UVOD
Na blagdan slavenskih apostola i zaštitnika Europe, svetih Ćirila i Metoda, 5. srpnja, navršila se 20.obljetnica utemeljenja Požeške biskupije. Njezin utemeljitelj je veliki prijatelj hrvatskog naroda, sveti otac, tadašnji papa, Ivan Pavao II.
27. rujna obilježava se 20. obljetnica uspostave naše biskupije. Msgr dr Antun Škvorčević ujedno slavi 20. godišnjicu svog imenovanja prvim požeškim biskupom. On je ove godine proslavio i 45. godišnjicu svog svećeništva. Veliki su to dani za požešku mjesnu crkvu i sav vjernički puk, koji je svoje molitve, plemenitost i dobrotu kroz dva desetljeća u nju ugrađivao, svjedočeći vjeru, nadu i ljubav u svojim obiteljima, živeći i šireći evanđeoske vrijednosti u svojim župama. Nakon 20 godina, evidentni su brojni i vrijedni plodovi na njivi Gospodnjoj, u Požeškoj biskupiji.
Odmah po uspostavi biskupije, prionulo se osnivanju najvažnijih biskupijskih institucija, obnovi zgrade Biskupskog doma, izgradnji Doma Ivana Pavla II., osnivanju katoličkih osnovnih i srednjih škola, izgradnji Odgojno-obrazovnog centra i drugim aktivnostima sve do uređenja trajnog postava Dijecezanskog muzeja. U teritorijalnom ustroju nove biskupije uspostavljena su četiri arhiđakonata, deset dekanata s ukupno više od devedest župa.
Područje biskupije bilo je pogođeno i ratnim stradanjima i razaranjima, pa je biskup, uz sve ostalo, svojom mudrošću, energijom i zauzimanjem prionuo zacjeljivanju duhovnih rana svojih vjernika i obnavljanju razorenih sakralnih objekata.
ZGRADA POŽEŠKE KOLEGIJE
Osnivanjem Požeške biskupije, u zgradu nekadašnje isusovačke rezidencije, zvanoj Kolegija, smješta se njezino sjedište. Zapuštena i devastirana zgrada temeljito je obnovljena i prilagođena za nove svrhe. Pred zgradu je vraćena i povijesna ograda koju su komunističke vlasti srušile, a njezinim dijelovima od kovanog željeza ograđeno je pravoslavno groblje u požeškom Jagodnjaku.
Isusovci dolaze u Požegu 1698. godine. Svoje konačno sjedište postupno su izgradili na zemljištu pokraj crkve sv. Lovre. 1726. godine postavljen je temelj novoj gimnazijskog zgradi, današnjoj dvokatnoj zgradi Sestara milosrdnica uz istočnu stranu crkve sv. Lovre. Godine 1731. isusovačka rezidencija postala je kolegija. Od 1761. godine isusovci su uveli studij filozofije a od 1763. godine i studij teologije pod nazivom «Academia Posegana».
Bulom «Dominus ac Redemptor» Papa Klement XIV. ukinuo je isusovce 1773. godine Nekoliko njih nastavili su djelovati kao biskupijski svećenici u Požegi. Zgradu kolegije, kao i sve posjede koje su imali isusovci, preuzela je Kraljevska komora. 1776. godine pavlini preuzimaju školstvo u Požegi i nastanjuju se u zgradu kolegije. No, ne zadugo jer su dekretom cara Josipa 1786. zajedno s još nekim redovima i oni bili ukinuti. Jedno vrijeme stanovali su u zgradi pojedini svećenici ex-isusovci i ex-pavlini. Poslije toga zgrada je služila kao vojno skladište, bolnica, vojničko konačište za vrijeme austrijsko-francuskih ratova te konačno trgovačko skladište. Uz to, ostale su u njoj prirodoslovne zbirke i gimnazijska knjižnica. Poslije godine 1813. stanovali su u kolegiji i neki gimnazijski učitelji svjetovnjaci.
