BISKUP ANTUN NA PRVI PETAK U POŽEŠKOM KOLEGIJU

4

Na prvi petak u mjesecu, 7. listopada biskup Antun posjetio je Požeški kolegij te je u koncelebraciji s rektorom Karlom Prpićem, prefektom Marijnom Pavelićem te kancelarom Nikolom Legcem predvodio svetu misu na kojoj su sudjelovali svećenički aspiranti i drugi srednjoškolci koji borave u toj ustanovi. Na misi su bila i dvojica kandidata za đakonat, Ivan Ereiz i Tomislav Sanić koji su završili petodnevne duhovne vježbe u pripravi za đakonsko ređenje.
U uvodu misnog slavlja biskup je podsjetio kako je krunica omiljela molitva velikog broja katolika diljem svijeta koji tako tvore određeni duhovni pokret, proizišao iz dvorane posljednje večere gdje je započelo zajedništvo Crkve u molitvi učenika s Isusovom Majkom u koje se uključujemo i mi napose euharistijskim slavljem. Istaknuo je kako je spomendan Kraljice Svete Krunice povezan s pobjedom kršćanske vojske nad Turcima u bitci kod Lepanta 1751. izvojevanoj po uvjerenju pape Pija V. upravo molitvom svete krunice. Spomenuo je kako su i naši hrvatski branitelji za vrijeme domovinskog rata s krunicom na prsima, a mnoge majke i žene s tim molitvenim sredstvom u rukama sudjelovali u obrani domovine te da pobjedu zacijelo dugujemo toj molitvenoj snazi.
U homiliji biskup je vođen liturgijskim čitanjima istaknuo važnost budnoga srca za Boga, kakvo je imala Marija. Kazao je da je pitanje te budnosti napose važno za mlade ljude. Izrazio je radost zbog prisutnosti dvojice budućih đakona na slavlju koji svjedoče kako su otkrivši svećeničko zvanje bili budni za Božje djelo u njima, krenuli putem njegova poziva u uvjerenju da se isplati u njega uložiti svoj život. Spomenuo je kako ta budnost nije potreban samo za svećeničko zvanje, već za svako zvanje u kojem god se mi našli, jer kad je Bog u našem životu prva i najvažnija vrijednost, najbudniji smo za najdublju stvarnost postojanja u koju sam kao osobe uronjeni.
Po završetku homilije budući đakoni su pred biskupom i svima nazočnima ispovjedili vjeru Katoličke Crkve kako to propisuje Zakonik kanonskoga prava za sve one koji preuzimaju neku crkvenu službu, a potom su dali izjavu o slobodnom primanju svetog reda đakonata, te položili prisegu o vjernom služenju Požeškoj biskupiji pod autoritetom njena biskupa.
Na kraju svete mise biskup je poželio kandidatima za đakonat da vrijeme do ređenje provedu u sabranosti srca i miru a kolegijaše je pozvao da ih prate svojom molitvom.