Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu (15.10.2017.)

49

LECTIO

1. čitanje: Knjiga proroka Izaije 25, 6 – 10a

⁶ Gospodin nad vojskama spremit će
svim narodima na ovoj gori
gozbu od pretiline,
gozbu od izvrsna vina,
od pretiline sočne,
od vina staložena.
⁷ Na ovoj gori on će raskinuti
zastor što zastiraše sve narode,
pokrivač koji sva plemena pokrivaše
⁸ i uništit će smrt zasvagda.
I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti
– sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti:
tako Gospodin reče.
⁹ I reći će se u onaj dan: »Gle, ovo je Bog naš,
u njega se uzdasmo, on nas je spasio;
ovo je Gospodin u koga se uzdasmo!
Kličimo i veselimo se spasenju njegovu,
¹⁰ jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!«

Riječ Gospodnja.

Izaijin tekst nam prikazuje mesijansku gozbu koju će Gospodin nad vojskama pripraviti na gori, u Jeruzalemu. Riječ je o raskošnoj gozbi s bogatim jelovnikom koji uklanja svaki strah od gladi, što ga Gospodin priređuje za sve ljude, za sve narode, pa i za one koji do sada nisu mogli vidjeti Gospodina jer su im oči bile zastrte zastorom.
Već je i prije u Izaijinoj knjizi bilo zapisano: »U onaj će dan ići cesta od Egipta do Asirije. Asirci će dolaziti u Egipat, a Egipćani u Asiriju. Egipat i Asirija služit će Gospodinu. U onaj će dan Izrael, treći s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje. Gospodin nad vojskama blagoslovit će ga: ‘Nek je blagoslovljen, reći će, moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i baština moja Izrael’« (Iz 19, 23-25). Gospodin će, pošto uništi smrt, posljednju neprijateljicu, obrisati svaku suzu s lica narodâ.
Izrael, njegov narod i njegova baština, moći će izraziti svoju radost i svoje veselje jer se pokazala utemeljenom njegova duga i pretrpljena nada. Drugim riječima, Gospodin je bio vjeran svojoj riječi, unatoč dugom iščekivanju. Moab pak, koji ustraje u svojoj oholosti, neće sudjelovati na gozbi (usp. drugi dio 10. retka, kojeg bogoslužje ispušta).

2. čitanje: Poslanica svetoga Pavla apostola Filipljanima 4, 12-14. 19-20

Braćo:
¹² Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. ¹³ Sve mogu u Onome koji me jača! ¹⁴ Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. ¹⁹ A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. ²⁰ Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.

Riječ Gospodnja.

Pavao započinje ovaj tekst koristeći se oprečnim izrazima: bogat/siromah, sitost /glad, obilje/oskudica. To su suprotnosti koje žele ukazati na cjelovitost. Veli doista: »Na sve sam i na svašta navikao« (r. 12.) Dodaje, međutim, da je ovu inicijativu pokrenuo i nadalje promiče »Onaj koji me jača« (r. 13.). Bog je ukupnost svega i tko uranja u njega uranja se u ukupnost Svega. Sv. Terezija Avilska će reći: »Neka te ništa ne uznemiruje, neka te ništa tjeskobno ne muči, samo je Bog dostatan«. Međutim, život u svojoj cjelovitosti nipošto ne isključuje nevolju.
Filipljani su se solidarizirali s Pavlom u njegovoj nevolji i pomogli mu. Ta je pomoć bila »miris ugodan, žrtva mila, ugodna Bogu« (r. 18, izostavljen u bogoslužju). Bog se – dodaje Pavao – u velikodušnosti ne da pobijediti. Zadovoljit će svaku potrebu Filipljana po svom bogatstvu, sa svom hvalom u Kristu Isusu. Dakle: »Bogu, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen« (r. 20.)

Evanđelje: Matej, 22, 1-14

U ono vrijeme:
¹ Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: ² »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. ³ Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. ⁴ Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’
⁵ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. ⁶ Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. ⁷ Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.
⁸ Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. ⁹ Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’
¹⁰ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
¹¹ Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. ¹² Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenog ruha?’ A on zanijemi. ¹³ Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ ¹⁴ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Gospodnja.

