OTVORENJE DIJECEZANSKOG MUZEJA U POŽEGI

8

Dijecezanski muzej u Požegi otvoren je 1. listopada prigodnom svečanošću na trgu ispred zgrade Muzeja, na kojem je bio nazočan biskup Antun Škvorčević, Zlatko Hasanbegović, ministar kulture, svećenici, gradonačelnici gradova i načelnici općina na području Požeške biskupije te uzvanici iz svijeta kulture.
Kroz prigodni program uzvanike je vodio Ivica Žuljević, prepošt Stolnog kaptola Sv. Petra u Požegi i župnik katedralne župe Sv. Terezije Avilske. Nakon što je trubač odsvirao geslo Požeške biskupije »Krist danas i uvijeke, Aleluja!«, trajni đakon Zdravko Ticl i bogoslov Matej Siluković izveli su prigodni recital u kojem su podsjetili nazočne na riječi pape Ivana Pavla II. iz apostolskih pisama o utemeljenju Požeške biskupije na području određenih dekanata zapadne i srednje Slavonije te o imenovanju njezina prvog biskupa. Potom je progovorio biskup Antun, istaknuvši da danas otvaramo Dijecezanski muzej u ozračju 19. godišnjice uspostave Požeške biskupije, Obljetnice posvete Katedrale, i priprave za svetkovinu njezine zaštitnice sv. Terezije Avilske. Podsjetio je da je Dijecezanski muzej osnovan 7. travnja 1999. godine, navodeći pritom riječi iz Dekreta o njegovu utemeljenju. Kazao je da se Dijecezanski muzej sastoji od zbirke sakralne umjetnosti, zbirke moderne i suvremene umjetnosti, etnološke zbirke, grafičke zbirke i zbirke plaketa, ali da su na trajnom postavu izloženi predmeti samo iz prve dvije a da će etnološka biti uskoro postavljena u Velikoj. Spomenuo je da sakralni predmeti potječu iz župa svih deset dekanata Požeške biskupije te je Dijecezanski muzej ustanova u kojoj je na svoj način objedinjena cijela Biskupija i zasvjedočen identitet ovih slavonskih prostora od 15. stoljeća do danas. Posebno je naglasio dragocjenost predmeta koji su sačuvani u Muzeju a pripadali su crkvama razorenima u II. svjetskom ratu i domovinskom ratu, među kojima je i župa Voćin.
Podsjetio je da pored sakralnih predmeta, Dijecezanski muzej sadrži i mnoga djela moderne i suvremene hrvatske umjetnosti, dar velikodušnih donatora koje je poimence naveo te im je i ovom prigodom zahvalio za plemenitost. Istaknuo je da je »posebnost Dijecezanskog muzeja u tome što on nije plod crkvene muzealske djelatnosti, jer to nije svrha njezina poslanja, nego je pastoralna ustanova koja po predmetima sakralne baštine, prikupljenima iz župa i drugih ustanova njezina područja čuva živu memoriju vjere prethodnih naraštaja na svom prostoru i svjedoči kontinuitet u okviru kojeg živi sadašnja zajednica«.

