Biskupova božićna poruka 2017.

125

I ŽIVOT BIJAŠE LJUDIMA SVJETLO (Iv 1,4)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji i bogoslovi,
dragi vjernici!

„I život bijaše ljudima svjetlo“ (Iv 1,4). Dok mrak svijeta biva sve gušći, molim da u vašim srcima osobitom snagom sja Mlado sunce s visine, Isus Krist, Sin Očev odvijeka, rođen u Betlehemu od Marije Djevice te prosvjetljuje vaše smrtne tmine. – Sretan vam Božić!

Svjetla zagrebačkog adventa

1. Tmurno vrijeme potrajalo je nedavno duže od tjedan dana. Učinilo je našu svakodnevicu sivom i bezvoljnom. Konačno se pojavilo sunce. Odnekud se probila jedna zraka i do moga radnog stola, prelomila se na prozorskom staklu te sa sobom donijela sjaj boja u čijem je svjetlu sve postalo drugačije, pa i problemi koje sam nastojao rješavati. Život je dobio neku dimenziju radosti i uzvišenosti. Snažno sam obnovio istinu kako smo stvoreni za svjetlo a ne za mrak, te da je radi toga naše postojanje popraćeno silnom čežnjom za svjetlom.
To nam na svoj način svjedoči i Advent u Zagrebu, koji mnogobrojnim svjetlima oduševljava posjetitelje. Očarani gradskim svjetlosnim scenarijem, brojni ljudi kao da su po njem otkrili sebe u nekim izvornim sastavnicama svoga bića. Minulih dana kad je Zagreb po treći puta proglašen najljepšim adventskim gradom, čulo se veoma zanimljivo mišljenje. Voditeljica adventskog projekta protumačila je kako je Beč – a uz njega vjerojatno i neka druga svjetska mjesta – po svjetlosnim efektima možda privlačniji od našega glavnog grada. Ali, ustvrdila je, Zagreb je ljepši od njih zbog toga što brojni njegovi građani i posjetitelji žive otvorenost, toplinu, blizinu, zajedništvo i radost, stvarajući ugođaj snažne ljudske dimenzije. To naš advent uzdiže iznad čisto komercijalnog projekta i čini ga izazovnim.

Izazov božićnog svjetla

2. Zagrebačka adventska inicijativa, koja je zbližila i povezala brojne ljude iz zemlje i inozemstva, podsjeća me na dalekosežniju Božju božićnu inicijativu: Rođenje Isusa Krista u kojem je uspostavljeno najdublje zajedništvo između Boga i čovjeka, povezano nebo i zemlja, obasjana naša smrtna staza, te su čovjek i svijet u njegovu svjetlu dobili neke svoje posebne dimenzije. Božić nam doziva u svijest da se u lutanjima suvremenim mrakom nije ugasilo naše hrvatsko svjetlo, Isus Krist, koji je sebe ugradio u naše postojanje te je već četrnaest stoljeća prisutan među nama. On nas poziva da mu se obnovljenom vjernošću približimo, kako bi nas snažnije obasjao, međusobno povezao u zajedništvo ljudskog poštovanja i dostojanstva, sloge i mira, zauzetosti oko onoga što je za istinsko dobro pojedinca, obitelji i cijeloga društva. Isus Krist je Božja inicijativa za naše najteže ljudske situacije, o čemu svjedoči siromaštvo štalice u kojoj se on rodio te križ odbačenosti i prezira na kojem je umro. Božja inicijativa ostvaruje se među nama kao prisutnost Sina koji ljubi, trpi, tješi, hrabri, zajedno nosi naše terete siromaštva, umire za nas te tako liječi naše ranjenosti i izgubljenosti. U njemu je „život ljudima postao svjetlost“ (usp. Iv 1,4). On je više od umjetnog adventskog zagrebačkog ili božićnog hrvatskog svjetla, jer je „istinsko svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka“ (Iv 1,9). Utemeljujući život na njemu, možemo s Apostolovom sigurnošću ustvrditi: „Ni smrt, ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile ni dubina ni visina ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ (Rim 8, 38-39).

