PRVE VEČERNJE HVALE U POŽEŠKOJ KATEDRALI PRIGODOM SVETKOVINE SV. TEREZIJE AVILSKE

6

U predvečerje svetkovine sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale, grada Požege i Katoličke gimnazije s pravom javnosti u Požegi, 14. listopada slavlje prvih Večernjih hvala u požeškoj Katedrali predvodio je mjesni biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s gospićko-senjskim biskupom Zdenkom Križićem, članovima požeškog Stolnog kaptola Sv. Petra, na čelu s prepoštom i katedralnim župnikom Ivicom Žuljevićem, svećenicima iz požeških župa te središnjih biskupijskih ustanova.
U homiliji nakon kratkog čitanja iz Prve Pavlove poslanice Korinćanima, biskup Antun je podsjetio nazočne da je španjolska svetica sv. Terezija Avilske postala njihovom, jer se već više od 250 godina slavi kao zaštitnica ove nekoć župne crkve, a danas Katedrale, da je ona svojim primjerom, ali još više snagom svoga duha živo prisutna među njima, da ih želi oduševiti za sve ono za što je ona bila oduševljena, i to upravo na način kako opisuje sv. Pavao u naviještenom ulomku, rekavši da je ona bila zaručena s Bogom, odnosno da je bila posvema njegova i da mu je iskazivala posvemašnju ljubav, vjernost i žrtvu, crpeći snagu iz molitve, euharistije, Božje riječi i drugih sredstava kojima se duhovno raste. Naglasio je da nam sv. Terezija danas poručuje kako je moguće biti Božji – ne mlako ili polovično – nego pripadati mu cijelim svojim bićem, cijelim svojim životom, i da kroz to posvemašnje predanje Bogu u nama započinje Božja pobjeda i Božja vječnost. Pozvao je nazočne, osobito mlade, da već večeras na klanjanju koje će uslijediti, a osobito tijekom sutrašnje svetkovine, budu molitelji da u njima ne smalaksaju vjernost, ljubav i požrtvovnost za Boga te sve one druge kreposti koje u njima može ostvariti Duh Sveti, i da u njemu i po njemu postanu duhovno veliki, jer Hrvatska i ovaj Grad treba upravo takvih ljudi. Izrazio je radost što nas je u tom došao poduprijeti novi lički biskup Zdenko Križić, naglasivši da je on kao karmelićanin na poseban način karizmatski i institucionalno stekao iskustvo upravo na tom Terezijinom putu. »Preuzvišeni, dobro nam došli! Zahvaljujem Vam za dolazak i radujem se sutrašnjem slavlju koje ćete predvoditi, riječi koju ćete nam uputiti, a još više svjedočanstvu kojim ćete nas obogatiti«, zaključio je biskup. Potom je pozdravio kanonike požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra, ostale svećenike, sestre redovnice, kolegijaše aspirante i sve druge sudionike slavlja, iskazavši im poštovanje za sve ono što vjernički nastoje usvajati u prigodi slavlja svetkovine sv. Terezije Avilske, kao i u svim drugim prigodama. Najavio je da će relikvija sv. Terezije biti postavljena na priređeno mjesto »da nam komadić njezinoga smrtnog tijela, naše ljudske raspadljivosti u koju je i ona bila odjenuta, svjedoči kako se i kroz našu prolaznost snagom Duha može postići vječnost«. Završavajući homiliju pozvao je nazočne da raspoloženjem budne vjere sudjeluju u tom činu.
Potom je biskup Antun polažući u relikvijar moći sv. Terezije Avilske, uputio svetoj zaštitnici tri poklika a nazočni odgovorili pjevajući njezine riječi „Samo je Bog dostatan“ poljubio ih i iskazao im počast kađenjem te svečano proglasio početak proslave njezine svetkovine, a sva katedralna zvona oglasila slavlje. Na svršetku prvih Večernjih hvala biskup Antun je sa svim nazočnima izmolio molitvu sv. Tereziji Avilskoj te na njih zazvao Božji blagoslov. Nakon toga uslijedilo je molitveno bdijenje pred relikvijom sv. Terezije koje su predvodili učenici Katoličke gimnazije u Požegi i drugi mladi.