HODOČAŠĆE IZ POŽEŠKE BISKUPIJE U ALBANIJU NA BEATIFIKACIJU DVOJICE HRVATA

3

U subotu, 5. studenoga 2016. u Skadru u Albaniji kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih predvodit će slavlje proglašenja blaženima 37 mučenika iz vremena vladavine Envera Hodže od 1945. do 1974. Među mučenicima na čelu sa sluogm Božjim nadbiskupom Drača i primasom Albanije Vincencom Prennushijem nalaze se i dvojica kosovskih Hrvata fra Serafin Glasnović Kodić iz Janjeva i don Anton Muzić iz Letnice. Na beatifikaciji će sudjelovati i oko 300 vjernika Požeške biskupije iz župe Voćin i Đulovac, podrijetlom s Kosova zajedno sa svojim župnicima Mladenom Štivinom i Ivanom Certićem. Pridružit će im se i požeški biskup Antun Škvorčević, koji će nakon beatifikacije u nedjelju, 6. studenog pohoditi s njima svetište Gospe Letničke i slaviti svetu misu.
Fra Serafin Glasnović Kodić rođen je u Janjevu 25. travnja 1893. u obitelji Gašpara i Antonije rođ. Rodić. Sa 16 godina odlazi u Red manje braće te uzima redovničko ime Serafin. Svečane zavjete položio je 1915., a iste godine, 30. lipnja, zaređen je za prezbitera. U Albaniji, na Franjevačkoj teologiji u Skadru, započeo je teološki studij koji nastavlja u Grazu u Austriji. Nakon Prvog svjetskog rata ostaje u Albaniji, dok njegovo rodno Janjevo potpada pod Kraljevinu SHS koja je bila poznata po nemilosrdnom progonu Albanaca, na osobit način katoličkih intelektualaca i svećenika koji su bili nositeljima pismenosti i kulture albanskoga naroda. Službu župnika obnašao je na nekoliko župa: Dushman, Shalë, Prekal, Bushkash, Vukël i na kraju u Lješu (Lezhë), a u svojoj provinciji bio je definitor, ekonom i profesor. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Janjevo je posjetio nekoliko puta. Uspostavom komunizma, nakon Drugog svjetskog rata, uslijedilo je razdoblje velikih progona Katoličke Crkve. Zbog lažne optužbe i zavjere, nakon jednog provincijskog sastanka, fra Serafin je uhićen i mučen. Preminuo je u 54. godini 11. svibnja 1947., u franjevačkom samostanu u Lješu, koji je tada bio pretvoren u bolnicu. Njegovi posmrtni ostatci nalaze se u zidinama franjevačke crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Lješu.

Drugi mučenik, hrvatskog podrijetla don Anton Muzić rođen je 12. svibnja 1921. u Vrnavokolu, župa Letnica. Kasnije je prešao u Skadarsku biskupiju. Srednju školu završio je u Papinskom sjemeništu u Skadru, a 1938. odlazi u Rim u Kongregaciju za Propagandu vjere. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1945. u Rimu. Nakon povratka u Albaniju, imenovan je nadbiskupijskim kancelarom. Komunistički režim uhitio ga je 20. svibnja 1947. i odveo u istražni zatvor gdje je bio neljudski mučen iz razloga jer se nije htio odreći svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Suđenje mu je bilo 14. siječnja 1948., a pet mjeseci nakon oslobođenja umro je u strašnim bolovima, ležeći ispod stepenica na ulazu u zgradu nadbiskupije u Skadru. Jedan od preživjelih svećenika u komunističkom režimu u Skadru, fra Zef Pllumi, u svojoj knjizi „Živi samo da ispričaš“ opisao je brojna mučenja svećenika dotičući se i nekoliko situacija iz života don Antona Muzića.
Osim ove dvojice mučenika koji će biti proglašeni blaženima, postupak se još vodi za slugu Božjega fra Alojzija Palića koji je rođen u Janjevu 14. travnja 1878., a koga su crnogorski vojnici ubili u selu Janoš u blizini Đakovice, 7. ožujka 1913., jer se suprotstavio nasilnom pokrštavanju muslimana od strane pravoslavaca.