Proslava sv. Roka u Virovitici

18

Na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza vjernici istoimene virovitičke župe proslavili su svoga svetog zaštitnika, a ove godine u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres pridružili su im se i hodočasnici iz župa Virovitičkog dekanata koji su tom prigodom proslavili svoju dekanatsku euharistijsku postaju. Svetu misu u crkvi sv. Roka predvodio je u biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Virovitičkog dekanata na čelu s dekanom Pavlom Filipovićem, te fra Rozom Brkićem, župnikom i gvardijanom i drugom braćom franjevcima.

Dobrodošlicu biskupu u ime svećenika i vjernika Virovitičkog dekanata uputio je dekan Filipović. Biskup Antun je u uvodnoj riječi podsjetio nazočne da su se okupili proslaviti svetkovinu sv. Roka, zaštitnika virovitičke župe i Grada, slaveći euharistijsko otajstvo u kojem vjerom prepoznajemo blizinu Isusove ljubavi na križu kojom je pobijedio smrt, i u kojem Isus u to zajedništvo svoje pobjedničke ljubavi želi i nas uključiti. Poželio je vjernicima da im danas srce bude slično srcu sv. Roka, osjetljivo za Boga i za čovjeka, te da se po ovom slavlju priprave za veliku biskupijsku kongresnu misu u Požegi, idućega 24. rujna.

Biskup je u homiliji podsjetio vjernike na čovjekovu potrebu da se izdigne iz sive svakidašnjice na viši razinu postojanja. Kazao je da nam Tobijin primjer u prvom čitanju, koga hvali anđeo, svjedoči o molitvi, postu, milostinji i pokapanju mrtvih kao djelima po kojima se uzdižemo u Božji svijet. Molitva je korak prema nebu i prema Bogu, nastavio je biskup, a postom i milostinjom pobjeđujemo svoju sebičnost, oslobađamo se od prikovanosti za ono što je prolazno i smrtno.

U svjetlu današnjeg evanđeoskog ulomka, u kojem Isus poistovjećuje sebe s najmanjom braćom i poziva da gladna nahranimo, gola odjenemo, bolesna pohodimo, biskup je protumačio kako po djelima ljubavi i milosrđa prema našim bližnjima postajemo kao Otac. Rekao je kako je taj put slijedio sv. Rok i kako bi nam je i u našim hrvatskim prikovanostima za sitno, maleno, prolazno i smrtno potrebno njegove vjerničke odvažnosti. U kratkim crtama prikazao je svečev život, spomenuvši da se on, odmjeravajući kojim mu je putem ići, u jednom trenutku odlučio ostvarivati čovjeka po Isusovu modelu, u skladu s njegovom žrtvom ljubavi na križu. U svom umiranju za nas Isus Krist je uspostavio najsnažniju komunikaciju između nas i Boga, neba i zemlje, sadašnjosti i vječnosti, između naše smrtnosti i naše pobjede života, rekao je biskup. Naglasio je kako je Isus snagom svoga Duha sv. Roka već u krštenju uveo u komunikaciju s Bogom, koju je ostvario u zajedništvu Crkve, dišući u njoj Isusovim plućima, gledajući njegovim očima i koračajući njegovim koracima, a najviše od svega, ljubeći čovjeka Isusovim srcem.