Ustvrdio je da izloženi artefakti »nisu tek muzejski izlošci i ne mogu se svesti samo na povijesno-umjetničko značenje«, nego da su to »predmeti u koje je utisnuta vjera onih koji su ih oblikovali, vjernika koji su po njima uzdizali dušu Bogu, postajali zajedničarima Božjeg svijeta, dionicima otajstava koja su povezano s tim predmetima slavili, izgrađivali svoj duhovni identitet i obilježili prostor na kojem su živjeli«. Zahvalio je autorskom timu zaslužnih osoba koje su svojim radom omogućile postav trajne izložbe Dijecezanskog muzeja, kao i na njihovom doprinosu u izradi tiskanog kataloga pod naslovom »Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške Katedrali«, koji je danas ugledao svjetlo dana. Zahvalio je i restauratorima koji su oštećenim predmetima vratili izvornu ljepotu te svim uzvanicima za sudjelovanje na svečanosti otvorenja Dijecezanskog muzeja.
Nakon biskupa Antuna, riječ je preuzeo Mario Beusan, autor idejnog projekta uređenja interijera Muzeja te muzeološke koncepcije i oblikovanja trajnog postava. Rekao je da se njegova »ideja prilikom oblikovanja samog postava Muzeja temeljila na želji da prikaže pojedine prizore crkvenog ambijenta u različitim stilskim epohama« i da je predmete iz određenih stilskih epoha grupirano u pojedine manje skupine, fragmente crkvenog interijera. Naglasio je da je »unutar oblikovanja sačuvana maksimalna transparentnost, tako da prostor ima i kvalitetu prozračnosti, što je osobito zanimljivo jer onda u dubinskim vizurama dolazi do spajanja pojedinih grupa i raznih stilskih epoha u prostornom odmaku. Zahvalio je arhitektici Ireni Jurin, koja je izradila izvedbenu dokumentaciju i ishodila sve potrebne dozvole za uređenje zgrade Muzeja. Završavajući govor Beusan je izrazio radost što će stanovnici grada Požege, osobito mladi, po djelima najeminentnijih hrvatskih slikara i kipara koja su izložena u ovom Muzeju biti trajno u izravnom kontaktu s vrhunskim umjetninama.
Govoreći o Zbirci sakralnog slikarstva i kiparstva u Dijecezanskom muzeju, Mirjana Repanić Braun je spomenula da nam ona pruža uvid u materijalne tragove višestoljetnog djelovanja Katoličke Crkve na teritoriju Požeške biskupije ustvrdivši da je likovna vrijednost predmeta koji su u njemu izloženi nedjeljiva od njihove uloge u pastoralnom životu župa iz kojih potječu. Spomenula je da zbirku sakralne umjetnosti u Muzeju tvore liturgijski predmeti, liturgijsko ruho, slike sakralne tematike, kipovi, liturgijski predmeti od metala (kaleži, pokaznice, relikvijari, svijećnjaci, raspela, procesijski križevi, kadionice i dr) od 15. stoljeća na ovamo. Kazala je da je »Dijecezanski muzej u Požegi vjerodostojno mjesto crkvene djelatnosti, sastavni dio njezina poslanja, ogled povijesti i kontinuiteta djelovanja katoličke vjere na ovim prostorima«, poručivši nazočnima da ih u njemu čekaju svjedočanstva čovječje kreativnosti, posvećena Božjoj slavi.
O zbirci moderne i suvremene umjetnosti u Dijecezanskom muzeju govorila je Ivanka Reberski. Naglasila je da je uspostavom Požeške biskupije Požega dobila novo rasadište kulture i umjetnosti, jer je ova mjesna Crkva, ponajviše zaslugom svog biskupa Antuna, vrijednim ostvarenjima na polju kulture pridonijela novom licu Požege, vrativši joj preferencije na časni naslov ‘slavonske Atene’. Istaknula je kako ovaj Muzej u odnosu na slične muzeje posebnim čini činjenica da pored sakralne građe sadrži i relevantnu zbirku hrvatske likovne umjetnosti modernog i suvremenog doba zastupljenu sa šezdesetak umjetnika antologijskog značaja, što ovoj zbirci daje legitimitet povijesno umjetničke relevantnosti. Spomenula je da je Dijecezanski muzej iznjedrila plemenita nakana da se bogati fond umjetnina Požeške biskupije prikupljen donacijama, dade na uvid javnosti, ustvrdivši da je time grad Požega stekao još jedan prerogativ »mjesta pod suncem koje vrijedi pohoditi«.
Uzvanicima se prigodnim riječima obratio i ministar kulture Zlatko Hasanbegović, uputivši im srdačnu riječ poštovanja u ime Ministarstva kulture i u svoje osobno ime, ustvrdivši da »brojni predmeti iz bogatog fundusa Dijecezanskog muzeja, značajni po njihovu umjetničkom i kulturnom vrednovanju, predstavljaju bitan dio duhovnog sadržaja hrvatskog naroda« te da »Dijecezanski muzej posjeduje vrijedne eksponate umjetničke baštine koji svjedoče o vjerskom životu i kulturi hrvatskog naroda« koji se kao takvi podastiru najširoj hrvatskoj javnosti. Naglasio je da se upravo kroz sakralnu umjetnost i njenu simboliku, koja je duboko povezana s duhovnim obilježjem unutar postojećeg svijeta, stvara ozračje zajedništva i međuvjerskog mira u hrvatskom narodu i domovini. Izrazio je želju da Muzej pohodi što veći broj posjetitelja te čestitao i zahvalio Požeškoj biskupiji i požeškom Biskupu što nam je omogućila uvid u bogatu i vrijednu crkvenu baštinu o kojoj skrbi.
Na završetku svečanosti biskup Antun je kazao da ima dragu zadaću pozvati ministra Hasanbegovića i sve druge uzvanike u zgradu Dijecezanskog muzeja te je otvorio njegova vrata i s njima razgledao njegov trajni postav. Program otvorenja Muzeja popratio je pjevanjem katedralni mješoviti zbor pod vodstvom Maria Večerića.