Uprava zemaljskih dobara u Zagrebu donijela je odluku da se isusovačka dobra u Požegi prodaju. Nakon više dražbi i zagrebački biskup Aleksandar Alagović šalje u Požegu svoga zastupnika Franju pl. Zengevalla sa zadaćom da svakako kupi zgradu u koju je imao namjeru smjestiti Orfanotrofij ili Sirotište. Dražba je završila tako da ju je biskup Alagović kupio i uložio dodatne forinte za preuređenje zgrade u sirotište. Kasnije sirotište vode isusovci. Nakon toga do 1945. godine vodstvo je u rukama biskupijskih svećenika. Premda su kasnije nadbiskupi dr. Juraj Posilović i dr. Antun Bauer obdarili Kolegiju novim dobrima, ipak ona nisu bila dostatna za besplatno uzdržavanje đaka te je nadbiskup Bauer morao Alagovićevo sirotište pretvoriti u konvikt. Tijekom svoga stodesetgodišnjega postojanja ova ustanova dala je crkvi i hrvatskom narodu mnoge intelektualce i odgojila brojne velikane, među kojima i slugu Božjega Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa.
1946. godine komunističke vlasti nacionalizirale su zgradu kolegije sa svim njezinim dobrima pa je Konvikt morao napustiti i posljednji ravnatelj, preč. Mijo Bestić s drugim poglavarima, časnim sestrama i đacima. Dio vrijedne biblioteke i arhiva smješten je u župu sv. Terezije, a dobar dio imovine se raspršio. U Kolegiji su bili smješteni Đački dom i neke druge ustanove a u najnovije vrijeme u suterenu su bila dva buffeta, na prvom katu Financijska policija, na cijelom drugom katu Državni arhiv, dok je treći kat bio upropašten, Požeško-slavonska županija i grad Požega darovnicom su vratili zgradu Kolegije Zagrebačkoj nadbiskupiji 1995. godine, a Nadbiskupija je odmah uredila krov, stavivši na njega bakreni pokrov. Danas je nekadašnja zgrada Kolegije prerkrasno i namjenski uređen Biskupski dvor.
SREDNJOVJEKOVNA CRKVA SV. LOVRE
Sveti otac papa Ivan Pavao Drugi potvrdio je svetog Lovru, đakona i mučenika, za zaštitnika naše mlade biskupije. Tako časna srednjovjekovna crkva sv Lovre, u sastavu Biskupskog doma, dobiva novo značenje. Riječ je o važnom spomeniku crkvenog graditeljstva Slavonije i dragocjenom objektu sakralne baštine naše biskupije.
Srednjovjekovna crkva sv. Lovre u Požegi, kao jedan od najstarijih spomenika gotičke sakralne baštine preživjela je stopedesetgodišnje vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji. O dugoj duhovnoj i kulturnoj povijetsi zdanja, na osam stoljeća starim zidovima to živo svjedoče i freske čija je stilska izvornost neporijeporna, a ikonografija nesvakidašnja, u širim povijesno-umjetničkim razmjerima. Stoga se biskup požeški kontinuirano zauzimao za njihovu daljnju obnovu, koju je poduprlo i Ministartsvo kulture. Glavna lađa sa svetištem izgrađena je koncem 13. i početkom 14. stoljeća. Današnja bočna lađa dograđena je u 15. stoljeću kao samostojna crkva te je oko 1510. godine renesansno oblikovanim arkadama spojena u jedno s prethodnom crkvom. Tom prigodom spušten je ujedno pod svetišta crkve zbog čega je na lijevom zidu svetišta uz stari gotički tabernakul izveden novi, kao rijedak primjerak renesanse u Slavoniji. U vrijeme osmanlijske vlasti crkva je pretvorena u džamiju, da bi ubrzo nakon toga služila kao skladište za žito i tako dočekala vrijeme oslobođenja. Dolaskom isusovaca u Požegu car Leopold I. predaje im crkvu sv. Lovre, pa će ona nakon osnutka gimnazije 1699. godine služiti kao đačka crkva.
Kasnije gimnaziju, zgradu kolegije i crkvu sv. Lovre preuzimaju pavlini. Čini se da je iz njihova doba ostatak freske na sjevernom zidu bočne lađe. No, 1786. godine pavline će ukinuti car Josip II. a nakon toga će crkva sv. Lovre biti prepuštena propadanju.
