SPOMEN 25. GODIŠNJICE UBOJSTVA NEDUŽNIH CIVILA U ČETEKOVCU, ČOJLUGU I BALINCIMA

5

Na 25. obljetnicu ubojstva 24 civilne žrtve iz Četekovca, Čojluga i Balinaca, u nedjelju 4. rujna požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Mikleuš u župi Nova Bukovica te u tamošnjoj crkvi sv. Terezije Avilske predvodio misno slavlje. S njime su koncelebrirali Vladimir Škrinjarić, arhiđakon Slavonsko-podravskog arhiđakonata i župnik u Podravskoj Moslavini, Dragan Hrgić, župnik Župe Sv. Josipa u Slatini, domaći župnik Mario Matijević i Nikola Legac, kancelar Požeške biskupije.
Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio okupljene vjernike, nazočne nositelje javne vlasti, a osobito rodbinu onih koji su na današnji dan prije 25 godina stradali od teške ruke ljudi mračnog srca i savjesti. Pozvao ih je da pred izazovom počinjenog zla pročiste svoj pogled, oslobode srce od diktata zla te svima stradalima iskažu poštovanje, i u ovom ih misnom slavlju povjere Božjem milosrđu, većem od našeg zla, moleći također i za njihove ubojice.
Homiliju je biskup Antun započeo pitanjem što mi, okupljeni u crkvi možemo učiniti za 24 ubijene osobe na današnji dan prije 25 godina i za još 15 poginulih ljudi tijekom Domovinskog rata iz Mikleuša. Ustvrdio je da je smrt najteža čovjekova zarobljenost u beživotnoj tamnici i da onome tko se u njoj nalazi treba pomoći kako bi se iz nje oslobodio. Primjer kako se to može ostvariti biskup je pronašao u ulomku Pavlove poslanice Filemonu, koji je naviješten u drugom čitanju. Kao što je Pavao odbjeglog roba Onezima, koji se na njegovu riječ obratio i postao kršćanin, vratio njegovu gospodaru a Pavlovu prijatelju kršćaninu Filemonu, ne više kao rob, nego kao slobodan i kao brat, tako i mi danas možemo osloboditi naše poginule od zarobljenosti zlom i smrću povjeravajući ih u ovom slavlju Isusovoj pobjedi nad smrću, njegovoj ljubavi jačoj od zla koje im je naneseno te ih tako oslobođene i očišćene, u dostojanstvu žrtve vratiti njihovoj rodbini i svima nama.
Ustvrdio je kako nas pisac Knjige mudrosti u današnjem prvom čitanju uvjerava da je čovjek projekt Božje mudrosti, očitovane u Isusu Kristu u kojem je Bog ostvario svoju strategiju ljudskog oslobođenja od osuđenosti na smrt, o kojoj govori Isus u današnjem evanđelju kad poziva svoje učenike i svijet, da trebaju ostaviti sve, uzeti svoj križ na se i slijediti ga. Biskup je podsjetio da mi ljudi na različitim razinama – od obiteljske, preko gospodarstvene do političke – stvaramo i ostvarujemo neke vlastite projekte, koji su ograničeni i sežu samo do smrti, a da Božji projekt u Isusu Kristu ide i preko smrti. Istaknuo je da je to najmoćniji projekt jer je djelo Božje ljubavi, ostvarene u Isusu Kristu, koji se ponizio do kraja do u smrt, svojim utjelovljenjem ušao u našu sudbinu ranjenosti zlom i smrću, ne da bi s nama ostao njezinim zarobljenikom, nego da u našu nemoć unese moć Božje ljubavi koja pobjeđuje. Pozvao je nazočne da se na Isusovu riječ hrabro uključe u Božju strategiju posvemašnjeg predanja Bogu po sjedinjenosti s Isusom Kristom i življenju za druge, kako bi sve ono što svakodnevno rade u svojim obiteljima, školama, gospodarstvu i politici bilo sastavnim dijelom Božjeg projekta o uspjelom čovjeku, pobjedniku nad smrću.
