U Oriovcu blagoslovljena obnovljena župna kuća i proslavljena 200. obljetnica rođenja Luke Ilića Oriovčanina

860

Na blagdan sv. Emerika, zaštitnika Župe Oriovac, 5. studenog biskup Antun Škvorčević u Oriovcu je predvodio slavlje blagoslova obnovljene župne kuće, nakon što je ona stradala u požaru, 4. svibnja 2016. godine.  Na slavlju je sudjelovao Ivica Žuljević, moderator Biskupskog ordinarijata u Požegi, koordinator radova na kući, Zdravko Radoš, oriovački župnik te svećenici Novokapelačkog dekanata na čelu s arhiđakonom Antunom Prpićem i dekanom Ivanom Mitrovićem. Pozdravljajući vjernike okupljene ispred ulaza u župni dom, biskup je na početku obreda blagoslova rekao da se raduje što upravo na blagdan zaštitnika njihove Župe može blagosloviti obnovljenu župnu kuću, sa zahvalnošću Bogu što ih je pratio u tom nastojanju kao i svim onim ljudima koji su pomogli ostvarenje ovog djela. Potom je Ivica Žuljević ukratko prikazao ono što je učinjeno na obnovi župne kuće. Rekao je da su stručnjaci procijenili kako je moguće obnoviti u požaru stradalo zdanje a Župno ekonomsko vijeće na čelu sa župnikom Zdravkom Radošom to prihvatilo. Projekt obnove župne kuće izradio je građevinski inženjer Domagoj Stojaković iz Požege, a za izvođača radova odabrano je poduzeće  »Građevinar« iz Oriovca, koje je u suradnji i pod vodstvom Biskupijskog ureda za gradnju izvršilo radove u predviđenom roku. Troškove obnove pokrili su u jednaka tri dijela Požeške biskupija, Župa Sv. Emerika u Oriovcu i općina Oriovac. Nakon blagoslova procesija vjernika krenula je u župnu crkvu gdje je biskup predvodio euharistijsko slavlje.

U homiliji biskup je podsjetio na 200. obljetnicu rođenja poznatog svećenika Luke Ilića Oriovčanina, koja je ovih dana u Oriovcu obilježena stručnim skupom. Rekao je  da se u ovom misnom slavlju želimo spomenuti njegove plemenite duše i povjeriti je Bogu, zahvalni što je u Oriovcu podigao svećenika koji je u doba ilirskog pokreta i hrvatskog preporoda bio jedan od veoma zauzetih djelatnika. Potom se biskup spomenuo 20. obljetnice uspostave Požeške biskupije, proslavljene Euharistijskim kongresom minuloga 24. rujna, zahvalivši oriovačkim župljanima za sudjelovanje na tom slavlju. Čestitao i m je blagdan sv. Emerika, zaštitnika Župe.

Polazeći od prvog blagdanskog biblijskog čitanju u kojem Mojsije svoje sunarodnjake poziva da ne žive u ravnodušnosti, ili polovičnosti nego da  ljube Boga svim srcem, svom dušom, svom pameću, svime što imaju i što jesu, istaknuo je da nam Bog njegovim  riječima poručuje da i sami ne budemo mlaki, ravnodušni i površni, jer bilo koji uspjeh u životu ovisi  o tome koliko smo zauzeti za ono što radimo i pošteno nastojimo to ostvarivati. Ustvrdio je da je takav bio i Isusov pristup u današnjem evanđeoskom ulomku kad je kazao da su na Mojsijevu stolicu zasjeli ljudi kojima je stalo samo do njih samih i do vanjštine. Upozorio je da u hrvatskom društvu ima onih koji su jako zauzeti biti protiv nekoga ili nečega, nazvavši to najlošijom angažiranosti. Naprotiv, kazao je, nama su u Hrvatskoj potrebni ljudi koji znaju biti oduševljeni najprije za Boga, a onda njegovom snagom zauzeti za čovjeka. Biskup je istaknuo da je upravo tako ugarski kralj Stjepan nastojao odgojiti svoga sina Emerika, kako bi u gorljivosti za Božje i ljudske vrijednosti bio dobar vladar, istaknuvši nazočnima da je njegov blagdan prigoda  obnoviti se u gorljivosti za Boga i čovjeka.  Također ih je potaknuo da se utječu njegovu moćnom zagovoru u svim njihovim plemenitim nastojanjima.  Ustvrdio je da za dobro Hrvatske najviše čine oni ljudi koji ostvaruju Božji vrijednosni sustav u svom osobnom, obiteljskom i društvenom životu.

