Biskupova božićna poruka 2013.

2

SVJETLO U TAMI SVIJETLI I TAMA GA NE OBUZE! ( Iv 1,5)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
bogoslovi i vjeroučitelji,
draga braćo i sestre!

Čestitam vam svetkovinu Isusova rođenja s iskrenom željom da i ovoga Božića vaše domove i srca pohodi nebesko Svjetlo iz Betlehema!

Hrvatsko društvo između svjetla i tame

1. Na više susreta tijekom Došašća imao sam prigode čuti razmišljanja ljudi o sadašnjem našem društvenom stanju. Jedan mi je od sugovornika slikovito rekao kako se u Hrvatskoj svakodnevno gasi sve više svjetala i sve dublje tonemo u mrak. Mislio je pritom na to da ljudi dnevno ostaju bez radnoga mjesta, da su poljuljane temeljne vrijednosti života, da se ne štite brak i obitelj nego promiče kultura smrti povezana s niskim natalitetom, da se produbljuju podjele na javnoj sceni, jača ideološko nasilje u medijima i raste sveopće nezadovoljstvo. Pridodao je da mu mrak padne na oči kad na televiziji vidi određene javne dužnosnike, koji u lažnom svjetlu prikazuju druge ljude i događaje kako bi sebi osvijetlili lice.

Nemoć slobode zarobljene tamom 

2. Prikazivanje sadašnjega hrvatskog trenutka slikom svjetla i tame zavrjeđuje našu božićnu pozornost. Tama je suprotnost svjetlu, stoga sve ono što doživljavamo kao manjak života nazivamo tamom, a ono što iskustvom dohvaćamo kao život u njegovim istinskim dimenzijama nazivamo svjetlom. U mraku se ne vidi stvarnost, u mraku nedostaju boje, širina pogleda, manjka cjelovitost, stoji se na mjestu, a ne ide k cilju. Samo onaj tko je iskusio mrak dobro zna što je svjetlo. Tama nije samo fizička pojava, o njoj govorimo na razini uma, morala, duha, a o najgušćoj tami je riječ kad čovjek ne vidi smisao života pa promaši cilj. Svjetlo je upisano u dubinu našega bića, svjetlo je naše naravno stanje. Razumljivo je stoga što se klonimo mraka i što nastojimo zapaliti svjetlo kako bismo što prije izišli iz tame. To bi pravilo trebalo vrijediti i za tamu koja se događa u našim odnosima prema drugim osobama, prema moralnom stanju i životu bez vrijednosti. No, iz iskustva znamo da nije uvijek tako jer je ljudska sloboda ranjena zlom pa pokatkad nema snage ni mogućnosti oduprijeti se mraku. Nema snage ni volje izići iz otuđenoga stanja, ostaje zarobljena, zakonskim i drugim putovima stvara sustave lažne slobode, poniženoga dostojanstva, života ograničena na tijesne mogućnosti. Čovjek opredijeljen za zlo odupire se svjetlu kako se ne bi razotkrila njegova djela tame. U prirodi i u čovjekovu životu na fizičkoj, a napose na duhovnoj razini, trajno je prisutno određeno sukobljavanje svjetla i tame te ostaje pitanje: što će na kraju imati zadnju riječ – život ili smrt, smisao ili besmisao.

Isus Krist neugasivo svjetlo svijeta

3. Na svetkovinu Božića Crkva snažno naviješta da u ljudskoj drami svjetla i tame, života i smrti Isus Krist ima presudnu ulogu. Ona svečano proglašava: »Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet« (Iv 1,9). Trajno podsjeća na Isusovu tvrdnju božanske sigurnosti: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života« (Iv 8,12). S njegovom smrću »Nasta tama po svoj zemlji« (Mt 27,45; Mk15,33; Lk 23,44), ali ne da bi pobijedila smrt, nego da bi zasjalo svjetlo u tami, pobijedio život. »Svjetlo u tami sja i tama ga ne obuze« (Iv 1,5). U Isusovoj smrti snagom Božje ljubavi odlučeno je pitanje svjetla i tame, života i smrti – pobijedilo je svjetlo, uspostavljen život. Apostol Pavao tumači kako nas u njemu Bog »izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje« (Kol 1,13). Od starine sveto krštenje bilo je nazivano prosvjetljenjem, jer u njemu Isus Krist poput svjetla ulazi u našu prolaznost i smrtni mrak, zahvaća naše biće, preotima nas iz vlasti zla. Kršćanin je postao svjetlost u Gospodinu te sveti Pavao konkretno tumači način na koji se to treba očitovati: »Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama« (Rim 13, 12-14).

Pobjedu Svjetla u Hrvatskoj

4. Draga braćo i sestre! I ovoga su Božića u Hrvatskoj osvijetljeni mnogi domovi i trgovi, borovi urešeni žaruljama i svijećama. Običaj je to koji je u mnogih izgubio svoje prvotno značenje i sveo se na poljepšavanje okoliša. Štoviše, osvjetljavanje je povezano s komercijalizacijom Božića koja čovjekovo srce ostavlja praznim. Paljenje svjetla oko nas trebalo bi biti znakom onoga što se događa u nama. Mnogi od vas pripravljali su se za Božić misama zornicama pa ste bili svjedoci kako noć prelazi u zoru, kako svjetlo dana preotima tamu noći. Pravi prijelaz noći u dan zbio se kad ste u ispovjedaonici pristupili Isusu Kristu, približili mu srce te on svojom milosrdnom ljubavlju i praštanjem u vama ostvario čudesni prijelaz iz mraka ranjenosti zlom u stanje svjetla i duhovne slobode. On je Svjetlo istinsko koje jedino može prodrijeti u naše najdublje životne nemoći i tame, osloboditi nas i podariti smisao.

Dok se na različitim svjetskim razinama gase svjetla, a u našem društvu tonu nade, Isus ostaje hrvatsko trinaeststoljetno neugasivo Svjetlo. S Tertulijanom vam upućujem poziv: »Ne ugasite jedinu nadu svijeta«, ne odrecite se Isusa Krista i ne dopustite da budete zavedeni lutanjima i zavođenjima trenutno prisutnima u našem društvu. Ne bojte se, nema ni jedne suvremene tame koju on nije kadar rasvijetliti, ni jednoga problema koji on ne može razriješiti svojom milosrdnom ljubavlju, kako nas neumorno podsjeća papa Franjo. Valja mu samo hrabro približiti naše osobne, obiteljske i društvene tmine, oblikovati život u njegovu duhu, zauzimati se za njegovo svjetlo u javnome životu, u državnim zakonima, odgojno-obrazovnim, gospodarskim i drugim sustavima, promicati njegovo svjetlo u međuljudskim odnosima, u bračnom i obiteljskom zajedništvu, u odgoju djece i mladih.  Na svršetku Godine vjere u našoj smo Katedrali sa svećenicima i predstavnicima župa odlučili ustrajati u tom opredjeljenju vjere! Dopustimo da nas ovoga Božića ispuni Svjetlo bez zalaza, kako bi nam nova godina bila uspješnija.

Sve vas od srca blagoslivlja i za sve moli – vaš biskup Antun.
U Požegi, 17. prosinca 2013.