HODOČAŠĆE OSNOVNOŠKOLSKE DJECE U VOĆIN

5

Nekoliko tisuća osnovnoškolske djece iz svih dijelova Požeške biskupije hodočastilo je 7. svibnja Majci Božjoj Voćinskoj. Djecu je dočekao suncem obasjan Voćin. Po dolasku u svetište hodočasničke skupine obišle su oko Gospina lika u svetištu. Potom su sudjelovale u programu priprave za misno slavlje, tijekom kojega su mnoga djeca pristupila sakramentu pomirenja, ispunivši time jedan od uvjeta za dobivanje potpunog oprosta, jer je voćinsko svetište tijekom Izvanrednog jubileja milosrđa oprosna crkva. Slijedilo je euharistijsko slavlje u crkvi koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s pedesetak svećenika. Pozvao je djecu da posebnom sabranošću i radošću pozdrave lik Gospe Voćinske, upućujući joj tri poklika, na što su djeca odgovarala pjevajući „Blažena ti što povjerova“. Potom je Mladen Štivin, voditelj svetišta izrazio biskupu dobrodošlicu a djeca uručila cvijeće i čestitala mu rođendan. U pozdravu djeci biskup je kazao kako je njihovo sudjelovanje na XVIII. biskupijskom osnovnoškolskom hodočašću u Voćin snažan događaj, jer svojom žrtvom ranog ustajanja i putovanja, a napose molitvom i pjesmom svjedoče svoju odanost Isusovoj Majci, i u njezinoj blizini ostvaruju zajedništvo svoje požeške mjesne Crkve kojoj pripadaju te u Godini milosrđa postaju dionicima duhovnog bogatstva koje im Crkva omogućuje u voćinskom svetištu kao oprosnoj crkvi. Pozdravio je vjeroučitelje i svećenike koji su ih dopratili na ovo hodočašće, na što su djeca odgovorila gromoglasnim pljeskom.
U homiliji biskup je s malim hodočasnicima zapodjenuo dijalog o naviještenoj Božjoj riječi. Najprije im je misli usredotočio na sv. Pavla, o čijim misijskim putovanjima izvješćuje evanđelist Luka u Djelima apostolskim, pitajući ih što to Pavao radi, obilazeći svijetom. Kad su djeca odgovorila da on propovijeda evanđelje, biskup im je protumačio da »evanđelje« dolazi od grčke riječi te znači »radosna vijest«. Opisao im je što je radost i kazao kako je ne možemo kupiti ili negdje nabaviti, nego da je ona dar. Spomenuo je da Isus u današnjem evanđelju govori o potpunoj radosti za kojom čeznemo i koju nam jedino on može darovati. To znači, dodao je djeci, da Bog želi da oni budu radosni te su svi zapjevali pripjev »Kriste, budi naša radost«. Potom ih je upitao kako je to Isus Krist naša radost. Podsjetio ih je da je Pavao prije obraćenja bio ispunjen mržnjom prema Isusu i njegovim učenicima, ali da se Božjim djelom dogodilo njegovo obraćenje: Isus Krist je snagom svoga Duha ušao u Pavlovo srce i preobrazio ga. A to je Isus mogao učiniti – nastavio je biskup – jer je izišao od Oca, i kad je postao čovjekom, nije nam donio ništa materijalno, nego nam je omogućio da Duh Sveti zahvati naša bića, te ne ostanemo prepušteni prolaznosti, zlu i smrti. Podsjetio je djecu da u njih svojom ljubavlju ulaze njihovi roditelji, braća i sestre, prijatelji, naglasivši da ta ljudska ljubav ne može izliječiti našu ranjenost grijehom, naše trpljenje i u konačnici smrt. To jedino može Bog u Isusu Kristu. I to je ta radosna vijest. I kad je sv. Pavao tu radost otkrio, sav se stavio u njezinu službu, želeći je donijeti što većem broju ljudi.
Upozorio je potom djecu kako sv. Luka u naviještenom ulomku iz Djela Apostolskih govori da postoji Put Gospodnji ili Put Božji u koji treba biti upućen i njime ići. Podsjetio ih je da je Isus za sebe rekao Ja sam Put te je kazao djeci da tko s njime ide ovim svijetom dolazi do najuzvišenijeg cilja, do vječnosti, do neba, punine radosti. Tim Isusovim putem vjerno je išao sv. Pavao. Ali ne samo on. Današnje prvo čitanje, nastavio je biskup, spominje nekog Židova imenom Apolon koji je želio poći Božjim putem i koji je vatreno govorio o Isusu, ali jer je poznavao samo Ivanovo krštenje, njegovo raspravljanje o Isusu bilo je samo umno. Stoga mu je pristupio jedan kršćanski bračni par, Priscila i Akvila, i oni su mu pomogli da bude kršten Isusovim krštenjem, uđe tako u najdublje zajedništvo njegova života te poput sv. Pavla bude prožet Isusom, ne samo u pameti, nego i u srcu.

