ČESTITANJE BOŽIĆA U ODGOJNO-OBRAZOVNOM CENTRU U POŽEGI

5

U odgojno-obrazovnom centru u Požegi, na svršetku prvog polugodišta i pred blagdan Božića, 23. prosinca djelatnici Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije predvođeni svojim ravnateljima Želimirom Žuljevićem i Ivicom Bedeničićem susreli su se s biskupom Antunom Škvorčevićem na tradicionalnom predbožićnom primanju. Pozdravljajući na početku susreta biskupa Antuna, ravnatelje i djelatnike požeških katoličkih škola, voditelj Ureda za katoličke škole Ivica Žuljević je rekao da je godina brzo prošla, izrazivši radost što se uoči Božića okupljaju kao jedna velika obitelj da se zajedno osvrnu na proteklo razdoblje, i da jedni drugima zahvale za ono što su u njemu ostvarili. Najprije je zahvalio biskupu Antunu, osnivaču spomenutih škola, za pažnju koju iskazuje svakom djelatniku i učeniku u katoličkim školama u Požegi i Virovitici, i kojom vodi brigu za materijalna ulaganjima i pedagoške standarde u njima. U ime svih djelatnika katoličkih škola u Požeškoj biskupiji poželio mu je sretan, radostan i blagoslovljen Božić.
Zahvaljujući na čestitci, biskup Antun je podsjetio nazočne da je ovo njihov deseti Božić u katoličkim školama, rekavši da je prije deset godina, kad su počele djelovati naše prve katoličke škole, u njima bilo manje djelatnika i da je tada bilo lakše poznavati jedni druge i češće se međusobno susretati. U međuvremenu, nastavio je biskup, broj djelatnika se značajno povećao te je opasnost da se oni međusobno sve manje poznaju i da im je povezanost sve slabija. Naglasio je da je upravo međusobna povezanost veoma važna u odgojno-obrazovnom poslanju kakvo je njihovo, jer rade s djecom i mladima te je sasvim prirodno da pri tom promiču obiteljske odnose, i to s naslova vjere. Podsjetio je na aktualne sindikalne aktivnosti radi poboljšanja materijalnog stanja državnih službenika, rekavši da ga raduje kad se i na taj način promiče dostojanstvo prosvjetnih djelatnika. Posvjedočio im je da je svjestan osobnih i obiteljskih poteškoća s kojima svakodnevno dolaze na posao, a jednako tako i onih obiteljskih i drugih problema koje djeca sa sobom donose u školu, poručivši im da je unatoč tim poteškoćama moguće izgrađivati istinske obiteljske odnose, i to uz pomoć Isusa Krista, koji i u učiteljima i u djeci, i u njihovim obiteljima može ostvarivati stanje svjetla, odnosno pobjedu nad mrakom. Istaknuo je da valja moliti kako bi se to napose ostvarilo o svetkovini Isusova rođenja, jer »Božić je prisutnost Božjeg svjetla i snage u nama, u dubini našeg bića«.
Pozvao je nazočne da se ovog Božića obnove u opredjeljenju i zauzimanju za Isusov model ostvarivanja čovjeka, za koji su već posvjedočili onda kad su se odlučili biti djelatnicima u katoličkim školama. Zahvalio im je za to opredjeljenje, rekavši da su »sebe ugradili u djecu polazeći od jasnoće čovjeka u osobi Isusa Krista«, i naglasivši da to sa sobom nosi i određene žrtve. Potaknuo ih da, slijedeći Kristov primjer, »svjesno prihvate poteškoće, uvijek znajući da se po njima svatko od njih kleše kao osoba i duhovno raste«, te da im »poteškoće pomažu silaziti na dublju razinu postojanja«, jer je »Isus Krist upravo patnjom, mukom i smrću zaorao najdublju brazdu našeg života, slomio moć smrti i postao pobjednikom«. Ohrabrio ih je da se ne boje problema, nego se s njima hvataju u koštac, i u slobodi ugrađuju u svoj odnos s djecom. Zaželio im je »sretan Božić, dobar odmor, da u novoj godini nastave s Božjim blagoslovom ići naprijed u svom djelovanju“.