Na javnoj dražbi kupuje ju zagrebački biskup Aleksandar Alagović zajedno sa zgradom kolegije za potrebe orfanotrofija, kasnije konvikta. U to vrijeme na crkvi su poduzeti značajni zahvati. Komunističke vlasti su raspustile konvikt i nacionalizirale zgradu, a crkvu sv. Lovre prepustile upravi župe sv. Terezije. Nakon demokratskih promjena, godine 1995. županija Požeško-slavonska i grad Požega vratili su darovnicom zgradu kolegije Zagrebačkoj nadbiskupiji. Osnutkom Požeške biskupije zgrada je postala njezinim sjedištem pa je crkva sv. Lovre ušla u sastav Biskupskog doma. Prigodom posvete crkve 1998. godine u glavni oltar ugrađena je relikvija bl Alojzija Stepinca, kao drugog zaštitnika crkve i Biskupije, a u zvonik su podignuta četiri zvona, dar zagrebačkih kanonika, prebendara i svećenika rodom iz Požeške biskupije. Osim redovitog nedjeljnog bogoslužja, koje obogaćuje četveroglasni pjevački mješoviti zbor, u njoj se redovito održavaju susreti biskupijskog značenja: svećenički, redovnički, vjeroučiteljski te susreti mladih.
KATEDRALA SV TEREZIJE AVILSKE
Utemeljenje biskupije u Požegi i uzdignuće župne crkve na dostojanstvo katedrale imalo je svoju višestoljetnu pripravu u kojoj osobite zasluge ima zagrebački biskup Franjo Thauzy (1698.-1769.) U njegovo vrijeme franjevci su predali župe biskupijskim svećenicima pa su ovi preuzeli i župu u Požegi, a biskup Thauzy osobno se zauzeo za izgradnju nove župne crkve.
Za tu svrhu ponajprije je kupio staru požešku tvrđu. Potom je od carice Marije Terezije dopisom 1754. godine dobio dopuštenje za podizanje župne crkve s njezinom izričitom željom da bude posvećena na čast njezine zaštitnice sv. Terezije Avilske. Sam biskup Thauzy blagoslovio je kamen temeljac nove crkve 1756. godine, a 1759. godine zidarski radovi bili su zgotovljeni te je blagoslovljena za upotrebu. No, konačno će biti uređena 1763. godine, a njezinu posvetu obavio je biskup Franjo Thauzy. Veličina i ljepota crkve sv. Terezije odaju uistinu vrsnog, iako nepoznatog graditelja koji ju je projektirao. O zaslugama carice Marije Terezije i biskupa Thauzyja za izgradnju crkve svjedoči kamena ploča iznad ulaznih vrata u crkvu s uklesanim natpisom iz 1763. godine.
Prigodom stote obljetnice završetka gradnje crkve 1863. godine na prijedlog Miroslava Kraljevića ona je temeljito obnovljena, a zvonik je dobio limeni pokrov. Značajnu pomoć tom prigodom dao je i sam zagrebački nadbiskup Juraj Haulik.
Ispod glavnog oltara nalazi se kripta u koju su bili pokapani svećenici a u onoj pod glavnom lađom crkve pokapani su građani. S obje strane svetišta nalaze se sakristije, a iznad njih oratorij. Unutrašnjost crkve uređena je u stilu kasnog baroka, odnosno rokokoa. Biskup Thauzy darovao je monumentalni glavni oltar kojeg između drvenih mramoriziranih stupova krasi slika sv. Terezije, nepoznatog autora, nabavljena u Beču u XVIII. stoljeću.
Tijekom 1898. i 1899. godine hrvatski umjetnici Celestin Medović i Oton Iveković oslikali su crkvu. Dekorativno ju je uresio pod njihovim nadzorom slikar Pavao Fabec.
Uspostavom Požeške biskupije, crkva sv. Terezije uzdignuta je na dostojanstvo katedrale. O desetoj obljetnici utemeljenja biskupije crkva je temeljito obnovljena. Ujedno su izvedene stepenice iz glavne lađe katedrale u kriptu te je ona u središnjem dijelu uređena za bogoslužje, a ispod svetišta su izgrađene grobnice za preminule požeške biskupe. Zatečeni posmrtni ostaci u 230 lijesova iz kripte pod svetištem i ispod središnje lađe dostojno su tom prigodom pohranjeni u pod kripte. Požeška biskupija prigodom svoje desete obljetnice utemeljenja i uzdignuća crkve sv. Terezije Avilske na čast katedrale, u vrijeme temeljite obnove crkve nabavila i nove orgulje sa četrdeset registara. U izradi dispozicije sudjelovao je akademik Anđelko Klobučar, a izgradio ih je graditelj orgulja Wolfgang Eisenbarth iz Passaua u Njemačkoj. Ove orgulje po svojoj originalnosti i ljepoti zvuka, potpomognute izvrsnom akustikom crkve, po mišljenju stručnjaka predstavljaju jedan od najboljih instrumenata ove vrste na hrvatskim prostorima.
