Susret trajne formacije svećenika Slavonsko-podravskog arhiđakonata u Slatini

161

Arhiđakonatski susret permanentne formacije svećenika Slavonsko-podravskog arhiđakonata Požeške biskupije održan je 13. studenog u župnoj Dvorani sv. Josipa u Slatini. Nakon molitve Trećeg časa arhiđakon Vladimir Škrinjarić pozdravio je biskupa Antuna Škvorčevića i svećenike Našičkog, Virovitičkog i Slatinskog dekanata. U uvodnoj riječi biskup je, potaknut kratkim čitanjem iz Levitskog zakonika spomenuo da smo se na svetkovinu Svih Svetih podsjetili kako je Bog svet jer je onostran i drugačiji, te ustvrdio da svi mi zapravo čeznemo za nekim drugačijim svijetom i životom. U tom smislu svetost je naša naravna potreba za puninom života za koju smo stvoreni, naglasio je biskup. Taj drugačiji svijet i život postao je moguć u vazmenom otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća, u njegovoj pobjedi nad smrću. Kazao je svećenicima da su po sakramentu svetog Reda izdvojeni iz naroda za narod, pozvani i poslani biti znak živoga, uskrsloga Isusa Krista usred naroda označena različitim nevoljama.
Osvrnuvši se na Treći biskupijski euharistijski kongres istaknuo je da smo zajedničkim misnim slavljem s predstavnicima vjernika iz svih naših župa posvjedočili kako smo dionici jednoga velikog crkvenog »mi« usred suvremenoga svijeta u kojem je čovjekov »ja« nerijetko pretvoren u tvrdi individualizam, koji ljude udaljuje jedne od drugih. Bilo je to svjedočenje onoga što jesmo po pozivu i daru pripadnosti jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi u svojoj požeškoj mjesnoj Crkvi. Podsjetio je kako je u vrijeme priprave često govorio da Euharistijski kongres nije izvanjska manifestacija, te da je u tom smislu kiša toga dana pomogla da se okrenemo u svoju nutrinu, i snažnije čujemo Božju riječ, duboko iskusimo euharistijsku prisutnost našega jedinog Gospodina Isusa Krista koji nas okuplja snagom svoga Duha, i tvori od nas zajedništvo mjesne i opće Crkve. Zahvalio je svećenicima za sve ono što su u skladu s tim eklezijalnim »mi« učinili da na Kongresu sudjeluju vjernici iz njihovih župa.
Ustvrdio je da naš prezbiterski »mi« ima posebno značenje, jer nismo zaređeni za sebe, nego za druge, za poslanje koje nam je povjereno, i smo po ređenju postali članovi prezbiterskog zbora. Istaknuo je važnost da svećenici kao članovi prezbiterija jedni drugima pristupaju s časnih polazišta, pomažu jedni drugima rasti u svećeničkom dostojanstvu, da ga ne potamnjuju baveći se onim što je u njima negativno. Govoreći o svećeničkoj formaciji, biskup je napomenuo kako ona nije nešto teoretsko, nego je – kako sama izvorna latinska riječ kaže – oblikovanje sebe na mjeru Božju, prilagođavanje sebe Božjem svijetu. Pozvao je nazočne neka dopuste Duhu Svetom da ih svakog dana iznova oblikuje u njihovu svećeništvu, da uzimaju svakodnevno brevijar u ruke i podsjete se da su molitelji, da dolazeći u crkvu slaviti svetu misu žive svijest kako Isus Krist po njihovoj službi obnavlja žrtvu svoje ljubavi na križu – jednom riječju da si posvijeste kako su drugačiji od svijeta, i da su kao takvi pozvani u stvarnosti ovoga svijeta – od politike do gospodarstva – unositi evanđeoski način razmišljanja i odnose.
