BISKUP ŠKVORČEVIĆ U RAJIĆU KRSTIO DEVETO DIJETE OBITELJI KOVAČEVIĆ

9

U nedjelju, 28. kolovoza biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu Sv. Tome Apostola u Rajiću te u župnoj crkvi predvodio središnje misno slavlje tijekom kojega je krstio dječaka Matea, deveto dijete Marijana i Marine Kovačević. Nakon pozdrava koji mu je uputio župnik Josip Pendžić, u uvodu u misno slavlje biskup je protumačio da rado dolazi u župe krstiti djecu iz brojnih vjerničkih obitelji, i time iskazati svoju osobnu i biskupijsku zahvalnost roditeljima koji su otvoreni životu. Ustvrdio je da je rođenje novog čovjeka najveći događaj koji se može dogoditi u Hrvatskoj zato što je čovjek djelo Božjeg nauma.
Homiliju je biskup započeo s dva pitanja nazočnima: kako su i jesu li ponizni. Primijetio je da na prvo pitanje obično s lakoćom znamo odgovoriti, a da na drugo uglavnom zašutimo, nerijetko pomišljajući da je ono beznačajno za svakodnevni život suvremenog čovjeka. Kazao je da nam danas naviještena Božja riječ želi pomoći u vrednovanju poniznosti. U prvom čitanju starozavjetni mudrac Sirah uči svoga sina da bude ponizan, govoreći mu: »Što si veći to se već’ma ponizi!« Sirah iz životnog iskustvo dobro znade da je oholost suprotna poniznosti i da joj nema lijeka. Oholost je prvi od sedam glavnih grijeha, stanje u kojem nije moguće nešto dobra učiniti, jer je ohol čovjek pun sebe, zarobljen samim sobom. Naprotiv, nastavio je biskup, poniznost je stanje pred Bogom i pred ljudima u kojem se može puno postići. Podsjetio je nazočne na činjenicu da volimo skromne, ponizne ljude koji su u svojoj dobrohotnosti otvoreni za drugoga. Ponizan čovjek je u stanju slušati i čuti drugoga, razumjeti ga, od njega biti obdaren, za razliku od oholice koji je pun sebe, samodostatan, ne treba mu nitko, živi sebičnost koja vodi u propast. Oholost je u konačnici zatvorenost za Boga, zaključio je biskup. Istaknuo je da je najveći dokaz o vrijednosti poniznosti sam Gospodin naš Isus Krist, koji je – premda Sin Božji – ponizio samoga sebe i postao svima sluga i tim putem nas obdario Božjom ljubavlju, pobjednicom smrti. Kazao je da je ljubav najveći izraz poniznosti u svojoj posvemašnjoj otvorenosti i darovanosti za drugoga, ona je mudrost koja nije tek razumsko poznavanje stvarnosti oko sebe, nego iskustvo koje proizlazi iz konkretna odnosa prema životu, prema Bogu, čovjeku, radu, prema stvarnosti oko nas, ustvrdio je biskup.
Primjenjujući to na roditelje Kovačević koji su se opredijelili za deveto dijete, biskup je kazao da je to izraz njihove mudrosti, koja se očituje kao poniznost u neograničenoj otvorenosti prema daru života. Podsjetio je da Božja poniznost očitovana u Isusu Kristu nije lagana i da je išla putem žrtve do pobjede života, dodavši da onaj tko teži za lagodnim životom na koncu završava u svojoj sebičnosti. Rekao je da je bračni život označen žrtvom ljubavi te u njem nije dovoljno samo podnositi bračnog druga, nego živjeti za njega i za druge članove obitelji i tim putem biti ispunjen smislom. Zahvalio je obitelji Kovačević za poniznost koju je posvjedočila prihvaćajući deveto dijete, izrazivši uvjerenje da će u toj poniznosti znati podnijeti i nečije ruganje i podsmijeh. Govoreći o evanđeoskoj prispodobi o mjestima na gozbi, biskup je ustvrdio da je u njoj Isus govorio najprije o sebi, jer je on, premda Sin Božji, izabrao zadnje mjesto među ljudima, i na taj se način stavio u službu života za druge. Rekao je da je to na svoj način učinila i obitelj Kovačević svojim opredjeljenjem za deveto dijete. Pozvao je nazočne da i oni zajedno s Isusom odaberu zadnje mjesto, život žrtve jednih za druge te i oni budu na putu smisla svoga postojanja.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao roditeljima Marijanu i Marini što je njihovo deveto dijete u krštenju uzdignuto na dostojanstvo djeteta Božjega, na što su nazočni vjernici zapljeskali. Pozvao je vjernike da u nedjelju, 11. rujna izvrše svoju građansku dužnost i iziđu na parlamentarne izbore, ali isto tako da ispune i svoju vjerničku obvezu te sudjeluju u izborima za nove članove pastoralnog vijeća njihove župe, naglasivši da je Župno pastoralno vijeće važna institucija u kojoj vjernici surađujući sa župnikom pridonose da se njihova župa u svom djelovanju očituje kao živi organizam. Nakon mise biskup se u prostorima župnog stana susreo sa članovima obitelji Kovačević, zanimao se za njihov obiteljski život te roditeljima uručio novčani prilog i darove za djecu.