U zvoniku crkve bila su postavljena tri zvona. Godine 2004. prigodom 150. obljetnice proglašenja dogme o Bezgrješnom začeću BDM, na samu njezinu svetkovinu 8. prosinca na zvonik požeške katedrale podignuto je pet novih zvona izlivenih u austrijskoj tvrtki Grassmayr u Innsbrucku. Jedno od starih velikih zvona koje je na katedralu bilo postavljeno 1924. i dalje je ostalo zvoniti zajedno sa spomenutih pet novih zvona, dok su dva darovana novoj požeškoj crkvi Milosrdnog Isusa na Sajmištu, a najmanje zvono koje je najviše bilo oštećeno ostalo je u Dijecezanskom muzeju.
Najveće zvono teško 1500 kilograma, posvećeno Isusu Kristu s natpisom „Krist danas i uvijeke“ darovao je biskup Antun Škvorčević. Drugo po veličini, teško 745 kilograma, s natpisom «Sv. Terezijo Avilska, moli za nas» darovao je zagrebački kanonik Milan Balenović. Treće zvono težine 450 kilograma darovali su kanonici požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra s natpisom „Sv. Petre Apostole, moli za nas», a četvrto težine 315 kilograma s natpisom „Sv. Antune Padovanski, moli za nas» darovale su obitelji Bajt i Božić iz Požege u spomen na hrvatskog časnika Antuna Božića i sve poginule hrvatske branitelje. Peto zvono s natpisom „Sv. Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas» dar je generalnog vikara Požeške biskupije Josipa Krpeljevića i kancelara Ivice Žuljevića.
Uz 240-u obljetnicu posvete crkve sv. Terezije Avilske, avilski biskup Adolfo Gonzalez Montes daruje požeškoj katedrali svetičine moći, koje su svečano unesene i postavljene u stolnu crkvu. U kripti katedrale i kapeli sv Ivana Pavla II, utemeljitelja biskupije, nalazi se danas relikvijar s njegovim moćima. Tako su ovi svetci među nama, trajno mole i zagovaraju za našu biskupiju, za pastira i povjereno mu stado na tlu mlade mjesne crkve. U jubilejskoj godini milosrđa, katedrala je dobila nova ulazna brončana vrata.
STARI GRAD KAPTOL
Utvrda u Kaptolu predstavlja jednu od najbolje sačuvanih slavonskih utvrda iz predturskog doba. Stari grad Kaptol, nekada ugledni capitulum ecclesiae sancti Petri de Posega, odnosno Požeškog zbornog kaptola sv. Petra utemeljen je između 1223. i 1230. godine. To je jedna je od najstarijih sakralnih građevina na ovom području. Kad je, nakon utemeljenja biskupije, osnovan Požeški stolni kaptol sv Petra, općina Kaptol poklonila je građevinu Požeškoj biskupiji.
U objektu će vjerojatno svoje mjesto naći povijesne knjižnice kojih ima prilično na području Biskupije, u župama, uglavnom iz 18. stoljeća. Tako bi se knjige sačuvale, a u Kaptol bi trebao biti smješten i povijesni arhiv župa
NEKE POSEBNOSTI POŽEŠKE BISKUPIJE
Dan čišćenja pamćenja
Na poticaj sv. Ivana Pavla II., tadašnjeg pape, Požeška biskupija među prvima u Hrvatskoj uspostavlja Dan čišćenja pamćenja i spomena mučenika. Središnji biskupijski događaj, „žalosni petak“ održava se petkom uoči Cvjetnice u Jasenovcu, a u predvečerje toga dana u Spomen-crkvi u Staroj Gradiški. Budući da je zlo iz vremena totalitarnih sustava 20.st. ostavilo na ovim prostorima duboke rane, kojima su u Domovinskom ratu pridodane nove, svi trebamo nastojati svojom pokorom, molitvom, kajanjem i praštanjem doći u stanje kojim ćemo se izdići iznad nanesenog zla, da budemo duhovno slobodni i tako, čistog pamćenja, iskazati poštovanje prema svakoj žrtvi bilo koje vjere i nacije te moliti Božje milosrđe za počinitelje zla.
