SUSRET TRAJNE FORMACIJE MLADIH SVEĆENIKA POŽEŠKE BISKUPIJE

4

U Domu Sv. Augustina u Velikoj održan je 6. lipnja posljednji susret trajne formacije mladih svećenika Požeške biskupije u ovoj pastoralnoj godini. Nakon molitve Trećeg časa požeški biskup Antun Škvorčević pozdravio je nazočne svećenike i đakone, rekavši da na ovom susretu želimo provjeriti kako smo ostvarivali program trajne formacije u protekloj godini. Kazao je da je trajna formacija mladih svećenika, kao uostalom i svih svećenika, potrebna jer nitko od nas nije konačno oblikovan, nego nam svima valja cijeloga života nastojati oko izgradnje. Upozorio je da bi svećenik, koji bi se prestao izgrađivati, postao zapušten. Spomenuo je kako mladi svećenici žive uronjeni u mentalitet suvremenog svijeta ali da trebaju nastojati izgrađivati se u evanđeoskom mentalitetu kako bi mogli služiti čovjeku da ozdravi snagom Isusova evanđelja. Podsjetio je kako termin mentalitet dolazi od latinska riječ »mens« koja je u liturgijskom i teološkom govoru istoznačnica za »duh« i »srce«, čovjekovu cjelovitost te da valja trajno moliti da Bog ulije u dubinu našega bića svoju milost po kojoj nas osnažuje u našoj duhovnoj, psihičkoj i tjelesnoj strukturi. Istaknuo je kako je spomenuta troslojnost našega ljudskog bića vrijedna naše trajne pozornosti i izgradnje.
Govoreći najprije o tjelesnoj razini, biskup je rekao da se naš mentalitet izgrađuje i oblikuje kroz to što tjelesnost njegujemo tjelovježbom, sportom, higijenom, medicinom, općom građanskom pristojnošću te pozvao mlade svećenike da provjere što se s njima događa na toj razini. Naglasio je da trebaju voditi računa o svojoj tjelesnosti jer naš duh ne može dobro funkcionirati bez zdrave tjelesnosti, ali tako da pritom ne zastrane u kult tijela. Potkrijepio je to poznatom latinskom uzrečicom »Mens sana in corpore sano«, naglasivši da se ta uzrečica može dvojako shvatiti: da bez zdravog tijela nema ni zdravog duha, ali i obrnuto, da bez zdravog duha ni tijelo neće biti zdravo. Govoreći o duševnoj razini, biskup je naglasio potrebu da u tom pogledu svaki mladi svećenik treba biti vlastiti dijagnostičar i njegovati osobnu psihičku ravnotežu. S obzirom na duhovnu razinu, ustvrdio je da na njoj počivaju druge dvije, upitavši mlade svećenike koji je duh u njima prisutan te ih nosi i pokreće. Naglasio je da se duhovna razina prvenstveno izgrađuje svakodnevnom molitvom, kroz koju se neprestano čistimo, obnavljamo i osnažujemo u svom duhovnom biću. Upitao je mlade svećenike uzimaju li sebe ozbiljno na sve tri spomenute razine i pokušavaju li na njima ozbiljno djelovati.
Osvrnuvši se na ulomak iz kratkog čitanja Trećeg časa, u kojem prorok Jeremija govori o Božjem obećanju Novog saveza u kojem će Bog ljudima u dušu staviti svoj zakon i upisati ga u njihovo srce, biskup Antun je mladim svećenicima rekao da je savezništvo s Bogom ono što ih iznutra treba nositi kako se njihov život i pastoralno poslanje ne bi pretvorilo u površni tehnicizam bez duha. Završavajući svoj nagovor biskup je zahvalio Josipu Krpeljeviću, voditelju trajne formacije za ono što je činio tijekom minule pastoralne godine u radu s mladim svećenicima i đakonima. Zahvalio je i nazočnim svećenicima na njihovu sudjelovanju u programima trajne formacije. Zajedno s njima osvrnuo se potom na neke zajedničke projekte ostvarivane protekle godine, među kojima je i edukacija animatora mladih, raspravili su o putovanju mladih na susret u Poljsku idućega ljeta, te razgovarali o skorim svećeničkim premještajima.
Zatim je voditelj trajne formacije Josip Krpeljević zahvalio biskupu Antunu za njegovu brigu koju je i ove pastoralne godine iskazivao prema mladim svećenicima i đakonima. U nekoliko riječi podsjetio je na prijeđeni put i obrađene teme u mjesečnim susretima trajne formacije u ovoj Godini izvanrednog jubileja milosrđa.
U drugom dijelu susreta mladi svećenici su pošli u Duboku na Papuku gdje su u sportskim aktivnostima proveli vrijeme te objedom u prirodi završili druženje.