Potom je Boris Divković, upravitelj Župe Sv. Petra Apostola u Starom Gradcu, prikazao pripremni dokument XV. Opće redovite skupštine biskupske sinode pod naslovom »Mladi, vjera i razlučivanje zvanja«. Potaknuti predstojećom Sinodom o mladima i zvanju, kao i iskustvom sudjelovanja mladih na Euharistijskom kongresu, u raspravi su istaknute mogućnosti unapređenja župnog i biskupijskog pastorala mladih. Naglašeno je kako su mladi u predvečerje Euharistijskog kongresa posvjedočili koliko je u njima životne radosti što pripadaju Isusu Kristu u njegovoj Crkvi. Napomenuta je velika važnost komunikacije s mladima putem društvenih mreža, koja se pokazala za Kongres veoma uspješnom jer im je između ostalog očitovala da ih Crkva i svećenici nisu prepustili njihovim vlastitim mukama, nego se zanimaju za njih, mole za njih, informiraju ih o crkvenim događajima i aktivnostima i potiču da u njima sudjeluju. Pritom valja izbjeći opasnost da se ta komunikacija pretvori u nešto banalno, u ono što razara, umjesto da izgrađuje, ili što bi bilo najgore, da nekoga uvuče u zlo. Nova situacija je izazov svećenicima da promišljaju kako organizirati pastoral mladih u našim župama u novim okolnostima. Kao pomoćnici u pastoralu mladih imaju važnu ulogu animatori mladih, kako se pokazalo i na Kongresu, te su doneseni zaključci o daljnjoj edukaciji animatora na razini pojedinog dekanata.
U nastavku susreta Nikola Legac, upravitelj Župe Sv. Marka Evanđelista u Markovcu Našičkom prikazao je dokument Kongregacije za kler »Dar svećeničkog zvanja. Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis. Temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i izobrazbi«. U raspravi koja je uslijedila istaknuto je da nove temeljne odredbe, objavljene trideset godina nakon prijašnjih, snažno povezuju proces duhovnog zvanja u jednu cjelinu: od poziva i izabranja, preko formacije u sjemeništima i ređenja, do svećenikova pastoralnog djelovanja, sve do njegove smrti. Istaknuto je kako nije slučajno da novi dokument rabi riječ „formacija“ koja cjelovitije govori nego li termini odgoj i obrazovanje, a osobe koju su angažirane na tom području naziva formatorima. Duhovno zvanje nije plod ljudske propagande, već je djelo Božje za koje svi vjernici trebaju moliti. U raspravi se stoga razgovaralo o funkcioniranju Biskupijskog djela za duhovna zvanja utemeljenog u Požeškoj biskupiji prije više od 15 godina, u koje su uključeni brojni molitelji te je istaknuta potreba da se provjeri kako je s članstvom u pojedinim župama, da se ažuriraju popisi članova i  Djelo uspostavi ondje gdje još nije uvedeno. Pored toga istaknuto je kako Ratio fundamentalis uz mala sjemeništa predviđa i druge institucionalne oblike brige za duhovna zvanja, od kojih u Požeškoj biskupiji postoji Kolegij povezan s Katoličkom gimnazijom, pružajući mogućnost aspirantima za svećeništvo pročišćenja i učvršćenja zvanja. Razgovaralo se i o pastoralu ministranata, napose o održavanju njihovih tradicionalnih susreta u Velikoj.
Potom je biskup Antun ukratko prikazao Motuproprij pape Franje Magnum principium o promjenama u kan. 838 Zakonika kanonskoga prava s obzirom na liturgijske tekstove, koji je objavljen 3. rujna ove godine. Protumačio je kako je papa Franjo ovim dokumentom pojednostavio dosadašnju praksu, odredivši da prijevodima liturgijskih tekstova od strane biskupskih konferencija više nije potrebna rekognicija Svete Stolice, nego je dovoljna njihova potvrda. Međutim, obveza rekognicije ostaje i dalje kad je riječ o prilagodbama određenim obredima. Istaknuo je da je ovim dokumentom još jednom potvrđeno kako rimska liturgija ima svoju obrednost koju treba poštivati.
U završenom dijelu susreta svećenicima su priopćene informacije o svjetskom hodočašću ministranata u Rim, i o Trećem biskupijskom hodočašću u Lurd iduće godine. Također su obaviješteni o zahvali Svete Stolice za kolekte vjernika Požeške biskupije „Božji grob“ i „Petrov novčić“ te o prikupljenom novcu u nedjelju prije Euharistijskog kongresa za izgradnje kuće jedne samohrane majke s troje djece. Svećenici su upozoreni na određene probleme financijske naravi koji su se očitovali prigodom minuloga ljeta, kao i na potrebu da se matice i parice vode na propisanim obrascima, ispisane dokument tintom, a ne u elektronskom obliku. Susret je završio zajedničkom molitvom u župnoj crkvi Sv. Josipa.