Na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali. S njim su koncelebrirali Ivica Žuljević, katedralni župnik, svećenici iz župa Požeškog dekanata te svećenici iz središnjih Biskupijskih ustanova.
Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio nazočne svećenike, časne sestre i vjernike te je spomenuo kako se 11. veljače navršava 160. obljetnica ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu. Rekao je kako nam i događaj Marijina ukazanja svjedoči da se nebo zanima za čovjeka, odnosno da Bogu nije svejedno što se na
nama događa. Dodao je kako nas i Svjetski dan bolesnika koji slavimo podsjeća da smo prolazna bića, ranjena ne samo bolešću, nego i zlom koje se zove grijeh naglasivši da Mariju s pravom nazivamo »zdravlje bolesnih«, jer ona našim dušama posreduje Isusa Krista, da one u njemu ozdrave od svih rana. Pozvao je nazočne da otvore svoje požeške rane Isusu Kristu i njegovoj majci Mariji, i tako se pridruže vjernicima grada Požege koji su više od stotinu godina prilazili kipu Gospe Lurdske u 
požeškoj Katedrali, i u Marijinoj blizini pronalazili Božje jamstvo da u svojim ranama, bolestima i umiranjima nisu prepušteni samima sebi.
U homiliji se biskup prisjetio kako je u jednoj bolnici, dok ga je liječnik vodio kroz bolničke odjele, na više mjesta vidio natpise »čisto« i »nečisto«. Liječnik mu je protumačio da je iz medicinskih razloga nužno na taj način odvajati prostorije, jer je zdravlje povezano sa čistoćom, a bolest s nečistoćom. Rekao je da mu to iskustvo pomaže razumjeti propis Mojsijevog zakona zapisan u naviještenom prvom čitanju iz knjige Levitskoga zakonika, a s kojim se susreo Isus u evanđeoskom ulomku iz Markova 
evanđelja, a odnosi se na ljude zaražene gubom, nazvane »nečistima«. Ustvrdivši da je taj zakonski propis značio izolaciju bolesnog čovjeka i njegovo isključenje iz ljudskog društva, biskup je naglasio kako taj propis polazi od pretpostavke da je bolest povezana ne samo s tjelesnom nečistoćom, nego i s grijehom, odnosno da je bolest kazna za grijeh. Nadalje, taj je propis pokazatelj kako ondašnje društvo nije vodilo brigu o bolesnima, nego o zdravima. Naglasio je kako Isus postupa drugačije; 
kad mu je gubavac došao ususret i zamolio da ga očisti od gube, on ga nije otjerao od sebe, nego ga je dotaknuo svojom rukom i očistio ga od gube no, ne samo od njegove tjelesne bolesti nego i od duhovne gube, odnosno Isus ga je izliječio u njegovoj ljudskoj cjelovitosti. Rekao je kako i taj Isusov postupak jest izazov i današnjim ljudima, koji se također više bave bolešću nego bolesnicima, i svojom znanošću najprije istražuju bolest, a onda rezultate tog istraživanja primjenjuju na bolesnim ljudima, kojima mogu pomoći samo do smrti, ali ih ne 
mogu izliječiti od smrti. Pojasnio je da uz fizičku bolest u čovjeku postoji ranjenost na smrt koja nije tjelesna, a toj je ljudskoj ranjenosti ime grijeh, sebičnost, duhovna nečistoća koja čovjeka isključuje iz života. Ustvrdio je da nas od te smrtne ranjenosti može izliječiti jedino Isus Krist, jer nas on ne liječi nekim kemijskim lijekom, nego svojom ljubavlju kojom se do kraja predao za nas; ne liječi nas u nekoj bolnici, nego u ispovjedaonici. Ispripovjedio im je zgodu koja se dogodila u jednoj zagrebačkoj 
crkvi, kad je jedna dama, ušavši u ispovjedaonicu, počela glasno govoriti (tako da se čulo i izvan ispovjedaonice) da se nije ispovijedala deset godina. A kad ju je ispovjednik upitao je li se jutros oprala, ona je uvrijeđeno izašla iz ispovjedaonice, govoreći svećeniku da je neuljudan; a on ju je zapravo tim pitanjem želio uvjeriti da je potrebno i dušu često prati, kao što svakoga dana iznova peremo tijelo. Kao što higijenska čistoća čuva od bolesti tijela, tako nutarnja čistoća koju pruža Isusova milosrdna ruka u ispovjedaonici čuva dušu od smrti. Pozvao je nazočne da vode brigu i o jednoj i o drugoj čistoći. Spomenuo je kako dok se požeška gradska uprava na čelu s gradonačelnikom brine za čistoću grada Požege Isusova Majka se brine da njezin sin Isus Krist svojom ljubavlju s križa očisti požeške stanovnike od nečistoće grijeha. Pozvao je
nazočne da, dok časte Isusovu Majku, kojoj je u Lurdu i u drugim njezinim svetištima stalo do čistoće i zdravlja ljudskih duša, i za koju s pravom kažemo da je »zdravlje bolesnih«, provjere stanje čistoće u svojim dušama, i da se kroz svetu ispovijed očiste od nečistoća grijeha. Govoreći o tome da je Isus čovjeku kojeg je ozdravio od gube zabranio o tome 
govori drugima, biskup je rekao da mu je on time želio pomoći da ga na svede samo na razinu čudotvorca koji može učiniti nešto dobro za ljudsko tijelo, nego da u njemu vjerom prepozna onoga koji mu može spasiti dušu od smrti. Završavajući homiliju zamolio je Mariju, zdravlje bolesnih, da moli za nas.
Nakon popričesne molitve sudionici misnog slavlja s upaljenim svijećama u rukama uputili su u procesiji katedralnim trgom za likom Gospe Lurdske, koji su nosili vjernici odjeveni u 
narodne nošnje. Po povratku u crkvu, biskup Antun je pred oltarom Gospe Lurdske, u ime nazočnih izmolio molitvu predanja Isusovoj majci. Na koncu misnog slavlja poželio je nazočnima da im u srcu potraje odanost , ali i duboka povezanost u vjeri s Isusovom majkom, i da ona svakoga od njih prati na životnom putu: u zdravlju i u bolesti, u nevoljama svake vrste, i neka sve njih prevede na onu stranu gdje je vječnost. Pozvao ih je da ne dopuste da se u njima ugasi ono što je Božje i što pobjeđuje 
smrt. Ustvrdio je da je ovo slavlje bilo svojevrsni preludij onome što će se dogoditi u uskrsnom tjednu, kad će na biskupijskom hodočašću u Lurd Isusovoj majci ponijeti svoje hrvatsko i požeško srce, i posvjedočiti joj svoju odanost te je pozvao vjernike da se prijave na Biskupijsko hodočašće.
Vijesti Blagdan Gospe Lurdske u požeškoj Katedrali
