Spomen prve obljetnice smrti svećenika Tomislava Ivančića u Davoru

426

Na prvu obljetnicu smrti svećenika Tomislava Ivančića, 17. veljače misno slavlje u župnoj crkvi njegova rodnog Davora predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. S njim su koncelebrirali Mario Cimbal, davorački župnik, Ivica Žuljević, moderator Biskupskog ordinarijata i župnik katedralne župe sv. Terezije u Požegi, Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata, te svećenici Novogradiškog dekanata na čelu s dekanom Željkom Volarićem. Pozdravljajući nazočne svećenike i vjernike, biskup Antun je rekao da je na današnji dan prije godinu dana preminuo svećenik Tomislav Ivančić, koji je rođen ovdje u Davoru, kršten u ovoj župnoj crkvi, krenuo u svijet snažno opečaćen vjerom svoje obitelji i svoje župne zajednice, koju je na vjerodostojan način svjedočio do kraja svog života. Zavrijedio je da ga  u molitvi i zahvalnosti srca pamtimo. Pozvao je nazočne da na godišnjicu njegove smrti Bogu povjere  njegovu dušu, ali i duše drugih svećenika iz Davora, kao i onih koji su služili ovdje u Davoru, i koji su ih zadužili svojom vjernošću i plemenitošću.

U homiliji biskup Antun je istaknuo kako je život svakog čovjeka nedokučiv, i da mi ljudi kad po nekim svojim mjerilima procjenjujemo je li život dobar ili loš krivo činimo, jer je život u svakom slučaju dobar, zato što je nezasluženi dar i nedokučiva stvarnost. Ono što može biti dobro ili loše, jesu različite situacije u životu kroz koje čovjek prolazi. Život svoju konačnu puninu dobiva u smrti. Bilo bi čudno kad bi život završio u ništavilu. Ustvrdio je: kao što ne možemo raspolagati sa svojim rođenjem, tako ne možemo raspolagati ni sa svojom smrću. Uronjeni smo u otajstvo kojem je ime Bog. Kad počnemo razmišljati o životu bez Boga, nismo u stanju razumjeti ni otkud život, ni zašto smo ovdje, niti razlog zašto na koncu umiremo, niti koji je smisao svemu tome. Iskustvo o dubinama ljudskog postojanja svećenik Tomislav je stjecao u zajedništvu s Bogom. Učio je o životu u obitelji gdje se molilo i u crkvi gdje se Boga slavilo. On se cijeloga svog života propinjao pronaći izvore i dubine ljudskog postojanja, i od njih živjeti. Od mnogih knjiga koje je napisao, biskup je posvjedočio da mu je najdraža ona koja nosi naslov »Susret sa živim Bogom«, jer susresti se sa živim Bogom znači susresti se s istinom o sebi. Bog je naša istina, i mi u njemu prepoznajemo tko smo mi ovdje i tko smo za vječnost. Svoju opredijeljenost za susret sa živim Bogom svećenik Tomislav je strastveno živio cijelog svog života. Nastojao je drugima posredovati ono što je svojim iskustvom dohvatio. Biskup je naglasio da preminuli svećenik Tomislav nije drugima prenosio ono što je naučio, nego ono što je iskusio, i nije nastojao biti tek učiteljem, nego svjedokom.

Govoreći o evanđeoskom ulomku o pozivu Mateja carinika, biskup je ustvrdio da je carinik Matej imao iskustvo dobrog života u materijalnom smislu, jer je bio bogat, ali je također iskusio da materijalna dobra koja je posjedovao ne mogu ispuniti njegovo srce. Kad je susreo Isusa, i čuo njegov poziv: »Pođi za mnom«, odmah je ustao, ostavio sve i krenuo za njim. Biskup je podsjetio kako evanđelisti za ljude koji su susreli Isusa redovito kažu da su ustali. Tako primjerice kažu da je ustao bolesnik, mrtvac, a ovdje carinik grješnik. Tim glagolom »ustati« – grčki anastásein, opisuje se Isusovo uskrsnuće od mrtvih. Kad god čovjek bude iznutra pokrenut Božjom Riječju, i počne od nje živjeti, on ustaje na život, u njemu pobjeđuje život. Ustvrdio je da je svećenik Tomislav bio takav čovjek u kojem je snagom Božje Riječi pobjeđivao život. Izazov je suvremenog svijeta u tome što se ljudi na sve moguće načine trude živjeti što punije i bolje. To »bolje« u životu za čim težimo je osoba, Isus Krist. »Prepoznati sebe u Isusu Kristu, i organizirati svoj život u skladu s njegovom riječju, to je nabolje što se čovjeku na ovoj zemlji može dogoditi«, ustvrdio je biskup. Pripomenuo je kako u prvom čitanju Izaija prorok tvrdi da će Židovi primiti od Boga bolji život   ako ispune određene uvjete, odnosno ako čine bližnjima dobra djela. Premda se u prvi mah može učiniti da Bog na neki način uvjetuje čovjeka, i ponaša se po načelu uzajamnosti, biskup je naglasio da je to izraz koliko Bog poštuje ljudsku slobodu, i nikada ga ne prisiljava da mora nešto učiniti, nego mu ostavlja slobodu izbora, čak i pod cijenu da slobodno izabere ono što nije život, što je protiv života. Svoju tvrdnju biskup je potkrijepio brojnim slučajevima u kojima su ljudi krivo izabrali. Pozvao je nazočne da imaju pouzdanja u Bogu i dopuste mu da ih zagrli Isusovom ljubavlju s križa, iščupa ih iz smrti i posadi sebi zdesna za svu vječnost. Završavajući homiliju izrekao je zahvalnost Bogu što nam je darovao svećenika Tomislava koji je nastojao živjeti iz pokretačke snage Božje riječi, a preminulom svećeniku je zahvalio što nije dopustio da ga zavedu neki ljudski putovi i interesi, nego je nastojao trajno ostati na Božjem putu. Zar smijemo posumnjati da ga je na kraju tog puta Otac nebeski primio u svoj vječni zagrljaj? Zaželio mu je vječni mir u onome Bogu kojemu je vjerovao, u Isusu Kristu kojemu je služio, u životu kojem se nadao, i za koji se sav predao.

Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je zahvalio Bogu za dar svih onih davoračkih ljudi koji su bili vjerni Bogu, i nastojali živjeti po Isusovoj riječi, među kojima je i Tomislav Ivančić. U toj zahvalnosti pozvao je nazočne da ove korizme mole Boga za nove darove njegove dobrote, napose za nova duhovna zvanja u župi Davor i u svim drugim župama Požeške biskupije. Zahvalio im je za sve dobro koje nastoje činiti u međusobnoj povezanosti i u suradnji sa župnikom.