BISKUP S KOLEGIJAŠIMA PROSLAVIO ZAVRŠETAK ŠKOLSKE GODINE

8

Pri svršetku školske godine biskup Antun Škvorčević pohodio je 8. lipnja Kolegij Požeške biskupije i susreo se s aspirantima za svećeništvo i drugim kolegijašima te je s njima slavio svetu misu u kapeli Kolegija u zajedništvu s ravnateljem Marijanom Pavelićem i njegovim suradnicima u odgojnom timu Krunoslavom Siroglavićem i Krunoslavom Jurakovićem. Uvodeći u slavlja biskup je rekao da se još jedna školska godina primakla kraju. Podsjetio je da su se na njezinom početku, osobito učenici prvog razreda pomalo sa strahom pitali kako će se njezin tijek odvijati, ali da su, kako je vrijeme odmicalo, primijetili da sve ide dobro kad se osobno trude, s drugima surađuju, i napose kad računaju s Božjom pomoću. Podsjetio ih je također da, time što zajedno žive i što se međusobno druže, utječu jedni na druge i jedni druge obogaćuju. Rekao im je da se svojim današnjim dolaskom k njima želi uključiti u tu duhovnu razmjenu, naglasivši da je ona snažna kad zajedno s Bogom drugujemo, te se tako učvršćujemo u dubokoj životnoj ukorijenjenosti. Pozvao ih je da sa zahvalnošću pogledaju na proteklu godinu, i da u ovoj svetoj misi izraze zahvalnost jedni drugima, svojim poglavarima, a napose Bogu.
Homiliju je biskup Antun započeo pitanjem kakva je bila ova školska godina, rekavši da na to pitanje možemo odgovoriti s više gledišta. Istaknuo je da redovito školu prosuđujemo po školskim ocjenama, koje su važne, ali da pri tom ne smijemo smetnuti s uma važnost i nekih drugih polazišta, u čemu nam mogu pomoći sveta misna čitanja. U osvrtu na prvo čitanje koje prikazuje stanje židovskog naroda u doba Ilije proroka, biskup je upozorio na ljudsku slobodu kao jedno od najvažnijih pitanja našeg postojanja, i kako su onodobni Židovi – napustivši Jahvu, povijesnoga Boga svojih otaca koji ih je izveo iz egipatskog sužanjstva u slobodu – očijukali s Baalom, krivim bogom susjednih poganskih naroda. Biskup je protumačio da je idol sve ono što porobljuje našu slobodu te ne živimo svoje dostojanstvo nego služimo njemu. Istaknuo je da smo u Isusu Kristu susreli Boga, koji služi čovjeku kako bi bio biće oslobođeno zarobljenosti zlom i smrću.
Zapitao je kolegijaše kome su ili čemu tijekom minule školske godine služili svojom slobodom, za što su bili opredijeljeni. Ako su bili opredijeljeni za čestitost, poštenje i marljivost, posvjedočili su slobodu koju nije porobila nemoć zla, nego su vršeći Božje zapovijedi o kojima Isus govori u današnjem evanđeoskom ulomku postali moćni, Božji saveznici. Istaknuo je da kad vršimo deset Božjih zapovijedi, riječi slobode, živimo najveću slobodu. A kad se prepustimo sebičnosti i zloći, služimo krivom bogu, idolu koji razara. Rekao je da Ilijino pitanje, jesmo li za pravoga Boga ili krivoga boga, vrijedi i za nas danas. Dodao je da smo za pravoga Boga onda kada živimo ono na što nas je pozvao kad nas je stvorio i kad nam je u savjest utisnuo sposobnost razlikovanja dobra od zla te se opredjlejujemo za dobro.
Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak u kojem Isus kaže da nije došao dokinuti zakon, nego ispuniti, biskup je ustvrdio da je Isus to ostvario kad je iz ljubavi sebe položio za nas. Stoga s pravom možemo reći da je ispunjenje zakona ljubav. Naglasio je da je najdragocjenije staviti svoju slobodu u Božje dimenzije, a to konkretno znači svoju slobodu založiti za ono što je istinski dobro i vrijedno, napose živjeti jedni za druge, pozvavši kolegijaše da jedni drugima budu dar. Ponovio je pitanje kojim je započeo homiliju – kakva je bila ova školska godina – rekavši da je bila ne onakva kako je zapisano u školskom dnevniku, nego kakao je upisana u njihovu srcu i u opredijeljenost njihove slobode. Zahvalio je Bogu za sve što je tijekom ove školske godine ugradio u kolegijaše. Zahvalio je kolegijašima što su Bogu omogućili da u njih zasađuje ono što je dobro. Zahvalio je poglavarima, osobito ravnatelju za sve ono što je on nastojao svojom svećeničkom raspoloživošću i požrtvovnošću činiti za njih – uz ostale svoje obveze. Zahvalio je za sve njihove uspjehe, ali i neuspjehe, koji izgrađuju njihovo životno iskustvo. Pozvao ih je da nikada ne budu ravnodušni za Boga, nego da njegove poticaje primaju mladenačkim žarom, napose svećenički aspiranti, ustvrdivši da sloboda umire u ravnodušnosti. Zaželio je da im Bog pomogne kako bi im iskustvo ove školske godine bilo dobar temelj na kojem će nastojati izgrađivati se i rasti iduće školske godine.
Nakon misnog slavlja, biskup Antun se zadržao u druženju s kolegijašima koje je nastavljeno zajedničkom večerom.