim potaknuli i posebne programe odgoja što većega broja ljudi za caritasove djelatnike volontere, kako bismo u svakoj župi što vjerodostojnije ustrajno njegovali osjetljivost prema ljudima u nevolji. Božić je prigoda da se ispitamo koliko svatko od nas doprinosi tim nastojanjima. Neka nas blagdan Božje ljubavi prema čovjeku potakne da što dublje oćutimo otajstvo Isusova siromaštva, te po uzoru na njegovu solidarnost s čovjekom u nevolji, budemo ljudi njegova srca i djela spram potrebitih. Samo ćemo tako biti sigurni da smo na njegovu putu, da smo graditelji civilizacije ljubavi.

3. Već smo istaknuli kako smo po Sinu Božjemu rođenom u ljudskom tijelu ušli u svojevrsno rodbinstvo s Bogom, primili dostojanstvo njegovih sinova i kćeri. U toj Božjoj božićnoj deklaraciji o našem ljudskom dostojanstvu, svoje čvrsto uporište ima i pravo svakoga čovjeka na život od naravnoga začeća do prirodne smrti, pravo na brak između muškarca i žene, pravo na obitelj i odgoj djece u obitelji. Po tom Božjem dostojanstvu dužni smo iskazivati osjetljivost prema onima čija su temeljna prava ugrožena.
Poznato vam je da su teške povrede ljudskih prava i dostojanstva pojedinaca, skupina i naroda tijekom dvaju svjetskih ratova bile razlogom što su Ujedinjeni narodi prije šezdeset godina zajamčili ta prava Općom deklaracijom o ljudskim pravima. Svjedoci smo da u novije vrijeme pojedinci i skupine – privatno i javno, u svijetu i u Hrvatskoj –stavljaju u pitanje to izvorno čovjekovo dostojanstvo, podupirući promjenu Deklaracije. Nije li i tu na djelu pomanjkanje solidarnosti utemeljene na ljubavi i pravednosti? Valja nam u hrvatskom društvu hrabrije svjedočiti vjerničku osjetljivost i solidarnost s čovjekom po Božjemu naumu, svjedočiti o dostojanstvu primljenom po rođenju Sina Očeva, boriti se za spomenute vrijednosti i temeljna ljudska prava. To su učinili i oni koji su minulih nedjelja potpisivali peticiju po našim crkvama kako bi se u spomenutoj Deklaraciji sačuvalo sve što se odnosi na zaštitu ljudskoga života, braka, obitelji i odgoja.

4. Teško socijalno stanje u Hrvatskoj stvara neraspoloženje i izaziva bunt pojedinih skupina ljudi, kojega potom prenose u javnost nastupajući pokatkad tako da ruše ljudsko dostojanstvo, napose siromašnih. Jezik, po riječima sv. Jakova apostola, uistinu može biti pun otrova smrtonosnoga (Jak 3,8). U zlo se može pretvoriti svaka riječ koja nije izrečena s ljubavlju. Kolike li je u Hrvatskoj ubila teška javna riječ, oduzela dobar glas nedužnima? Svjesni smo da nije moguće vulgarizacijama, neselektivnim obezvrjeđivanjem i omalovažavanjem postići bilo kakav boljitak. Stoga nam valja poslušati sv. Pavla: Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima (Ef 4,29).
Božić nam daje pravac kojeg valja slijediti i u današnjim izazovima. Sveti Ivan Evanđelist tumači dubinu božićnoga događaja tvrdnjom: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama (Iv 1,14). Stavlja nam pred oči vječnu Božju Riječ, koja se utjelovila, unijela u ljudsku krhku i smrtnu tjelesnu stvarnost Božju stvaralačku, preporoditeljsku i životvornu snagu. To se otajstvo na svoj način opetuje svaki put kada vjernik, otvoren Duhu Svetome čita Sveto pismo, razmišlja o Božjoj Riječi, dopuštajući da ga zahvati njezina snaga kako bi od nje živio, kako bi njome pokrenut postao molitelj. Čovjek je tek tada posve autentičan kad sebe mjeri Božjom riječju i moli. Tek zahvaćen Božjom snagom sposoban je ispravno djelovati, Božjim načinom promicati solidarnost među ljudima. Potičem vas, nastavite se po svojim župama okupljati oko Božje riječi sa svojim lektorima, kako smo to zajednički započeli činiti u došašću. To je istovremeno i naš odgovor na smjernice nedavno završene Opće biskupske sinode u Rimu, izražene u Poruci Božjemu narodu.
Braćo i sestre! Radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama (1 Kor 13,11). Sve vas srdačno u Gospodinu pozdravljam i blagoslivljam,

vaš biskup Antun
Požega, 15. prosinca 2008.