Podsjetio je da se u takvom raspoloženju vjere, u zemaljskim dobrima siromašnoj, ali duhovno bogatoj obitelji Ilić ovdje u Oriovcu, 15. listopada 1817. godine rodio dječak Luka. Ukratko je prikazao njegovo školovanje od gimnazije u Požegi do bogoslovije u Zagrebu, kao i njegovo svećeničko djelovanje, najprije kao kapelana u nekoliko župa koje su danas u sastavu Požeške biskupije – Ruševo, Bebrina, Gaj, Velika i Lipovljani – potom 17 godina kao vojnog kapelana u Italiji i konačno kao župnika u Mačkovcu i u Novskoj do njegove smrti 1878. godine. Rekao je da je tijekom svog života Luka bio čovjek silne energije, te se uz  svećeničke obveze bavio arheologijom, etnologijom, pjesništvom, poviješću i  drugim strukama i svojim angažmanom dao veliki doprinos ilirskom pokretu i hrvatskom preporodu. Biskup je naglasio da on svoje energije nije trošio na optuživanje drugih i govorenje kako se ništa ne može, nije se prepustio inerciji negativnosti, nego je svoje snage zdušno ulagao u spomenuta područja i tragao za onim što je uz Božju pomoć mogao ostvariti. Rekao je da su svećenik Luka i sveti Emerik ljudima u Oriovcu snažan poticaj da provjere što zapravo žele ostvariti u svom životu, i da li svoje osobne darove i duhovne sposobnosti udružuju s darovima i duhovnim sposobnostima svojih susjeda i župljana, te tako čine dobra djela. Pozvao je nazočne da se ne umore uvjeravati jedni druge kako se mnogo toga dobroga i lijepoga može ostvariti u Hrvatskoj, ako uz pomoć Božju pobijede svoju oholost i sebičnost, ako prestanu sebe stavljati na prvo mjesto i počnu se svrstavati na posljednje mjesto, imajući onakvo ponizno srce o kakvom Isus govori u ulomku današnjeg evanđelja. Mi smo nemoćni kad smo zarobljeni samima sobom i vlastitom sebičnošću, ali kad Bogu damo prvo i najvažnije mjesto u svom životu, tada smo u mogućnosti postići mnogo toga, rekao je biskup. Poručio je nazočnima da Bog i domovina Hrvatska u ovom trenutku nemaju nikoga drugoga da nešto dobroga i vrijednoga učini osim njih, i da ako oni zataje i ne učine ono što uz Božju pomoć mogu učiniti, neće za to biti kriva ni politika ni gospodarstvo, niti itko drugi, nego oni sami. Zamolio je sv. Emerika i svećenika Luku da iz vječnosti pomognu ljudima u Oriovcu, Slavoniji i u cijeloj Hrvatskoj da ne ostanu ukopani u svoje ljudske nemoći, nego pokretani snagom Isusova Duha te njegovom moćnom i pobjedničkom ljubavlju i oni budu pobjednici nad zlom i smrću.

Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao da se raduje što župa Oriovac opet ima župnu kuću, i što je sloga Župe, Biskupije i Općine ponovno izgradila ono što je požar uništio. Zahvalio je načelniku oriovačke Općine gospodinu Antunu Pavetiću – ne samo za njegov doprinos obnovi župne kuće – već i za njegovu spremnost u okviru mogućega redovito pomagati župama na području njegove Općine te mu je u znak zahvalnosti uručio medalju 20. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije. Potaknuo je župljane da nakon obnove župne kuće nastave sa započetom obnovom župne crkve te im poželio puno Božjeg mira pri obiteljskim stolovima na dan njihova župnog zaštitnika.