Život prije i iznad onoga što imamo

3. Na tom temelju zacijelo ne grade oni koji svakodnevno kod nas govore kako u Hrvatskoj ništa ne valja, kako se ništa ne može i ne isplati. Ovaj defetistički pristup postao je životnom filozofijom određenog broja ljudi i u Slavoniji, te nas ta filozofija psihološki oslabljuje a na praktičnoj razini umrtvljuje. Božić nas potiče da se odupremo takvom pristupu životu. Oni koji su obasjani svjetlom blizine Sina Božjega i zahvaćeni snagom njegove pobjedničke ljubavi nad smrću imaju hrabrosti u svakom životnom stanju djelovati, uvjereni da nema situacija u kojima ne bi mogli pobijediti. Isus Krist je snaga i pokretač njihovih životnih inicijativa i u najtežim okolnostima osobnog, bračnog ili društvenog života. Ohrabruju primjeri ljudi koji, vjerujući u mogućnost napretka kod nas, međusobno se udružuju, stvaraju koncept djelovanja, prave važne korake u poduzetništvu ili radu na poljoprivrednoj zemlji, ostvaruju pomake na bolje, čine svojim marom i žrtvom našu Hrvatsku i Slavoniju ljepšom, svjedoče da postoji alternativa pokatkad lakom donošenju odluka o iseljenju u inozemstvo.

Božićna životna antropologija

4. Spomenuo bih još kako u navedenoj filozofiji tone u ljudima osjećaj i za vrednovanje života kao takvoga, iznad onoga što imamo, odnosno nemamo. Božić nas želi oduševiti za život, otvoriti oči za njegovu vrijednost i probuditi spremnost žrtvovati se za njega. Uistinu, ako sasvim ozbiljno promislimo, iznenađujuće je što svaki od nas postoji. Sama činjenica da živimo kao ljudi, kao jedinstvene i neponovljive osobe, od neprocjenjiva je značenja, te vlastito postojanje trebamo prihvatiti sa zahvalnošću i radošću. „Lijepo je što postojim“, trebala bi biti naša svakodnevna jutarnja zahvalna molitva, u uvjerenju da je život najveća vrijednost koju smo po naumu Božje ljubavi primili. Pogledajmo jedni druge u obitelji, na poslu, u školi i na drugim životnim mjestima pa zadivljeni svaki dan recimo: „Lijepo je što postojimo“! Tako ćemo se oduprijeti napasti da vrednujemo sebe po onom što nam možda nedostaje, po zdravlju ili bolesti, po mladosti ili starosti, izbjeći ćemo da jedino tome posvetimo pozornost te budemo nesretni ljudi, prezirući ono što jesmo. Zapitajmo se s Isusom: „Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?“ (Mt 6,25). Osim toga, prosuđujući sebe s polazišta života koji nam je darovan, stječemo sposobnost da s posebnom osjetljivošću i strahopoštovanjem pristupamo tek začetom ljudskom životu kao neizmjernoj vrijednosti koju treba štititi. Darovanost života razlog je zbog kojeg prihvaćamo sebe u cjelovitosti svoje pojavnosti, bez pokušaja da našoj spolnoj određenosti dajemo značenje ideološki smišljenog roda, te postanemo žrtvama antropološke konfuzije suvremenog društva. Vrednujući život kao Božji dar, crpimo snagu da novim žarom nastojimo oko poštivanja i pomaganja svakog čovjeka u njegovoj posebnosti: Pripadnike različitih rasa i nacionalnosti, vjera i nazora na svijet, bolesnog čovjeka, starog, siromašnog, ovisnog o drogi, alkoholu ili nekoj drugoj nemoći, ugroženog na bilo koji način. Našu posebnu pozornost zaslužuju umirući, kojima je potrebna naša blizina i poštivanje njihova života kao nepovredive vrijednosti sve do prirodne smrti. To je antropologija Božića, Boga koji je rođenjem svoga Sina potvrdio naše ljudsko dostojanstvo i u koje je uložio ljubav svoga Sina na križu.

Učvršćivanje kongresnih opredjeljenja

5. Navedeni pristup životu na poseban način učvrstili smo novim opredjeljenjima na našem Trećem biskupijskom euharistijskom kongresu u Požegi minuloga mjeseca rujna te ih ovoga Božića želimo obnoviti. Zahvaljujem svima onima koji su sudjelovali na tom važnom događaju o 20. obljetnici uspostave naše Biskupije. Od srca želim i molim da u svima vama, napose po redovitom sudjelovanju na nedjeljnoj svetoj misi, bude trajno živa Isusova ljubav, koja našoj prolaznosti daje čvrstinu a smrtnosti besmrtnost te pomaže vrednovati život s Božjih polazišta i za njega se zauzimati u obitelji i društvu.

Neka vam je u Isusu Kristu blagoslovljena nastupajuća 2018. godina. Sve vas pozdravljam i blagoslivljam –

vaš biskup Antun

Požega, 18. prosinca 2017.