Polnoćka u Katedrali Sv. Terezije Avilske u Požegi

323

Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 24. prosinca misu polnoćku u Katedrali Sv. Terezije Avilske u Požegi. S njim su koncelebrirali Josip Krpeljević, generalni vikar, Ivica Žuljević, prepošt Stolnog kaptola i župnik Župe sv. Terezije Avilske, te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Pozdravljajući nazočne na početku slavlja biskup je čestitao Božić, spomenuvši da je hrvatska duša utisnula svoju vjeru, radost i ljepotu u naše božićne pjesme te ih je pozvao da joj se pridruže te ih ona povede do istinskog značenja betlehemskih jaslica, do Božjeg svjetla i ljubavi.

U homiliji biskup je zapitao nazočne s kojim raspoloženjem stoje ove noći u požeškoj Katedrali, i što je to naš ovogodišnji hrvatski Božić. Na temelju onoga što se danas događalo u Hrvatskoj, kako smo mogli doznati iz javnih medija, biskup je ustvrdio da Hrvati žele slaviti Božić, ali kao da se muče u sebi s obzirom na način na koji to treba činiti. Naime, pojasnio je biskup, čule su se određene nedoumice s obzirom na to treba li ovog Badnjaka, koji se slavio u nedjelju, postiti ili ne. Mediji su izvješćivali kako su ljudi posvuda po Hrvatskoj postili jedući bakalar, fiš paprikaš ili nešto drugo. Biskup je ustvrdio da to nije bio post, nego nemrs. Protumačio je da je post kad se čovjek uzdržava od hrane i ne jede meso, a nemrs kad se uzdržava samo od mesa. Naglasio je da je u Katoličkoj Crkvi post obvezan samo u dva dana u godini: na Čistu srijedu ili Pepelnicu i na Veliki petak. To znači da na Badnjak vjernici nisu obvezni postiti, to jest uzdržavati se od jela, ali je dobro da poste i onda kad to crkvenim propisom nije određeno, jer svojim uzdržavanjem od jela odupiru se tome da njima vlada  poriv za hranom, vježbaju svoju slobodu, omogućuju Bogu da on bude prvi u njihovu životu. Poručio je nazočnima, kad je Bog prvi, postaju očovječeni jer su Božja stvorenja, Božji naum.

Spomenuo je kako su mediji pored toga izvješćivali o drevnim božićnim običajima kojih u naše doba više nema, i kako nakon takvih izvještaja ostajemo u nedoumici s obzirom na to što je danas Božić u Hrvatskoj i kako ga trebamo slaviti. Biskup je ustvrdio je kako je sa svim time naše nutarnje stanje ponešto pomućeno, i da ga valja razbistriti u svjetlu Božje riječi koja nam je ove noći navijestila rođenje Gospodina našega Isusa Krista. On je naum domišljate Božje ljubavi koja nam je utjelovljenjem Sina željela posvjedočiti da se Bog nije odrekao čovjeka, da on voli čovjeka unatoč njegovim opredjeljenjima za zlo, da ga je zagrlio božanskom toplinom u Sinu svome koji je sebe predao za nas, kako veli sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Titu. Biskup je pozvao nazočne da u svom životu, u kakvim god nevoljama bili, budu svjesni veličanstvene istine da ih Bog voli, i da im ona bude poticaj da vole svoje bližnje. Rekao je da ne zna do kraja protumačiti Božju nedokučivu ljubav, ali da je uvjeren kako on svojom moćnom ljubavlju ulazi u našu nemoć i grješnost, te nas od ljudi koji počesto djeluju jedni protiv drugih, preobražava u ljude koji žive jedni za druge. Poželio je nazočnima da ih ovogodišnji Božić pokrene te i oni u svom obiteljskom i javnom životu ljube onom ljubavlju kojom njih ljubi Bog. Kazao je da su mu u tom smislu osobito poticajne riječi koje mu je uputila jedna zatvorenica prigodom njegova nedavnog posjeta Kaznionici u Požegi. Zvučale su poput sažetka neke propovijedi za okolnosti u kojima ona živi: »Božić je pun čuda: trudna djevica, zvijezda koja pokazuje put, dijete u jaslama koje je i Bog i čovjek. Božićno vrijeme je najdraže, jer dopuštamo da nas božićno svjetlo odvede na put ljubavi, na kojem svaki dan doživljavamo neka svoja mala čuda«. Biskup je poželio da svi nazočni iskuse takav Božić.