Odgojno-obrazovni centar
U Požeškoj biskupiji osnovan je, a prije dvije godine završen i svečano otvoren, Odgojno-obrazovni centar, zahvaljujući potpori dobročinitelja, napose „Renovabisa“ iz Njemačke. Objekt služi učenicima Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije, a geslo centra je „Izvezi na daleko“. Biskup ističe kako su se svi koji su gradili ovo zdanje, na svoj način ugradili u Božji projekt o čovjeku, koji se u katoličkim školama nastoji ostvarivati pomažući učenicima u stjecanju znanja i duhovnom rastu. Naša biskupija tako je prva u Hrvatskoj po broju katoličkih škola: na njezinom tlu djeluju dvije Katoličke gimnazije s pravom javnosti: u Požegi i Virovitici te tri Katoličke osnovne škole: u Požegi, Virovitici i u Novskoj. Ove ustanove imaju veliku ulogu u pastoralnom poslanju naše mjesne crkve, služeći mladom čovjeku u njegovoj cjelovitoj izgradnji.
Katolička bolnica
Bolnica sv Rafaela na Strmcu kod Nove Gradiške, prva je katolička bolnica u Hrvatskoj. Dolaskom Bolničkog reda Sv. Ivana od Boga u Hrvatsku i na tlo Požeške biskupije, dobili smo jednu od najsuvremenijih psihijatrijskih ustanova u regiji s više od stotinu bolesničkih ležajeva u kojoj djeluju Odjel za kronične duševne bolesti, Odjel za palijativnu skrb te Dnevna bolnica.
Stalni đakoni
Požeška biskupija redila je prva u Hrvatskoj oženjenog trajnog đakona. To je vjeroučitelj Zdravko Ticl, poslije njega za stalnog đakona zaređen je i Ivo Grbeš.
Blažena Jula Ivanišević
S tla Požeške biskupije je i jedna blaženica. To je bl Jula Ivanišević iz Godinjaka (župa Staro Petrovo Selo) iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, koju su, uz četiri susestre, mučenički ubili četnici, nakon njihovog pokušaja bijega kroz prozor vojarne. One su svoj zavjet krvlju potpisale, a mi imamo svoju „biskupijsku“ zagovornicu u nebu.
Antun Kanižlić
Vjerski i kulturni obnovitelj Požege i požeškog kraja, Antun Kanižlić, prvi je isusovac koji ima spomen-kriptu. Ista se nalazi u požeškoj crkvi sv Lovre.
Prognaničko naselje
Do pisanja ovog materijala, u Kovačevcu kod Nove Gradiške još postoji i djeluje Prognaničko naselje. Istina, ima sve manje stanovnika i ova zadnja grupa sprema se na odlazak, ali važno je reći kako ih je svake godine, od uspostave Požeške biskupije, biskup Škvorčević pohodio za Božić, Uskrs i za sv Lovru, zaštitnika biskupije i biskupijskog Caritasa. Ravnatelj Caritasa svaki puta je stanarima naselja predao novčani dar Caritasa.
Crkva u Voćinu
U Domovinskom ratu ovaj vrijedan sakralni objekt iz 15. st. potpuno je razrušen. Želja je bila da se izgradnjom crkve u njezinom izvornom obliku vjernicima vrati objekt hrvatske katoličke baštine i mjesto molitve te iskaže poštovanje i podigne spomen svima onima koji su položili živote za slobodnu Hrvatsku: braniteljima i 47-orici nedužno ubijenih civila iz Voćina. Godine 2011. u Požegi i Voćinu upriličen je Međunarodni znanstveni skup o Voćinu, kao doprinos istini, pamćenju i spomenu voćinske prošlosti.
Crkva je blagoslovljena i predana vjernicima 2015.g. Svima toliko dragi lik Gospe voćinske, okrunio je sv. Ivan Pavao II. još 2003.g. za vrijeme svog pohoda Hrvatskoj. Gospi voćinskoj, Majci od utočišta, organiziraju se svake godine brojna hodočašća: školske djece i krizmanika, hodočašće gimnazijalaca, zatim starijih osoba, biskupijski susret ministranata, hodočašće obitelji s brojnom djecom, zatim dva hodočašća vjernika na razini arhiđakonata, hodočašće zdravstvenih djelatnika te hodočašće hrvatskih branitelja, vojske i policije.
