Biskupova uskrsna poruka 2016.

2

„HRABRI BUDTE – JA SAM POBIJEDIO SVIJET“ (Iv 16,33)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
vjeroučitelji i bogoslovi,
draga kršćanska braćo i sestre!

„Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33). U svjetlu ovih snažnih Isusovih riječi od srca vam čestitam Uskrs u godini Izvanrednog jubileja milosrđa.

Hodočašće na Isusov prazan grob

1. Na biskupijskom hodočašću u Svetu zemlju minulog mjeseca veljače o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije i Izvanrednog jubileja milosrđa najdublje dojmove ostavila je na mene sveta misa u Bazilici svetoga groba. Slavili smo je 21. prošlog mjeseca nedaleko Kalvarije na mjestu gdje je bilo položeno Isusovo mrtvo tijelo i koje na svoj način svjedoči o Gospodinovu uskrsnuću. Želio bih ovog Uskrsa prenijeti vam ondje izrečene misli i podijeliti s vama osjećaje koje sam ponio sa spomenutog svetog mjesta te vas na taj način duhovno povezati s hodočašćem.

Nismo stvoreni za smrt

2. Isusov grob je potresna zemaljska i svemirska točka na kojoj je Život pobijedio smrt. U našim pojedinačnim i obiteljskim iskustvima, kao i na društvenoj i najširoj svjetskoj razini, postoji duboko nezadovoljstvo sa stanjem u kojem se nalazimo. Naime, nekim nutarnjim osjetilom duha shvaćamo kako nismo stvoreni za ovaj svijet, podložan diktatu zla i zakonitostima smrti, koje ljudskim snagama ne možemo izbjeći. Smrt je jedna od najtežih i najizazovnijih činjenica našeg postojanja. Pred njom se nameće mučno i teško pitanje: zašto smo se pojavili u životu, ako bismo na kraju trebali skončati u ništavilu. Na granici života, pred smrću rijetko je tko ravnodušan, a nitko – od najjednostavnijih ljudi do znanstvenika i moćnika ove zemlje – ne zna što s tom stvarnošću treba započeti, jer ona izmiče našim mogućnostima razmišljanja i djelovanja. Tijekom povijesti čovječanstva jedino je Isus Krist nastupio božanskom jasnoćom s obzirom na tu činjenicu i prigodom smrti prijatelja Lazara ustvrdio: „Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ Još je dodao: „Vjeruješ li ovo?“ (Iv 11, 25-26). On je svojom riječju, cijelim svojim životom i djelovanjem posvjedočio izvanredno suveren pristup toj granici našeg postojanja. Sin Očev od vijeka, postavši čovjekom, preuzeo je na sebe smrt, oduzeo joj moć, ostvario konačni prodor na crti koja nas dijeli od života, unio u naša umiranja, i u našu osuđenost na smrt pobjedu života. To je Božja istina o nama u koju možemo ući samo vjerom.

Vjerom biti dionicima Božje pobjede nad smrću

3. Novozavjetni izvještaji o Isusovu uskrsnuću poticaji su i pomoć našoj vjeri da se uputi u svijet Božje pobjede nad smrću te postanemo njezinim dionicima. Petar je u svom govoru poganinu Korneliju, koji naviještamo na svetkovinu Uskrsa, obrazložio događaj Isusove pobjede nad smrću. Okupljene je podsjetio na bjelodane činjenice što se sve s Isusom događalo, od Galileje do Judeje, od krštenja Ivanova, Isusova propovijedanja i djelovanja u snazi Duha, očitovane po ozdravljenjima bolesnih i oslobađanju od đavolske moći, do njegove osude na smrt, raspeća u Jeruzalemu i polaganja u grob. Sve navedene činjenice su povijesno provjerljive, postoje očevici koji ih mogu potvrditi. Petar je snažnim uvjerenjem ustvrdio o Isusu: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih“ (Dj 10, 40-41). To je apostolski prvak posvjedočio i u svim drugim svojim nastupima, pozivajući ljude da se vjerom, obraćenjem i krštenjem pridruže Isusu Kristu i postanu s njime pobjednici.

