SVETKOVINA POSVETE CRKVE SV. LOVRE U POŽEGI

4

Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 15. studenog svečano euharistijsko slavlje svetkovine Obljetnice posvete crkve sv. Lovre u Požegi. S njim su koncelebrirali svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i iz župa Katedralnog arhiđakonata. U ulaznoj procesiji biskup i svećenici najprije su se zaustavili pokraj ulaza u crkvu sv. Lovre, odnosno pred križem podignutim u spomen na žrtve »Križnog puta« 1945. gdje je biskup pozdravio sve nazočne, pozvavši ih na molitvu za sve preminule čija tijela ovdje počivaju. Nakon molitve gimnazijalci su pod križ položili upaljene svijeće.
Homiliju je biskup započeo podsjećanjem na povijesne podatke o crkvi sv. Lovre, od njezine izgradnje u prvoj polovici 13. st. i dogradnje u 15. st., preko višedesetljetnih istraživanja i uređivanja u drugoj polovici 20. st., sve do njezine konačne obnove neposredno nakon utemeljenja Požeke biskupije i njezine posvete na današnji dan 1998. godine. Rekao je da nas svetkovina posvete crkve sv. Lovre podsjeća na živu i dinamičnu prisutnost Isusa Krista, uskrslog pobjednika, koji je u ovoj crkvi tijekom osam stoljeća okupljao vjernike na slavlje misne žrtve, da bi ih uveo u zajedništvo svoje pobjede nad smrću. Kazao je da se u ovom misnom slavlju želimo sa zahvalnošću spomenuti svih vjernika koji su se tijekom minulih stoljeća okupljali u ovoj crkvi, a osobito onih koji su nakon oslobođenja Požege od Osmanlija, predvođeni isusovcima od 1698. do 1773. godine u njoj izgrađivali duhovni život, napose učenici požeške Gimnazije koju su isusovci osnovali 1699. godine, a kasnije i požeške Akademije. Izrazio je radost što su večeras sudjeluju na slavlju predstavnici profesora i učenika obiju požeških gimnazija, građanske i katoličke, predstavnici požeške osnovne škole koja nosi ime isusovca Antuna Kanižlića, pokopana u ovoj crkvi, a napose kolegijaši. Podsjetio ih da je u razdoblju od 1845. do 1946. godine kroz požešku Kolegiju prošlo mnogo naraštaja mladih ljudi koji su se odgajali u kršćanskom duhu i pohađali gimnaziju, te kasnije kao odrasli ljudi dali svoj značajan doprinos na različitim područjima crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj onim što su ponijeli iz ove ustanove i crkve sv. Lovre.
Tumačeći u prvom čitanju naviješteni ulomak iz knjige proroka Ezekijela o prisutnosti Božje slave u starozavjetnom jeruzalemskom hramu, biskup je rekao da nam taj zapis svjedoči kako Bog želi trajno biti prisutan u svom narodu, naglasivši da se ta želja u potpunosti ostvarila u Isusu Kristu, koji je lice Očeva milosrđa nazočna među nama. Istaknuo je da se u ulomku današnjeg evanđelja izvrsno vidi kako Bog u Isusu Kristu želi darovati svoju blizinu jednom grješniku, cariniku Zakeju, kojega nije usrećivalo bogatstvo što ga je nepošteno stekao, nego je iznutra čeznuo za onim što je veće i punije od svakog bogatstva, za Božjom prisutnošću. Isus, ulazeći u njegovu kuću, da bi ušao u njegovo srce i dušu, i na taj način budi u njemu želju za obraćenjem, čežnju da i on po prisutnosti Duha Svetoga bude građevina Božja o kojoj govori sv. Pavao u ulomku drugog čitanja. Da nazočnima približi otajstvo Božje prisutnosti, biskup ih je podsjetio na iskustvo blizine koje proživljavaju u svojim kućama i obiteljima, ustvrdivši da su nam građevine vlastitog doma drage, ne zbog građevine kao takve, nego prije svega i nadasve zbog one neke posebne topline i ljepote koju im daju drage osobe, osobito majke, čija ljubav, plemenitost i doborta jesu najveće bogatstvo svakog doma. Ustvrdio je da je blizina koju nam Bog daruje kad se okupljamo u našim crkvama na slavljenje euharistije još veća i ljepša od blizine koju jedni drugima darujemo u našim domovima.
Završavajući homiliju biskup je izrazio želju da crkva sv. Lovre, kao i tijekom minulih osam stoljeća, nastavi biti mjesto susreta između čovjeka, izranjenoga prolaznošću, slabošću, siromaštvom, i Isusa Krista koji svojom prisutnošću trajno donosi lijek njegovim ranama. Zahvalio je nazočnima što na misnim slavljima vjernički otvaraju svja srca kako bi bili ispunjeni Božjom prisutnošću, i što je unose u svoje obitelji.
Na svršetku misnog slavlja biskup i svećenici sišli su u kriptu crkve sv. Lovre i ondje izmolili molitvu odrješenja za Antuna Kanižlića, Požežanina, isusovca i književnika koji je ondje po svojoj oporučnoj želji pokopan. Zahvalio je nazočnima što su se sudjelovanjem na ovom slavlju sjedinili sa snažnom, duhovnom poviješću vjere, življene u ovoj crkvi, i zazvao na njih Božji blagoslov.