Gospa voćinska slavi se 21. kolovoza. Za Voćin je to svetkovina, a za sve druge crkve naše biskupije – blagdan.
Spomen-crkva u Staroj Gradiški
Ova nova crkva je trajni spomen i znak sjećanja na mjesto progona i poniženja, mučenja i stradanja brojnih nedužnih ljudi tijekom totalitarnih sustava vlasti u 20.st. i u Domovinskom ratu. 1945. g. ubijen je starogradiški župnik, Ferdo Maretić. Godine 1948. župna crkva je po nalogu komunističkih vlasti srušena, a u starogradiškom zatvoru bilo je u tim teškim godinama utamničeno više od 250 svećenika. S vanjske strane crkvene apside je memorijal podignut u znak sjećanja na ovdje utamničene svećenike za vrijeme komunističkog sustava. Na dan spomena na nevino utamničene, biskup i svećenici svake godine mole pred „svećeničkom svijećom“ i knjigom s popisom zatočenih svećenika.
Pleternica
Već 62 godine stižu hodočasnici, Marijini štovatelji, na pleterničko brdo, na završetak devetnice Gospi od suza. Prošlo je i dvanaest godina kako je Pleternica proglašena biskupijskim svetištem. Desetci tisuća hodočasnika slijevaju se svakog kolovoza, pogotovo zadnjeg dana u mjesecu, Gospi od suza, koja ovdje briše njihove suze. Bila je Gospa od suza uza svoj narod i kad mu je komunizam htio pomutiti dušu i oteti Boga iz srca. Kad su započela hodočašća, bilo je i protjerivanja, ali se odani puk okupljao i na ruševinama crkve i svjedočio kako se materijalno i može porušiti, ali jaki vjernički, marijanski duh uvijek je pobjeđivao. Uspostavom Požeške biskupije, Pleternica je dobila novu, snažniju duhovnu dimenziju.
USTANOVE
BISKUPIJSKI CARITAS
Svoju osjetljivost prema socijalno ugroženima biskup je iskazao odmah po uspostavi biskupije, osnivanjem biskupijskog Caritasa. Tako biskup od početka svjedoči blizinu obiteljima koje su pogođene nevoljama, koje su razdvojene, čiji mladi moraju napuštati svoj kraj u potrazi za poslom, zauzima se za stare i nemoćne, a posebna pozornost kontinurano se iskazuje obiteljima s brojnom djecom. Susret s njima tradicionalno je u Voćinu na blagdan Uznesenja Marijina. Caritas pomaže popravak ili izgradnju obiteljskih kuća, saniranje posljedica elementarnih nepogoda, potresa, poplave itd. U Požegi uspješno radi Caritasova kuhinja. Nadalje, utemeljena je Zaklada za pomoć siromašnim učenicima i studentima iz koje se odobravaju stipendije, a jedan broj učenika uzdržava se u Kolegiju biskupije. Caritas prikuplja hranu za potrebite, pokreće karitativne akcije, pomaže misije, posebno u Kamerunu, organizira susret s djecom s posebnim potrebama, uključuje se upomoć prognanicima i izbjeglicama.
CENTAR „PRO VITA ET FAMILIA“
Centar «Pro vita et familia» («Za život i obitelj») utemeljio je biskup msgr. dr. Antun Škvorčević u nastojanju da se pomogne obiteljima na području Požeške biskupije te da se odgovori na učiteljske poticaje tadašnjeg pape Ivana Pavla II. u prilog života, a kao spomen na njegov treći pastirski pohod Hrvatskoj i o dvadeset i petoj obljetnici njegova pontifikata.
Promišljajući o čovjeku kao cjelini duha, duše i tijela, a vodeći se moralnim načelima Katoličke crkve o životu, braku i obitelji, koja proizlaze iz Božjeg nauma o čovjeku, aktivnostima Centra “Za život i obitelj” nastoji se djelovati na svim razinama čovjeka (biološkoj, psihološkoj, društvenoj i duhovnoj). U svjetlu kršćanske antropologije i vizije osobe, promicanja obiteljskih vrijednosti te osposobljavanja pojedinaca da žive puninu radosti i svog dostojanstva djeluje se kroz dva smjera – kroz savjetodavni i preventivni program.
DOM PAPE IVANA PAVLA II.
U sklopu Doma nalaze se Svećenički dom, Kolegij Požeške biskupije te Središnja biskupijska kuhinja.