Primijenivši to na male hodočasnike, biskup je rekao da su i oni danas došli u Voćin zamoliti Isusovu Majku da im pomogne tako upoznati Isusa kao njihov put, da se cijelim životom opredijele za njega, da se ražare u svojim srcima i budu što tješnje povezani s njime. Pozvao je djecu da se kratko zaustave u tišini i provjere što nose u svom srcu s obzirom na Isusu Krista, i da nakon kratkog promišljanja u tišini Kristu šapnu: »Kriste, ti si moja radost«. Potom su svi zajedno još jedanput oduševljeno zapjevali pjesmu »Kriste, budi naša radost«. Završavajući homiliju biskup je upravio Isusovoj Majci molitvu: „Marijo, Isusova Majko, ne daj da itko od ove djece odluta s puta Krista Tvoga Sina, nego neka mu cijeloga života ostanu vjerni. Hvala ti, Isusova Majko!“
Na koncu slavlja biskup Antun je predvodio molitvu Gospi Voćinskoj, kojom je njezinoj majčinskoj ljubavi povjerio sve male hodočasnike. Potom su otpjevali Kraljice neba, raduj se. Prije nego će im podijeliti završni misni blagoslov, biskup ih je podsjetio kako se nalazimo u vremenu nakon Isusova Uzašašća na nebo u pripravi za Duhove tijekom kojega je Marija u dvorani posljednje večere molila s apostolima i s njima zajedno iščekivala silazak Duha Svetoga i tako bila na počecima Crkve. Izrazio je uvjerenje da je Marija i danas u Voćinu molila s nama. Posvjedočio je da je osjetio kako voćinska crkva nije prazna, ne samo zato što je fizički ispunjena malim hodočasnicima, nego zato što su im srca puna Božje blizine, Duha Svetoga, radosti zbog susreta s Isusom. Zahvalio je Isusovoj Majci što je danas molila s djecom iz svih krajeva Požeške biskupije. Pozvao ih je da tu puninu ponesu svojim kućama i podijele sa članovima svojih obitelji, i zaželio im da budu blagoslovljeni pod zaštitom Isusove Majke, Gospe Voćinske. Skladno i snažno pjevanje na sv. misi predvodio je dječji pjevački zbora župe Marije Kraljice i sv. Jurja mučenika u Davoru, zbor župe sv. Nikole Biskupa u Pleternici i župe sv. Terezije Avilske u Požegi.
Nakon okrjepe i odmora program hodočašća je nastavljen natjecanjem iz kviza vjeronaučnog znanje na temu Godine milosrđa. Prvo mjesto osvojila je skupina iz Župe sv. Terezije Avilske u Požegi pod vodstvom vjeroučiteljice s. Karoline Mićanović u sastavu Mateja Raljević 7. razred (Katolička osnovna škola u Požegi), Dinko Maslač 6. razred (OŠ Dobriše Cesarića u Požegi), Marta Štimac 7. razred (Katolička osnovna škola u Požegi), Marin Grbeš 6. razred (Katolička osnovna škola u Požegi) i Lucijan Grgić 6. razred (OŠ Dobriše Cesarića). Drugo mjesto osvojila je skupina iz župe sv. Terezije Avilske u Suhopolju a treće mjesto domaća skupina iz Voćina. Biskup Antun je čestitao pobjednicima iz katedrale župe sv. Terezije Avilske, podsjetivši da su i prošle godine pobjednici natjecanja bili iz iste župe. Uručio im je veliku medalju Svetišta Gospe Voćinske i povelju priznanja te darove a skupinama koje su zauzele drugo i treće mjesto podijelio je darove. Zahvalio je pobjednicima na njihovu natjecateljskom žaru i na znanju te im poželio da sav svoj život oblikuju kao svojevrsno natjecanje te s Isusom Kristom budu pobjednici i nad smrću. Zahvalio je i vjeroučiteljima koji su ih pripravljali za natjecanje kao i voditeljima programa natjecanja.
Slijedila su sportska natjecanja skupina dječaka i djevojčica u nogometu, graničaru, povlačenju užeta i skakanju u vreći.