Isus je ovu prispodobu ispripovjedio svojim jeruzalemskim slušateljima u predvečerje svoje muke i svoje smrti. Kraljevstvo je nebesko, veli Isus, kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Pošto sve pripravi posla sluge ‘da pozovu uzvanike’, odnosno ‘da pozovu pozvanike’ (tako veli grčki tekst). Možda želi naglasiti da je kralj načinio popis gostiju koji, na neki način, imaju razloga biti pozvani. Bilo kako bilo, očita je gesta priznanja i dobrohotnosti od strane kralja. ‘Volja’ pozvanih nije samo odbijanje. Neki imaju na pameti sasvim nešto drugo – obaviti neke osobne poslove -, i ne žele gubiti vrijeme. Drugi imaju neprijateljske namjere: vrijeđaju kraljeve sluge i čak ih ubijaju. Oni dakle ne samo da iskazuju ravnodušnost prema kralju već i nasilničko ponašanje. Kralj pak s svoje strane odlučno odgovara (usp. 7. r.).
Time se otvara drugi dio prispodobe (rr. 8-10). Kralj se sada ponaša drugačije nego u odnosu na prve uzvanike. Proširuje poziv na »dobre i zle« (r. 10.) Na taj način prispodoba otkriva srce »Oca nebeskoga koji daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, pravednicima i nepravednicima« (Mt 5, 45). Gozba gubi elitistički smisao i odlučno očituje smisao sveopćeg poziva. Dvorana se ispuni uzvanicima.
Da bismo razumjeli treći dio prispodobe (rr. 11-14) – kralja koji ulazi da ‘vidi’ uzvanike i pronalazi jednoga bez svadbenog ruha – valja se podsjetiti da na Istoku kralj, osim što bi ‘pozivao uzvanike’ redovito bi svakom uzvaniku darivao odjeću za gozbu. Ako je to ovdje slučaj, uzvanik nije prihvatio darovanu odjeću te je ušao prezrevši kraljev prijateljski čin, gotovo nametnuvši kralju svoju nazočnost.

MEDITACIJA

Prispodoba ove nedjelje je usredotočena na gozbovanje (osim prvog čitanja i evanđelja usporedi također pripjevni psalam). U njima nam Crkva govori o izvanrednim slavljima, koja pripremaju veoma važne osobe: Gospodin nad vojskama (prvo čitanje) ili kralj (evanđelje). Programi su razrađeni do u pojedinosti: riječ je ili o gozbi koje će se održati u Jeruzalemu (prvo čitanje) ili o kraljevskom vjenčanju, dakle u kraljevskoj palači (evanđelje). Jelovnik je u oba slučaja izvanredno bogat: sočno pečenje i izvrsno vino (prvo čitanje), junci i tovljenici (evanđelje). Pozivnice na slavlja su poslane s velikodušnošću dostojnom uzvanika. Svim narodima, onima koji imaju više i onima koji imaju manje razloga biti pozvani, svima koji se nalaze na raskršćima, svakom muškarcu ili ženi.
No kako u prvom čitanju (slučaj Moaba) tako i u evanđelju (uzvanik bez ruha), uzvanici su morali posvjedočiti da su se odgovorno pripravili za gozbu. Moab je jedan od tradicionalnih neprijatelja izraelskog naroda. Smatralo se da je taj narod nastao u rodoskvrnuću, a njegov kralj Balak čak je htio nagovoriti proroka Bileama da prokune Izraela (Br 21ss). Pa ipak jedna moapka, Ruta, Noemina snaha, ušla je u Davidovo, a onda i u Mesijino rodoslovlje. Uzvanik koji je pronađen bez svadbenog ruha, nije ga odjenuo premda mu ga je kralj, kako je bio običaj na Istoku, darovao da iskaže počast svim sustolnicima.
Zaključno. Ne može se – i ne smijemo – ponašati kao nevjerni Moab ili kao nezahvalni uzvanici koji kralju odgovaraju neprijateljstvom do te mjere da mu ubijaju sina, a niti kao uzvanik koji nije htio odjenuti svadbeno ruho. Usvojimo osjećaje pobožnoga židovskog molitelja 23. psalma. Tu sve odiše ozračjem dobrote i milosti, do te mjere da se slavlje produžuje »u Gospodnjem domu kroz dane mnoge«. Bog je uistinu velik u svojoj dobroti!

MOLITVA

Gospodine, Ti koji želiš da dobrom pobijedimo zlo i da molimo za onoga koji nas progoni, smiluj se mojim neprijateljima i smiluj se meni; i dovedi ih sa mnom u Tvoje nebesko kraljevstvo. Ti kome su drage molitve tvojih slugu, jednih za druge, spomeni se svoje velike dobrohotnosti: smiluj se onima koji me spominju u svojim molitvama i kojih se ja spominjem u mojima. Ti, Gospodine, koji gledaš na dobru volju i na dobra djela, spomeni se, kao da ti se oni obraćaju molitvom, na one koji ti iz opravdanog razloga, ma kako sitan on bio, ne posvećuju vrijeme za molitvu.
Spomeni se, Gospodine, djece, odraslih i mladih, zrelih i starih, gladnih, žednih i golih, bolesnih, zatvorenika i stranaca, onih bez prijatelja i onih nepokopanih, ostarjelih i bolesnih, đavlom opsjednutih, onih koji su u napasti da si oduzmu život, onih koje napastuje duh nečistoće, očajnih i onih čiji su duh i tijelo u sumnji, slabih, onih koji su mučeni po zatvorima, osuđenih na smrt; siročadi, udovica, prosjaka, onih koje rađaju i dojenčadi, onih koji su prisiljeni na ropstvo, onih koji su stjerani rudnike, onih koji su stjerani u samoću.
(Lancelot Andrewes, u: Le preghiere dell’umanità , Brescia 1993).