DOM SV. AUGUSTINA U VELIKOJ
Stoljećima su se oko crkve sv. Augustina u Velikoj okupljali brojni vjernici koji su se nastojali izgrađivati pod zaštitom sv. Augustina, neumornog bogotražitelja, dubokog mislioca i pisca, osobe velikog iskustva čovjeka po uronjenosti u Božje otajstvo. U Domu sv Augustina redovito se održavaju duhovne vježbe za svećenike, susreti ministranata, vjeroučitelja, bračnih vikenda te drugih duhovnih sadržaja na razini Požeške biskupije i šire.
POVIJESNA KNJIŽNICA
U nastojanju oko čuvanja i promicanja crkvene kulturne baštine, požeški biskup dr. Antun Škvorčević utemeljio je i Povijesnu knjižnicu Požeške biskupije. Nakon ukinuća isusovaca, pavlina, subalternog konzistorija, nadbiskupskog orfanotrofija, u župnu crkvu sv Terezije Avilske preneseni su brojni arhivski predmeti te stare knjige crkvenih ustanova. Da bi se sva ta baština prikladno čuvala, konzervirala i obnavljala te dostojno prezentirala, utemeljeni su Povijesni arhiv i Povijesna knjižnica Požeške biskupije u koje su pohranjene i čuvaju se vrijedne knjige.
One su već uglavnom stručno obrađene, a najveći dio građe vjerskoga je i crkvenoga sadržaja iz područja teologije, filozofije, proučavanja Biblije, crkvenoga prava, crkvenih propovijedi, dok je manji dio vezan za tematiku iz područja prava, književnosti, referentne literature, obrazovanja i dr.
RIZNICA POŽEŠKE KATEDRALE
Prije dvije godine, biskup je otvorio i blagoslovio riznicu požeške ketedrale. U njoj su tri vrste liturgijskih predmeta: metalni, tekstilni te rukopisne i tiskane bogoslužne knjige iz vremena prije i nakon utemeljenja biskupije. Tu su vrijedni kaleži, pokali, pa drveni i tekstilni predmeti. Posebno je vrijedno barokno crkveno ruho, dar carice Marije Terezije, a onda i tri vrlo vrijedna rukopisna kantuala i dr. Biskup želi da ova riznica služi posebno mladim naraštajima u njihovom traganju za hrvatskim duhovnim identitetom na ovim prostorima, ali i svima drugima, koji žele razgledati baštinu, koja je pravo lice duhovnog bogatstva slavonskog čovjeka.
DIJECEZANSKI MUZEJ
Prošle godine otvoren je Dijecezanski muzej, prostor s trajnim postavom i eksponatima kojima bi se ponosile i daleko veće sredine. Muzej čine zbirka sakralne umjetnosti, potom moderne i suvremene umjetnosti, tu su etnološka i grafička zbirka te zbirka plaketa. Etnološla zbirka još će biti postavljena u Velikoj. Sakralni predmeti su iz župa Požeške biskupije, iz svih deset dekanata. U muzeju je tako na neki način objedinjena biskupija i on je zasvjedočeni identitet ovog, slavonskog prostora od 15.st. do danas. Tu su sačuvani tragovi svetog i lijepog na prostoru zapadne i srednje Slavonije, posebno grada Požege. Po čemu je muzej poseban? Po tome što, pored sakralne građe sadrži i relevantnu zbirku hrvatske likovne umjetnosti modernog i suvremenog doba, zastupljenu po šezdesetak umjetnika antologijskog značenja.
OSTALO
Ekumenizam
Požeški biskup msgr dr Antun Škvorčević osnovao je, među ostalima, Povjerenstvo za ekumenizam i dijalog s ciljem da ono djeluje u duhu Isusove velikosvećeničke molitve «Da svi budu jedno» , prema odredbi II. vatikanskog sabora i crkvenog učiteljstva te poticaja svetog Ivana Pavla II, tadašnjeg pape. Posebno se prigodom proslave Velikog jubileja nastojalo potaknuti na upoznavanje drugih Crkava i crkvenih zajednica te religijskih zajednica na tlu naše biskupije i predlagalo mogućnosti ekumenskog i dijaloškog organiziranog rada te ga prema smjernicama mjesnog biskupa ostvarivati.