Biskup se osvrnuo na nemoć ljudske komunikacije počesto utemeljene na sebičnosti, koja je glavni razlog što mnogo toga ne ide dobro u našim obiteljima, te dolazi do rastave braka, što je u politici i u gospodarstvu puno toga postalo sitno, usko i tijesno, tako da sve više osjećamo kako se u tim koordinatama ne može živjeti. Spomenuo je kako su i suvremeni elektronički i drugi mediji zaraženi virusom sebičnosti te po njima nerijetko ostajemo zarobljenicima vlastite nemoći i smrtnosti, o kojoj govori apostol Pavao u ulomku drugog čitanja. Podsjetio je na razinu komunikacije na koju nas uzdiže Bog snagom Isusove žrtve ljubavi. Sv. Rok je razumio da je Isusova ljubav s križa, moćnija od smrti, među nama trajno prisutna i trajno se obnavlja u svetoj misi, i da nas Isus Krist, naša nada – kako pjevamo u geslu našega Euharistijskog kongresa – u svetoj pričesti čini dionicima te Božje komunikacije i već nas ovdje na zemlji uzdiže iz naših potonulosti u zlo u sferu moćne Očeve ljubavi, koja je izvor svega što postoji. Ako je istina da se po Isusovu djelu ljubavi koje obnavlja u svetoj misi možemo uzdići na višu razinu postojanja, za kojom čeznemo i za koju osjećamo da smo stvoreni, zašto smo tako mlaki, pa čak i hladni za Isusovo djelo među nama, upitao je biskup. Ukazao je na duboko značenje sudjelovanja u nedjeljnoj svetoj misi i pričesti, upozorivši nazočne da im materijalno blagostanje koje si s pravom žele priskrbiti, neće ispuniti najdublje čežnje srca koje nam govore da smo stvoreni za onu ljubav koja je jača od smrti. Pozvao je vjernike da se poput sv. Roka i tolikih drugih svetaca i oni iznutra snažnije ražare za Isusa Krista i za njegovu ljubav koja pobjeđuje, i da u svetoj euharistiji uvijek iznova svjesno i opredijeljeno, postaju dionicima te Isusove pobjede i žive na najvišoj razini života koju im samo on može darovati.

Govoreći o ljubavi prema Isusa Krista njegovoj Crkvi, koju je sv. Rok iskazao i polaskom na hodočašće u Rim kamo nije dospio da bi služio gubavcima, biskup je podsjetio da se on, oboljevši od gube, sklonio u šumu, gdje mu je neki lovački pas donosio kruh kojim se hranio. No, dodao je da je čežnju njegova srca za vječnim životom mogao zasititi jedino euharistijski kruh koji mu je Krist davao služenjem Crkve. Uskrsli Gospodin ostvaruje zajedništvo Crkve upravo onda kada snagom svoga Duha u svetoj misi obnavlja žrtvu svoje ljubavi i u pričesti nas hrani svojim „za nas“ do u smrt. Kazao je kako je s tim Isusovim „za nas“ nespojivo vjerničko suprotstavljanje jednih drugima, djelovanje jednih protiv drugih, protiv župnika, biskupa i drugih crkvenih službenika. Ako toga ima u politici i drugim razinama društvenog života, u Crkvi toga ne smije biti, zaključio je biskup. Nahranjen Isusovim kruhom u svetoj pričesti istinski član Crkve je moćan živjeti za drugoga: za bračnog druga i članove obitelji, za susjeda koji je siromašan, za onoga koji je bolestan, i na taj način on već ovdje na zemlji postaje dionikom Isusove pobjede nad zlom i smrću. Pozvao je nazočne da hraneći se euharistijskim kruhom budu zajedništvo ljudi koji su jedni za druge, po modelu Isusova „za nas“. Zaželio je da Župa Sv. Roka i svaka župa u Virovitičkom dekanatu i u Požeškoj biskupiji bude takva i da to očituje sudjelovanjem na kongresnom euharistijskom slavlju u Požegi, idućega 24. rujna, koje će predvoditi kardinal Stanislav Dziwisz, tajnik pape Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. U tim mislima i raspoloženju biskup je čestitao vjernicima na čelu sa župnikom fra Rozom Brkićem svetkovinu zaštitnika župe sv. Roka, a svim građanima Virovitice na čelu s gradonačelnikom Ivicom Kirinom čestitao je Dan grada.

Nakon popričesne molitve središtem Virovitice razvila se euharistijska procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom koja je završila molitvom i blagoslovom u crkvi. Na svršetku slavlja biskup Antun je zahvalio župniku fra Rozi Brkiću i drugoj braći franjevcima za organizaciju današnje proslave, a ostalim svećenima i svim nazočnima za sudjelovanje na njemu, poželjevši im da na Isusov način budu moćni jedni za druge.