GOVOR MIRJANE REPANIĆ BRAUN NA OTVORENJU POŽEŠKOG DIJECEZANSKOG MUZEJA

5

»Ekscelenicjo, Ministre, poštovani uzvanici! Sakupili smo se danas da zajedno proslavimo svečani događaj otvorenja Dijecezanskog muzeja u Požegi, stalne izložbe sakralne umjetnosti Požeške biskupije. Dijecezanski muzej pruža nam uvid u materijalne tragove višestoljetnog djelovanja Crkve na teritoriju Biskupije. Sjećanje vremena utkano u skulpture, slike, liturgijske predmete, čija je likovna vrijednost neodjeljiva od njihove uloge u pastoralnom životu župa iz kojih potječu. Zbirku sakralne umjetnosti u Muzeju tvore liturgijski predmeti, liturgijsko ruho, slike sakralne tematike i kipovi nastali od 15. stoljeća na ovamo. Izdvojeni iz izvornih ambijenata, na izložbi su povezani u jednu cjelinu, u jedan korpus koji, usprkos raznolikom podrijetlu i vremenu nastanka pojedinih djela, uvjerljivo svjedoči o duhovnoj povijesti cjelokupnog prostora. Izložene umjetnine, dopremljene iz župa s područja Biskupije, na svojim su izvornim ili sekundarnim lokacijama, bile ugrožene. Mnoge od njih danas su obnovljene i spašene od propadanja, a u postavu zbirke trajno zaštićene i približene zainteresiranoj javnosti, kao predmeti duhovnog, edukativnog i kulturno povijesno značaja. Zbirku slikarstva i relikvijara u drvu sačinjavaju predmeti iz crkve sv. Terezije Avilske, onih iz crkava i kapela s šireg područja Biskupije te dio umjetničkog inventara požeških isusovaca, čijim je dolaskom u Požegu 1698. godine te nešto ranije 1687. godine u Osijek, započela katolička obnova Slavonije, upotpunjuje i dio u vlasništvu msgr. Antuna Škvorčevića, duhovnog pastira i pokrovitelja umjetnosti, zaslužnog za njezino prikupljanje i obnovu te nastanak Dijecezanskog muzeja.
Među brojnim umjetninama iz razdoblja baroka, vrsnoćom se ističu bečke slike iz radionice jednoga od najpoznatijih baroknih slikara, isusovca Andrea Pozza, radovi Valentina Metzingera i njegovih sljedbenika, rad jedinog imenom znanog požeškog slikara Ivana Glavića, kao i prikazi ‘Bogorodice s trešnjom’ u crkvi sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu, i Bezgrješne Bogorodice iz nekadašnje župne crkve sv. Terezije Avilske, današnje Katedrale. Pozornost privlači jedna je najranije nastalih sačuvanih slika ‘Marijin pohod Elizabeti’ iz 1650. godine, primjer prilagodbe onodobnih stilskih trendova donekle pučkom izričaju domaćeg slikara, da spomenem samo neke.
U Zbirci sakralne umjetnosti zastupljena je i kiparska baština, sačuvani fragmenti nekadašnjih oltarnih cjelina i pojedini kipovi kultnog značaja, poput Ledene Gospe, Žalosnog Krista i sv. Ivana Nepomuka, koji se nisu nalazili u sklopu oltara. Prikupljeni s različitih lokaliteta: iz Velike, Lukača, Suhopolja, Bebrine, Krapja i Feričanaca. Kipovi su restaurirani i konzervirani, kako bi bili spašeni od daljnjeg propadanja, premda predstavljeni kao muzejski izlošci, oni u novom kontekstu, kao i slike, podsjećaju na svoju ulogu u vizualizaciji štovanih prototipova, svetih osoba koje predstavljaju, utvrđenu na davnom zasjedanju koncila u Tridentu 12. prosinca 1563. godine.
Liturgijski predmeti od metala: kaleži, pokaznice, relikvijari, svijećnjaci, raspela, procesijski križevi, kadionice i dr., prikupljeni asu također iz raznih župa: Kuzmice, Velike, Brestovca, Kaptola, Jakšića, Nove Gradiške, Vetova, Pleternice, Feričanaca, Voćina, Sopja, Nove Kapele, Davora, Gornjeg Rajića, Mačkovca., Kutjeva, Požeških Sesveta, Bučja, Končanice, Orubice, Čađavice, Suhopolja, ali i požeških crkava sv. Lovre i sv. Terezije Avilske, a nastali su u širokom rasponu od 15. do 20. stoljeća. Pojedini od njih izrađeni su od plemenitih metala, uglavnom od pozlaćenog srebra, a oblikovani su i ukrašeni tradicionalnim tehnikama iskucavanjem, cizeliranjem i graviranjem. Zbirku liturgijskih predmeta, kao i one slikarstva i kiparstva, upotpunjuju primjerci iz zbirke msgr. Antuna Škvorčevića.
Misno ruho također je važna sastavnica sakralne zbirke Dijecezanskog muzeja, koje je također zaštićeno od propadanja kao dio jedinstvenog inventara koji više nije u uporabi. Većina izloženih primjeraka iz Stare Gradiške, Voćina, Nove Bukovice, Feričanaca i Slatine, nastala je u 19. stoljeću – samo je manji broj iz 18. stoljeća te jedna datirana u razdoblje renesanse – izrađeni većinom od svilenih tkanina, ukrašeni s raznovrsnim motivima koji su se razvijali i mijenjali prema stilskim kanonima određenog umjetničkog razdoblja.
Dijecezanski muzej u Požegi vjerodostojno je mjesto crkvene djelatnosti, sastavni dio njezina poslanja, ogled povijesti i kontinuiteta djelovanja katoličke vjere na ovim prostorima. U njemu vas čekaju svjedočanstva čovječje kreativnosti, posvećena Božjoj slavi.
Zaključit ću ovaj kratki govor slobodnim prijevodom riječi pape Pavla VI. u obraćanju crkvenim arhivistima na njihovom V. kongresu 1963. godine: ‘Povlastica crkvenog muzeja je njegova uloga u širenju vjere, njegova povezanost s Crkvom kroz stoljeća, poveznica sa sjemenom istine, koje su sijale generacije, kako bi prosvijetlile ljude ljepotom delikatnih djela, da prepoznaju tragove Božjeg postojanja u ljudskoj povijesti’«.