Svjedoci nadpovijesti u povijesti, nadspoznatljivog u spoznatljivom

4. Činjenica Isusove smrti je ovozemni podatak, ali stvarnost uskrsnuća, pobjede nad smrću je nadpovijesnog značaja. Povijesne događaje možemo spoznati naravnim razumom, utvrditi znanstvenom metodom a uskrsnuću kao nadpovijesnom događaju koji se zbio u našoj povijesti, možemo pristupiti samo vjerom, i tim putem spoznati nadspoznatljivu stvarnost Kristovu te postati dionicima njegove punine života (usp. Ef 3,19). Petar ne donosi dokaze o uskrsnuću, ne raspravlja o tome kako ima ili nema uskrsnuća, nego tvrdi: „A mi smo svjedoci od Boga predodređeni“ (usp. Dj 10, 39.41; 2,32) da je on uskrsnuo. Naime, Uskrsli se pobrinuo očitovati svojim apostolima i nekim najbližim učenicima, među kojima i Mariji Magdaleni te ih uvjeriti da je živ. Na dan Pedesetnice snagom svoga Duha nije ih tek prosvijetlio da razumiju djelo Božje, nego ih je učinio dionicima svoje pobjede nad smrću te Petar tvrdi „mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti“ (Dj 5,32). Od dana Pedesetnice pa do danas, oni koji su susreli Uskrsloga u snazi njegova Duha, spremni su položiti i živote za njega, svjedočeći da je on živ. Tako se ostvaruje Isusova riječ koju je uputio apostolima u trenutku svoga uzašašća na nebo: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). Taj živi Pobjednik nad smrću u snazi svoga Duha okuplja zajednicu svjedoka, Crkvu na čelu s apostolskim zborom kojem je Petar glava, zajednicu koja je vidljivi znak njegove nevidljive prisutnosti, nerazoriva u svom trajanju po njegovu obećanju: „I evo, ja sam s Vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Crkva, prolazeći kroz progone svijeta, dijeli s njime nemoći i neuspjehe, ali ujedno trajno snažena Isusovom prisutnošću u moći Duha Svetoga korača u nadi prema dovršenju svega stvorenog kome je on po smrti i uskrsnuću postao Gospodarom.

Milosrđem i praštanjem prijeći iz smrti u život i svjedočiti Uskrsloga

5. Braćo i sestre! Uskrsnuće Isusovo djelo je Božjeg milosrđa, njegove moći ljubavi koja praštanjem oslobađa od zla i smrti te tako uvodi u puninu života. Evanđelist Ivan je zabilježio da se Gospodin na sam dan svoga uskrsnuća ukazao učenicima da bi im darovao moć Duha Svetoga kojom će vršiti posebnu zadaću: opraštati grijehe i tako biti dionicima i služiteljima prijelaza iz smrti u život (usp. Iv 20, 22-23). Tijekom ovogodišnje korizme Izvanrednog jubileja milosrđa nastojali smo na župnim katehezama petkom pobliže upoznavati Božje milosrđe po učenju i svjedočenju sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja naše Biskupije, koje na poseban način slavimo i primamo u sakramentu pomirenja. Ovih dana u neposrednoj pripravi za Uskrs po slavlju tog sakramenta u duhu obnove II. vatikanskog sabora povjerili smo Božjem milosrđu svoje ranjenosti grijehom i po svećeničkom služenju pomirili se s Bogom i s Crkvom. Na svoj način bili smo dionici tog dinamizma i svojim korizmenim hodočašćima u požešku Katedralu, hodočašćem u Svetu zemlju te djelima milosrđa koja smo ostvarivali. O značenju milosrđa za dostojanstvo ljudi u trenutačnom teškom stanju hrvatskog društva razmišljali smo na temelju Korizmene poslanice slavonskih biskupa pod naslovom „Siromaštvo i demografsko stanje u Slavoniji, Baranji i Srijemu“ te se zauzeli za djelovanje u duhu crkvenoga socijalnog nauka. Sve navedeno kao i neke druge inicijative trebale su poslužiti tome da se još snažnije pokrenemo kako bismo u svom životu bili „Milosrdni kao Otac“.
Pozivam vas, braćo i sestre, da ovog Uskrsa u Godini milosrđa svaki pojedinac u svim našim župama i svi zajedno obnovimo vjeru u Božje milosrđe koje nas u svetom krštenju „izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha“ (Kol 1,13-14). U skladu s Gospodinovim riječima da nije došao suditi svijet nego da se on spasi po njemu (usp. Iv 3,17), budimo u svijetu, suosjećajmo s čovjekom u njegovim mukama i tjeskobama, u siromaštvu i bolesti, promašajima i grijesima – na Isusov način. Neka uskrsli Krist osnaži sve one koji su u braku, sve članove naših obitelji i javne djelatnike da praštanjem i milosrđem pristupaju stanjima prouzročenima zlom i svađama, podjelama i sukobima, te tako u svakodnevici budu dionicima iskustva prijelaza iz smrti u život. U svim nevoljama života neka vam trajno bude na pameti Isusova riječ: „Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33).

S raspoloženjem uskrsne nade svima vam želim obilje duhovne radosti, uz srdačan pozdrav mira u Gospodinu, vaš biskup

✠ Antun Škvorčević

U Požegi, 19. ožujka 2016.