KONTEMPLACIJA

Sveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti – svemogući Bože u tri Osobe, jednake i suvječne – smiluj se meni, koji iz dubine moje bijede i pokvarenosti grješnika pred tvojim Veličanstvom ponizno priznajem da sam svoj život, od djetinjstva do danas, potratio u grijehu.
I sada, dobri i milosrdni Gospodine, koji si mi dao milost da upoznam svoje grijehe, daj mi milost da se za to pokajem ne samo riječima nego srcem, u bol gorkog kajanja. I da se zauvijek od njega odvojim. Oprosti mi, također, ona zlodjela koja moj um, zamračen zemaljskim interesima, zlim sklonostima i zlim navikama, zbog moje ograničenosti nije u stanju prepoznati kao grijehe. Prosvijetli mi srce, milosrdni Gospodine, i daj mi milost spoznanja i svjesnosti. I oprosti mi one grijehe koje sam iz nemara zaboravio, i dozovi m i ih u pamet da ih mognem jasno spoznati.
Slavni Bože, daj da po tvojoj milosti od sada pa nadalje više ne polažem vrijednost na zemaljske stvari i da se moje srce čvrsto usidri u tebi, kako bih s tvojim svetim apostolom Pavlom mogao reći: »Svijet je u meni raspet, i ja sam raspet svijetu«,»Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak« »Želja mi je umrijeti i s Kristom biti«.
Daj mi milost da popravim svoj život, i da ne zazirem od smrti – koja je, za one koji u Tebi umiru, Gospodine, širom otvorena vrata u blaženi život (Thomas More, u: Le preghiere dell’umanità , Brescia 1993, 631).

AKCIJA

Često ponavljaj i danas živi Riječ:
»Dođi, Gospodine Isuse, potraži svoga slugu, potraži svoju umornu ovcu«

ZA DUHOVNO ČITANJE

Dođi, Gospodine Isuse, potraži svoga slugu, potraži svoju umornu ovcu. Dođi, pastiru, traži, kao što je Josip tražio ovce. Tvoja ovca je zalutala, dok se ti zadržavaš, dok se ti vrtiš po planinama. Pusti svojih devedeset i devet ovaca i dođi potražiti ovu jednu koja je zalutala. Dođi bez pasa, bez zlih radnika, bez sluge najamnika, koji ne zna ući na vrata. Dođi bez pomoćnika, bez glasnika. Već neko vrijeme čekam tvoj dolazak. Zapravo, znam da ćeš doći, jer »zapovijedi tvoje nisam zaboravio«. Dođi ne sa batinom, nego s ljubavlju i s blagošću.
Ne oklijevaj ostaviti na brežuljcima tvojih devedeset i devet ovaca, jer ih grabežljivi vuci ne mogu napasti dok su u brdima. Zmija je u raju uspjela naškoditi samo jednom, ali nakon što je Adam iz njega protjeran, izgubila je plijen i tu mu više ne može nauditi. Dođi k meni, koji sam ugrožen napadom opasnih vukova. Dođi k meni, koji sam istjeran iz raja i u čije je rane odavno ubrizgan zmijin otrov, k meni koji sam odlutao daleko od tvojih stada na brežuljcima. I mene si tu smjestio, ali me je noćni vuk udaljio od tvojih ovčinjaka. Potraži me jer ja tebe tražim, potraži me, pronađi me, uzmi me, ponesi me. Ti možeš pronaći koga tražiš, ne libiš se uzeti koga pronađeš, na ramenima nosiš koga si uzeo. Ne smeta ti teret kojem si se smilovao, nije ti teško nositi teret pravednosti.
Dođi, Gospodine, jer samo si ti u stanju natrag vratiti zalutalu ovcu i nećeš ražalostiti one od kojih si se udaljio. A i oni će se obradovati zbog povratka grješnika. Dođi ostvariti spasenje na zemlji, radost na nebu. Primi me ne kao Saru nego kao Mariju, da budem ne samo neoskvrnjena djevica, već djevina po milosti imuna na svaku ljagu grijeha. Donesi me na križ koji zalutalima daje spasenje, jedino na kojem umorni nalaze odmor, jedino na kojem će živjeti svi koji umiru (SV. AMBROZIJE, Izlaganja o 68. psalmu XXII, 28-30, u: S. PRICOCO – M. SIMONETTI (izd.), La preghiera dei cristiani /Molitva kršćanâ/, Milano 2000, str. 169).