SEDMO HODOČAŠĆE ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA POŽEŠKE BISKUPIJE U VOĆIN

Sedmo hodočašće zdravstvenih djelatnika Požeške biskupije u Voćin održano je 8. listopada. Na njem su sudjelovali članovi Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji na čelu s predsjednicom Mirom Ilić, članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva na području Požeške biskupije u organizaciji dr. Tvrtka Kovačevića, predsjednika navedene Podružnice u Virovitici te drugi zdravstveni djelatnici i zaposlenici u zdravstvu.
Oni su po dolasku u Voćin oblikovali kod hodočasničkog križa procesiju i krenuli prema Svetištu Gospe Voćinske, u koje su ušli kroz Sveta vrata u godini Izvanrednog jubileja milosrđa. Nakon pozdrava liku Gospe Voćinske i kratke molitve uputili su se u obližnji Hrvatski dom, gdje je prof. Ana Matković imala izlaganje na temu duhovnog pristupa bolesniku. U svetištu je uslijedio molitveno-meditativni program i slavlje sakramenta pomirenja a zatim sveta misa koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s duhovnim asistentima spomenutih udruga, a pridružio im se i Stjepan Radić, duhovni savjetnik ogranka HKLD-a iz Osijeka.
Na početku misnog slavlja biskup Antun je pred likom Gospe Voćinske uputio Isusovoj Majci pozdravne poklike na koje su a nazočni odgovarali pjevajući »Blažena ti što povjerova«. Uvodeći hodočasnike u sveto slavlje biskup je istaknuo važnost služenja medicinskog osoblja bolesnicima, spomenuvši da je za to plemenito djelo potrebna duhovna snaga koju mnogi pronalaze i u voćinskom svetištu. Pozvao ih je da povjere Mariji svoje osobne živote, obitelji i one kojima služe u zdravstvenim ustanovama te našu Domovinu čiji dan neovisnosti slavimo.
Homiliju je biskup započeo usporedbom današnjega sunčanog dana sa stanjem u našim srcima, rekavši da, kao što sunce nastoji prodrijeti u hladnoću ovoga dana, prosvijetliti je i zagrijati, tako Božje svjetlo i toplina želi ući u hladnoću našeg srca i stvoriti u njemu stanje duhovne topline i ispunjenosti. Poželio je svima nazočnima da njihova srca na ovom hodočašću poput Marijina budu osunčana i zagrijana Božjom blizinom. Ustvrdio je kako je voćinska crkva danas puna – ne brojem hodočasnika – nego ljubavi i nježnosti koju u njih unosi Isusova Majka te žrtve i ljubavi kojom zdravstveni djelatnici svakodnevno služe bolesnicima kako u bolnicama, tako u drugim ustanovama. Posvjedočio je da uvijek rado dolazi na hodočašće kako bi i sam bio ispunjen snagom koja pobjeđuje naše nemoći.
Tumačenje Božje riječi biskup je započeo ulomkom iz poslanice Efežanima u kojem sv. Pavao naviješta kako nam je u Isusu Kristu pristupio Bog bogat milosrđem, koji nas spašava svojom milošću. Naglasio je da je milosrđe duhovna stvarnost koja se ne može izmjeriti nikakvim ljudskim mjerilom niti igdje pribaviti poput materijalnih dobara, nego je djelo Božje neizmjernosti i neizrecivosti u nama. Poručio je nazočnim zdravstvenim djelatnicima da uvijek budu svjesni kako znanstveno-tehničkim instrumentarijem kojim se služe u svakodnevnom radu mogu doprijeti samo do ljudske psiho-somatske razine, ali da im je potreban duhovni instrumentarij kako bi mogli prodrijeti u one dubine ljudskog bića u kojima se odvija drama na život i smrt zbog ranjenosti našega duha prolaznošću, zlom i sebičnošću. Ustvrdio je da postajemo kao Bog kad zahvaćeni neizmjernošću njegova milosrđa svjedočimo jedni drugima, napose bolesnicima i umirućima milosrđe, kad po svetim sakrametnima stavljamo njihovu ograničenost i zarobljenost zlom i smrću u dimenzije njegove neizrecivosti. Kazao je da je to vjerničko služenje zdravstvenih djelatnika posebno dragocjeno u našim bolnicama.
Na temelju evanđsokog ulomka o Marijinu navještenju protumačio je što je vjera za razliku od religije. Religija je, kazao je, čovjekov naravni odgovor na ugroženost prolaznošću i smrću te pokušaj da se vlastitim putem oslobodi tog stanja a kad mu za to nedostaju sredstva traži ih od Boga, svodeći ga na ostvarivatelja onoga što on sam nije u stanju izvesti. Ustvrdio je kako je vjera – za razliku od religije – odgovor na Božju inicijativu, suradnja na ostvarenju njegova nauma, te je Marija primjer vjernice kad mu kaže: Neka mi bude po tvojoj riječi. I kad ne razumije dokraja Božji plan, prihvaća ga u uvjerenju da će on upravo zato što je Božji sigurno uspjeti, jer Bog ne može biti gubitnik, nego pobjednik. »Kako se odvezati od naših zarobljenosti u uske ljudske okvire, i ući s Bogom u dijalog veličinom Marijine vjerničke slobode o stvarnostima za koje nas je Bog smislio i u koje nas želi uvesti onom moći ljubavi koja je progovorila u Isusu Kristu?«, upitao je biskup. Kazao je da nam je i na ovom hodočašću moliti za dar takve vjere, kako ne bismo politiku, gospodarstvo, medicinu, školstvo i druge razine društvenog života sveli na koordinate naših ljudskih malih mogućnosti, nego ih otvorili za puninu života na koju nas je Bog u Isusu Kristu pozvao. Zamolio je Mariju da pomogne zdravstvenim djelatnicima vjerom proširiti vidike duha, i da – dok se svakodnevno služe medicinskim i drugim dostignućima do kojih je čovjek došao uz Božju pomoć – neprestano pred očima imaju onu stvarnost koju nam je Bog darovao snagom svoje ljubavi u Isusu Kristu kojom je pobijedio i samu smrt, te da svojim služenjem uvode bolesnike u tu istinu o nama kako bi i u najtežem životnom stanju pronašli smisao.
Na svršetku misnog slavlja biskup je pozvao nazočne da saberu sve ono što je Bog po zagovoru Isusove Majke na ovom hodočašću unio u njihova srca, i pretoče to u čin povjere Isusovoj Majci, kako bi zajedno s njome nosili vlastite radosti i tuge, terete i žrtve, bolesti i siromaštva. Zahvalio je Isusovoj Majci za njezino služenje ovdje u Voćinu, gdje nam uvijek iznova svjedoči da nas Bog svojom ljubavlju i milosrđem prihvaća, voli, blagoslivlja i uključuje u svoju pobjedu nad smrću. Zahvalio je svim hodočasnicima na sudjelovanju, predsjednici središnjice i ogranaka HKUMSIT-a u Požeškoj biskupiji te predsjednicama podružnica HKLD-a. Zahvalio je i zboru medicinskih sestara iz Požege za njihovo srdačno i gromko pjevanje kojim su pomogle sudionicima euharistijskog slavlja uzdići se u Božji svijet. Zahvalio je i voćinskom župniku Mladenu Štivinu, svećenicima koncelebrantima, kao i svećenicima koji su ispovijedali, zazvavši na sve Božji blagoslov.