BISKUP ŠKVORČEVIĆ PREDVODIO MISU ZA POGINULE ČLANOVE POŽEŠKE SPECIJALNE POLICIJE

5

Biskup Antun Škvorčević predvodio je 21. rujna u požeškoj Katedrali misno slavlje za poginule i preminule članove Specijalne jedinice policije »Trenk« iz Požege prigodom 25. godišnjice njezina utemeljenja. Koncelebrirali su svećenici iz biskupijskih središnjih ustanova na čelu s prepoštom Stolnog kaptola i župnikom Ivicom Žuljevićem te policijskim dušobrižnikom u Požegi Željkom Volarićem. Biskup je na početku uputio pozdrav nazočnima, napose generalu Mladenu Markaču, izaslaniku predsjednice Republike, gospodinu Dariu Dasoviću, načleniku PU požeško-slavonske, izaslaniku ministra unutarnjih poslova, gospodinu Tomi Medvedu, ministru hrvatskih branitelja, posebno roditeljim i ostaloj rodbini poginulih požeških policajaca i drugih branitelja. Rekao je da je za ovakav čin važno biti u srcu dobro raspoložen te budnom vjerom i pokajanjem za sve ono što je u nama nemoćno i nesposobno za Boga približiti se poginulima i položiti ih u otajstvo Isusove ljubavi koje u misi slavimo te ih sjediniti s njegovom pobjedničkom žrtvom.
Homiliju je biskup započeo pitanjem u čemu bi bila snaga spomena 25. obljetnice utemeljenja Specijalne policije u Požegi. Odgovor je potražio u autobiografskom zapisu evanđelista Mateja, čiji blagdan danas slavimo. Kratko sažimajući evanđeoski ulomak, biskup je podsjetio da se susret između Isusa i carinika Mateja zbio u gradu Kafarnaumu kroz koji su prolazili mnogi trgovci iz Sirije prema Mediteranu, i gdje je Matej kao državni službenik ubirao porez za rimske okupatore, u dobroj mjeri na nepošten način, ustvrdivši da je tako uzrokovao stanje prezira i osude. I njemu nepoštenom čovjeku Isus svjedoči da ga ne prezire, nego ga poziva: pođi za mnom. Biskup je upozorio na snagu Isusova poziva na koji je Matej ostavio unosni posao poreznika i pošao za njim. Matej je u svojoj kući priredio Isusu gozbu na koju su se okupili njegovi kolege carinici i grješnici, zbog čega su farizeji negodovali i prigovarali Isusu da se druži s lošim ljudima. Isus na to odgovara da je došao onima koji su bolesni i trebaju liječnika, te je svojim milosrđem i praštanjem prema Mateju posvjedočio koje je Božje najmoćnije sredstvo u pristupu duhovno izgubljneom čovjeku.
Biskup je rekao da iz ove Matejeve zgode možemo i danas mnogo naučiti. Matejev vrijednosni sustav – ako ga tako možemo nazvati – sav je bio podređen ubiranju poreza, kratkoročnom i prljavom materijalnom dobitku. Dok Matej, nastavio je biskup, iskazuje želju izići iz tog sustava, farizeji mu dodjeljuju trajno zarobljeništvo u njegovu grješnom stanju. Isus mu nudi izlaz iz njega, pristupajući lijekom milosrđa, uvodeći ga u vrijednosni sustav slobode duha po kojoj može najdalje stići. Povezujući iskustvo koje je Matej proživio u svojoj nutrini, odvraćajući se od zlog puta i prihvaćajući Isusovu ruku milosrđa, s nutarnjim stanjem u kojem su pripadnici Specijalne policije iz Požege prije 25 godina krenuli u obranu Domovine, biskup je izrazio uvjerenje da to nije bio neki interes ograničene materijalne naravi, kakav je bio Matejev prije obraćenja, nego opredjeljenje pokrenuto bistrim i dalekosežnim ciljem obrane slobode i dostojanstva svoga naroda, budućnosti svoje djece, ustvrdivši da je to stanje spremnosti na žrtvu, položiti i vlastiti život za druge bila njihova najveća snaga.
Pozvao je nazočne da se pred onima koji su položili svoje živote za domovinu ispitaju je li njihovo raspoloženje i opredjeljenje srca sloboda spremna na žrtvu, plemenitost položiti sebe za vrijednost domovine i obitelji, ili se možda u njih uvukao neki kratkoročni interes koji ih iznutra izjeda i ponižava, oduzimajući im dostojanstvo, međusobno ih dijeleći ili sukobljavajući. Potaknuo ih je riječima sv. Pavla apostola iz prvog čitanja da žive dostojno kršćanskog poziva kojim su pozvani, rekavši da živjeti dostojanstvo ljudske osobe, dostojanstvo hrvatskog policajca, bračnog druga, oca i majke, mladića i djevojke, starca i onog najmanjeg čovjeka, znači živjeti u snazi Isusova Duha, koja čovjeka oslobađa od ranjenosti zlom onom nježnošću koja se zove milosrđe. Bog je najveći onda kad živi milosrđe, a čovjek je najnemoćniji kad živi osvetu, mržnju i zloću prema drugome, ustvrdio je biskup i naglasio da onaj tko živi od duha zloće ne može biti povezan s drugima i ne može graditi jedinstvo. On doduše može fizički biti blizu drugome, ali mu ne može biti iznutra blizu bez čega nema zajedništva. Tamo gdje nema duhovne blizine i fizička blizina postaje nepodnošljiva, istaknuo je biskup, rekavši da je upravo odsutnost duhovne blizine kojoj je ime ljubav, praštanje i milosrđe glavni razlog rastave braka, do koje ne dolazi zbog materijalne oskudice, nego zbog nemoći duha. Podsjetio je nazočne da u ratu nije pobjeđivala mržnja prema neprijateljima, koja je nemoć, nego ljubav prema domovini, naglasivši da se tom moći pobjeđuje i u miru.
Zahvalio je Bogu na velikom daru moćnoga hrvatskog srca koje je u teškoj situaciji prije 25 godina znalo kako ne smije mrziti, nego biti iznutra snažno duhom koji međusobno zbližava i postiže pobjedu. Pozvao je nazočne na molitvu da Bog svima nama, od najviših nositelja vlasti u državi do članova u obitelji, podari moć milosrđa, praštanja, ljubavi, plemenitosti, dobrote, pravednosti, radosti i mira. Pozvao ih je također da na dan kad se spominju moćnog duha naših branitelja i oni danas budu moćni – ne jedni protiv drugih – nego jedni za druge, za svoje obitelji i za svoju domovinu. Završavajući homiliju biskup je zaželio pripadnicima Jedinice specijalne policije »Trenk« iz Požege da, dok čuvaju spomen na svoje poginule i preminule članove, i sami budu njihova duha te žive veličinu i dostojanstvo slobode na koju ih Bog poziva.
Na svršetku misnog slavlja svi su otpjevali „Lijepu našu“ a nakon toga biskup ih je podsjetio da ne odlaze nemoćni svojim kućama, nego osnaženi Božjim darom milosrđa, praštanja i ljubavi, kao najvećom snagom duha, i na sve njih zazvao Božji blagoslov.