BISKUP ŠKVORČEVIĆ NA PROSLAVI SV. FRANJE U ĆERALIJAMA

5

Na blagdan sv. Franje Asiškog, 4 listopada požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je župu Voćin i u filijalnoj crkvi sv. Franje u Ćeralijama predvodio svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu s voćinskim župnikom i dekanom Slatinskog dekanata Mladenom Štivinom, arhiđakonom slavonsko-podravskim i župnikom moslavačko-podravskim Vladom Škrinajrićem, kanonikom požeškoga Stolnog kaptola i župnikom župe bl. Ivana Merza u Slatini Nikolom Jušićem, župnikom župe sv. Josipa u Slatini Draganom Hrgićem, novo-bukovičkim župnikom Mariom Matijevićem, te župnim vikarom župe sv. Terezije Avilske u Požegi Krunoslavom Siroglavićem. U crkvi su se okupili brojni ćeralijski vjernici podrijetlom iz Letnice i okolice na Kosovu, poznatih po svojoj vjernosti braku i obitelji s brojnom djecom, koja su sva sudjelovala na svetoj misi, među njima i tridesetak ministranata te mnogi u izvrsnom župnom zboru. Biskupa su pred crkvom dočekali ministranti, članovi Župnog ekonomskog i pastoralnog vijeća zajedno sa župnikom, te su ga uveli u crkvu gdje mu je župnik uputio pozdravnu riječ a mladi u narodnim nošnjama predali cvijeće. Na dobrodošlicu biskup je uzvratio svojim pozdravom, podsjetivši nazočne na sv. Franju, posebno štovanog i na Kosovu i koji Ćeralijce povezuje sa svima onima koji danas u Požeškoj biskupiji vole Isusa Krista poput Franje. Izrazio je radost što je nakon posljednjeg susreta u ovoj crkvi prigodom kanonske vizitacije ponovno s njima da bi im iskazao zahvalnost za vjernost Bogu, braku i obitelji te brojnoj djeci.
Na početku euharistijskog slavlja biskup je nazočnima kazao kako je Isus obdario sv. Franju svojim ranama na tijelu i kako ga je tim ranama trajno podsjećao na njegovu ljubav s križa, pobjednicu nad smrću, te da sve njih po zagovoru sv. Franje želi povjeriti Isusu Kristu kako bi on liječio njihove rane i ispunio ih smislom svoje ljubavi.
U homiliji biskup se osvrnuo na Franjin život i na temelju sv. Evanđelja protumačio da je posebno djelo Božje objave to što je on shvatio kako ga bogati trgovački život i viteštvo ne mogu ispuniti u dubinama bića, stvorenih za Božju prisutnost, te je sve napustio, svrstao se među malene i ponizne da bi posvema mogao biti Isusov, slijediti ga na doslovan evanđeoski način. Biskup je kazao da se raduje što i Ćeralijci pripadaju među malene i jednostavne ljude, koji svojom svakodnevnom molitvom u obitelji i nedjeljnom svetom misom u crkvi otvaraju prostore za prisutnost Isusove ljubavi u njihovim životima, pobjednice nad nemoću sebičnošću, te u njihovim brakovima nema rastava i vlada opredjeljenje za život kroz prihvaćanje brojne djece. Istaknuo je da je ljubav uvijek povezana sa žrtvom, kako nam je posvjedočio Bog u Isusovu križu, ali da je to put pobjede, rekavši da su brak i obitelj svojevrsni križ ljubavi koji sjedinjen s Isusovim donosi pobjedu ovdje i za vječnost. Podsjetio ih je kako su 1992. godine došli u skromne ćeralijske kuće gdje s brojnom djecom gotovo nije bilo moguće stanovati, ali da su se molili u obitelji i okupljali se u mjesnom domu koji ih nije mogao sve primiti na slavlje svete mise, gdje ih je po zimi i po ljeti bilo više vani nego unutra, te su po vjernosti Bogu i obitelji pobijedili, imaju sada velike kuće katnice, dajući dojam da su Ćeralije neko gradsko naselje. Spomenuo im je i ovom prigodom da su kuće tek zidovi koji ih ne mogu usrećiti, da zidovi postaju domom kad oni u njima nastoje živjeti međusobnu povezanost, poštovanje, dobrotu, ljubav što ih ispunja blagoslovom. Kazao je da bi bilo tužno imati lijepo opremljene kuće a ostati praznima u srcu, poharanima zlom u savjesti. Pozvao ih je da ostanu vjerni svom opredjeljenju za vrijednosti koje su donijeli s Kosova. Rekao im je da ne razgovaraju o načinu života i njegovu smislu s onima koji žive nemoć zla i sebičnosti te ih promiču na različitim razinama javnog i obiteljskog života, nego da poput sv. Franje stanu pred križ i s Raspetim razgovaraju kako im je živjeti, o opredjeljenjima za ljubav, sjedinjuju svoje rane s njegovima, budu duhovno jaki i tako pobjednici. Povjerio ih je na tom putu zagovoru sv. Franje i obećao ih i dalje pratiti svojom molitvom.
Na svršetku slavlja biskup je čestitao blagdan sv. Franje svima Ćeralijcima a imendan onima koji nose njegovo ime. Zahvalio im je što svoju crkvu vole kao vlastiti dom, što to svjedoče svojim dolascima, molitvom, pjesmom, ministriranjem i drugim činima vjere. Povjerio im je da mole za duhovna zvanja, napose da netko od njihovih brojnih ministranata krene putem svećeništva. Poželio im je da danas po Božjem blagoslovu koji na njih zaziva budu ispunjeni radošću i mirom pri obiteljskim stolovima, da u svoje domove prenesu zajedništvo koje je uskrsli Krist snagom svoga Duha ostvario u ovom svetom slavlju.