Kao primjer osobe koja se uključila u Božji projekt o čovjeku na Isusov način i po njemu oblikovala cijeli svoj život, biskup je naveo Majku Tereziju iz Kalkute, koju je u trenutku ovog slavlja papa Franjo u Rimu proglasio svetom. Rekao je da je ona povjerovala Isusovim riječima naviještenim u današnjem evanđeoskom ulomku, i zbog njega se odrekla svega da bi posvema bila za drugoga, za siromašne, bolesne i napuštene. Protumačio je da Isusove riječi kako trebamo mrziti svoje najbliže, koje našim ušima mogu zazvučati pretvrdo, valja razumjeti u kontekstu istočnjačkog načina izražavanja. Kaza je da nam je na taj način Gospodin htio reći kako nam Bog mora biti uvijek na prvom mjestu, i da ga trebamo voljeti i iznad najbližih članove naših obitelji, pa i nas samih. Naglasio je da nas je tim riječima Isus želio prodrmati i potaknuti da se zapitamo tko je ili što u našem životu na prvom mjestu. Jer tek kad Boga volimo kao prvoga i najvažnijega, nastavio je biskup, onda ćemo pravilno voljeti oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, i sve druge. Kazao je da se na taj način uključujemo u dinamizam Božje trojstvene ljubavi, punine života za kojom čezne naše srce a koju Isus naziva Kraljevstvo nebesko. Majka Terezija je ostavila sve, nije se dala prikovati za robovanje svojoj sebičnosti, nego je uz Božju pomoć raskinula njezine okove, i postala bićem za druge – najprije za Boga, a onda i za one najsiromašnije – i to na tako autentičan i vjerodostojan način da su pred njom iskazivali poštovanje onodobni najveći svjetski moćnici. Majka Terezija, po našim ljudskim kriterijima slaba i nemoćna žena, bila je moćna Kristovom ljubavlju kojom se opredijelila živjeti za druge, i u tom sjedinjenju s Kistom već ovdje na zemlji započela biti dionicom Kraljevstva nebeskog, postigavši puninu, po onome što je po sudjelovanju u Božjem projektu postala. Primjer njezina života nam svjedoči da se u čovjeku izgrađuje punina i pobjeđuje život onda kad u njega uđe Isusova ljubav koja je pobijedila smrt i kad on vjerom osnažen živi poput Isusa Krista.
Biskup je podsjetio nazočne da nam mediji svakodnevno prikazuju čovjeka kako ga smišljaju neki ljudski laboratoriji za svrhe neke svoje ideologije, upozorivši ih da će, ako se budu njima dali zavesti, a možda i prevariti te prezru Božji projekt o čovjeku, na koncu zapravo prezreti same sebe. Kad god Boga stavimo na prvo mjesto, onda smo sebi najbolje poslužili, jer kad živimo po Božjem projektu, onda živimo najveću slobodu i najdublju istinu o nama samima, i sve što radimo uspijeva, ustvrdio je biskup, pozvavši nazočne da se toga nikad ne odreknu ni u osobnom, ni u političkim ni u gospodarskom životu. Neka nas naši poginuli, za koje vjerujemo da ih je zagrlila Božja ljubav, pouče danas da zaista pokušamo svoje živote oblikovati po Božjem projektu i da kroz ugrađenost njihove i naše žrtve u našu sadašnjost, Hrvatskoj osiguramo najbolju budućnost, rekao je biskup. Završio je homiliju sa željom da mi molimo za poginule, a oni za nas, te u zajedničkoj ukorijenjenosti u Bogu budemo jaka Hrvatska.
Nakon pričesti biskup Antun je zajedno s nazočnim vjernicima uputio Isusovoj Majci molitvu za domovinu. Na kraju je zahvalio svima što su očišćena srca i pogledom oslobođenim od zla povjerili milosrđu Božjem 24 žrtve ubijene u Četekovcu, Balincima i Čojlugu, ali također i one koji su ih ubili. Zahvalio je pjevačima, ministrantima, svećenicima te svim vjernicima, ohrabrivši ih da u svom svakodnevnom životu i nastojanjima spremno prihvaćaju plan koji Bog ima s njima.