Osim Svjetske molitvene osmine, na razini Požeške biskupije svake godine se posebno obilježava već spominjani Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika i to na „žalosni petak“ u Jasenovcu te spomen na ubijene žrtve, posebno na utamničene i mučene svećenike u logoru Stara Gradiška. Na središnjim ekumenskim slavljima na razini Požeške biskupije, biskup Škvorčević podsjećao je „kako trebamo evanđeoskom osjetljivošću, iskrenošću i poniznošću moliti Gospodina da nam oprosti vjerničke nedosljednosti, izostanak snažnijeg zauzimanja za poštivanje prava i dostojanstva svakog čovjeka na našim prostorima. Pomirenje na ovim prostorima između pravoslavnih i katolika može se ozbiljnije početi događati onda kad jedni drugima pristupamo s poštovanjem i praštanjem, uvijek iznova podsjećajući jedni druge da Bog ne želi da ijedan narod ili pojedinac ostane u nemoći zla, nego da postane novo biće“.
Hodočašća
Vjernički puk ovog kraja osobito rado hodočasti svojoj Majci u marijanska svetišta i prošteništa na tlu Požeške biskupije, ( Voćin, Pleternica, Kloštar, Kutjevo, Velika, Gospino polje, Jasenovac i dr.), ali redovito se organiziraju godišnja biskupijska hodočašća izvan hrvatskih granica. Tako su vjernici naše biskupije do sada nekoliko puta mogli pohoditi Svetu zemlju, Rim, Fatimu, Avilu, Sirakuzu, Lurd, Loreto, Mariazell, Željezno, Beč i druga mjesta. Svako od tih mjesta, a posebno Rim, Avila i Sirakuza imaju značajnu poveznicu s Požeškom biskupijom.
Biskupijski križni put mladih
Već 19 godina za redom, Povjerenstvo za mlade i Katehetski ured Požeške biskupije organiziraju Križni put mladih, svaki puta kroz drugi dio biskupije. Ove godine, u skladu s 20. obljetnicom, geslo Križnog puta bilo je „Krist – danas i uvijeke, naša nada!“
Bez obzira na vremenske uvjete, na žuljeve i napor, mladi rado i tradicionalno sudjeluju u dvodnevnom hodu i tako molitvom i žrtvom upotpunjuju svoj korizmeni hod.
Deset godina „Zajedništva“
U veljači 2007.g. tiskan je prvi broj biskupijskog lista „Zajedništvo“. Dočekao je svoj deseti rođendan. Do sada je izašlo 65 brojeva, kao svojevsrna kronika događaja iz života i djelovanja naše mjesne Crkve.
U povodu 51. Svjetskog dana sredstava društvene komunikacije, Hrvatsko društvo katoličkih novinara dodijelilo je priznanje našem biskupijskom listu o desetoj obljetnici njegovog izlaženja. Tim priznanjem urednik i redakcija „Zajedništva“ primili su zapravo javnu čestitku za ustrajan i uspješan desetogodišnji rad.
Tri euharistijska kongresa
Prvi biskupijski euharistijski kongres održan je 2000. jubilejske godine u Voćinu.
Drugi je održan u Požegi, o desetoj obljetnici uspostave i djelovanja Požeške biskupije.
Treći euharistijski kongres Požeške biskupije koji će biti 24. rujna, kruna je obilježavanja 20. obljetnice uspostave i djelovanja biskupije. Prethodile su mu pripreme na župnim, dekanatskim i arhiđakonatskim razinama.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Vjernici Požeške biskupije različitim su programima, nakon Godine milosrđa, nastavili promatrati Lice Božjeg milosrđa u Isusu Kristu, nazočnom među njima na svakoj misi u presvetoj euharistiji, a euharistija je osobni susret s Isusom Kristom koji je uvijek isti i danas i uvijeke. Vjerujemo da će i Treći biskupijski euharistijski kongres biti za svakog vjernika Požeške biskupije događaj posebne duhovne snage.
Brojni su plodovi ubrani na njivi Gospodnjoj u Požeškoj biskupiji kroz minula dva desetljeća. Izmoljen je i lijep broj duhovnih zvanja, posebno svećenika, koji će, sigurni smo, znati Gospodinu odgovoriti svojom vjerom i vjernošću života u skladu s obećanjima koja su dali na svetom ređenju. Vjerujemo da će naša mjesna Crkva i dalje rasti na pastoralnom, znanstvenom i kulturnom području, Bogu na slavu, a na korist i dobrobit vjernika cijele Požeške biskupije.
