PREZBITERSKO REĐENJE U POŽEŠKOJ KATEDRALI

7

Na svetkovinu Rođenja Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali slavlje svećeničkog ređenja Ivana Ereiza iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novoj Bukovici, i Tomislava Sanića iz Župe Sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru. Na slavlju su sudjelovali brojni svećenici, među kojima i poglavari Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, rektor Anđelko Košćak, i prefekt Ivica Cujzek, bogoslovi, roditelji ređenika i vjernici iz njihovih rodnih župa na čelu sa župnicima. Pozdravljajući svećenike i vjernike biskup je kazao kako slavimo svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja a da će danas po sakramentu svetog Reda dvojica đakona biti rođena na svećeništvo. Nazvao je to događajem koji je smislio Bog, te pozvao ređenike i druge nazočne da mu pristupe sabranim i poniznim srcem koje vjeruje, koje to Božje djelo prepoznaje i njemu se raduje.

Biskup je na početku homilije zapitao tko su dvojica današnjih ređenika, i tko smo zapravo mi ljudi? Kazao je, kad odgovaramo na to pitanje redovito navedemo svoje ime i prezime, datum rođenja, ime roditelja te dodamo još koji tehnički podatak. Ustvrdio je da je čovjek mnogo više od toga. Polazeći od evanđeoskog ulomka o rođenju Ivana Krstitelja spomenuo je kako Zaharija i Elizabeta ne daju ime novorođenome prema obiteljskoj tradiciji kako to okolina očekuje, nego traže da se njihovu djetetu dade ime Ivan, kako ga je prozvao anđeo pri navještenju njegova rođenja, a to ime znači dar Božji, Božidar. Mi smo Božji podatak, nastavio je, jer svoje postojanje dugujemo Bogu koji nas je smislio.
Na temelju Izaijinog ulomka protumačio je da se Božje pozivanje u život odvija po određenom redoslijedu. Bog u svojoj ljubavi čovjeka najprije izabire, potom ga poziva u život, i na koncu mu dodjeljuje poslanje. Istaknuo je kako Ivan odlazi u pustinju, gdje postaje čovjek osobite osjetljivosti za Boga, osluškujući ga u svom srcu i živeći od njegove blizine. Kazao je kako je osobito važno za današnji svijet, da postoje ljudi koji usred suvremene buke znaju pronalaziti trenutke sabranosti i tišine, osluškivati Božji glas i prihvaćati njegov poziv. Spomenuo je da se usuđuje kandidate za prezbiterat svrstati među takve osobe, jer su u sabranosti svoga mladenačkog srca čuli Božji poziv i odlučili ga slijediti te danas Bogu izgovaraju svoj „evo me”. Poželio je da se po sakramentu svetoga Reda ispune snagom Duha Svetoga te po primjeru Ivana Krstitelja budu posvema usmjereni na Isusa Krista, da se oni smanjuju a on u njima raste, postanu glas koji ga naviješta, pozivaju ljude na obraćenje, poravnavanje staza da bi ga mogli susresti i u njemu prepoznati Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta te bili dionicima njegove ljubavi na križu i pobjede nad smrću.
Biskup je spomenuo kako je Ivan Krstitelj na obalama Jordana podsjećao ljude da se njihova istinska sudbina ne događa po onome što su zastupali herodovci, zeloti, pismoznanci ili veliki svećenici, nego putem obraćenja, koje je promjena srca, okrenutost prema Bogu i oblikovanje života po ispravnoj savjesti. Istaknuo je kako je danas u Hrvatskoj usred ideoloških i drugih podjela i sukoba potrebno proročkom snagom naviještati obraćenje.

Izrazio je uvjerenje da u dvojici novih svećenika Požeška biskupija postaje snažnija u tom navjestiteljskom poslanju. Dodao je da će dvojica svećeničkih kandidata snagom Duha u svetom ređenju biti pridruženi Kristu Glavi, postati njegova živa slika u svijetu i pomagati ljudima da u Isusu Kristu i njegovoj pobjedi nad zlom i smrću spoznaju istinu o sebi, te ih slavljenjem svetih otajstava činiti dionicima Isusova spasenjskog otajstva. Poželio je ređenicima da opunomoćeni Duhom Svetim hrabro danas krenu iz požeške Katedrale u svijet biti vjernim Isusovim svjedocima a sve nazočne pozvao da im svojom vjerničkom plemenitošću i dobrotom, napose molitvom pomognu da ostanu vjerni Božjem izabranju, pozivu i poslanju.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao novim svećenicima, njihovim roditeljima i drugim članovima obitelji, župnicima i vjernicima njihovih župa, poglavarima Bogoslovnog sjemeništa. Dvije župljanke katedralne Župe Sv. Terezije Avilske odjevene u narodne nošnje čestitale su novozaređenim svećenicima i uručile im buket cvijeća. Biskup je dodao čestitke svećenicima jubilarcima, među kojima je prelat Vjekoslav Marić sa svojih 67 godina svećeništva a prelat Stipo Josipović pedeset godina. Slavlje prezbiterskog ređenja uzveličao je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Maria Večerića.