Biskup krstio šestero djece u Našicama

443

Na prvu korizmenu nedjelju, 18. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je župu Sv. Antuna Padovanskog u Našicama i na misnom slavlju u župnoj crkvi krstio šestero djece: Josipa, peto dijete u obitelji Maria i Marine Sabljak; Roka drugo dijete Serđa i Kristine Grgić; Teu, drugo dijete Maria i Marije Pavošević; Maxa i Zoe, blizance Maria i Maje Kalman te Gabrijela, prvo dijete Domagoja i Dorotee Marjančević.  Na početku misnog slavlja župnik fra Zoran Bibić zaželio je biskupu Antunu dobrodošlicu istaknuvši kako je našička župa sv. Antuna jedna od rijetkih koja se može pohvaliti većim brojem krštenih nego umrlih i da je u prošloj godini dvadesetero djece više krštenih nego što je umrlih. Zahvaljujući na riječima dobrodošlice i pozdravljajući nazočne vjernike, biskup ih je podsjetio da je korizma vrijeme u kojem nastojimo snažnije, sabranije i dublje promišljati o sebi i o smislu svog života. Rekao je da je došao u Našice radovati se rođenju petog djeteta u obitelji Sabljak, i svojim dolaskom iskazati poštovanje i zahvalnost onim roditeljima koji vjeruju životu, koji se opredjeljuju na Božju stranu i služe svrsi koju je Bog usadio u bračno zajedništvo. Naglasio je da je rođenje novih ljudskih života izazov, jer rođenjem djeca ulaze u svijet koji je označen prolaznošću i smrću; stoga ih želimo u krštenju povjeriti Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću, da on bude suputnik njihova života i njihova sudbina.

U homiliji je biskup upitao nazočne kako su, želeći ih time potaknuti na razmišljanje o tome kad je čovjeku dobro, a kad mu je loše. Podsjetivši da ima onih koji kažu da žive loše jer su siromašni, bolesni i stari, ustvrdio je da ono što može biti loše nikada nije život kao takav – život je uvijek vrednota i bogatstvo-, nego loše mogu biti pojedine situacije i stanja u životu. Pozvao je nazočne da ove korizme promisle u kakvom su oni stanju s obzirom na život, te što mogu po tom pitanju učiniti sami i zajedno s Bogom. Rekao je da im je u tom promišljanju želio pomoći Porukom pod naslovom »I pođoše za njim« (Mk 1, 18) koju je napisao za ovogodišnju korizmu, koja se danas čita u svim župama Požeške biskupije, te im je preporučio da ponesu novi broj biskupijskog glasila »Zajedništvo« u kojem je Poruka objavljena te je kod kuće u miru pročitaju. Iznoseći nazočnima neke naglaske iz misnih čitanja, biskup se najprije osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige postanka, koje govori o Božjem sklapanju saveza s Noom i njegovim sinovima nakon općeg potopa. Ustvrdivši da je opći potop bio Božji odgovor na činjenicu da su ljudi u svojoj slobodi izabrali put zla, sebičnosti i pokvarenosti, biskup je naglasio da opći potop ne treba smatrati nekom vrstom Božje kazne – Bog nije biće koje se bavi kaznama – nego odgovorom prirode, koja se osvećuje čovjeku kad on počne zadirati u njezine zakonitosti, kako nam potvrđuje suvremena znanost po imenu ekologija.  Podsjetio je nazočne da su prirodne i moralne zakonitosti, sažete u Deset zapovijedi, zapravo zakonitosti Božje, i da čovjek kad ne poštuje te zakonitosti i počne živjeti nemoralno, ulazi u nered i izlaže se velikoj opasnosti da ugrozi vlastiti život i život drugih bića. Stoga je uvijek iznova potrebno birati život, naglasio je biskup, a život biramo onda kad prihvatimo sebe u zakonitostima u koje nas je stavio Bog, koji nas je smislio i pozvao u život. Rekao je da ga raduje slavlje krštenja ove djece, jer ono pokazuje da u ovoj našičkoj župi postoje roditelji koji su saveznici života, a time onda i saveznici Božji. Hrvatska postaje protivnica Božja i gubitnica po onima koji su protiv života, i to ne samo života u užem smislu rađanja djece, nego i života općenito bez ikakvih moralnih okvira, u kojem se ono što je protuprirodno i protučovječno pokušava proglasiti ljudskim pravom. Zašto da Hrvatska bude Božja protivnica, kad Bog želi biti njezin saveznik, zapitao je biskup, i pozvao nazočne da obnove svoje savezništvo s Bogom, sklopljeno u Isusu Kristu koji je kao bogočovjek očitovao vjernost i Bogu i čovjeku do kraja, do u smrt, kako nas uvjerava apostol Petar u drugom čitanju. U njemu su se susrele i objedinile Božja vjernost čovjeku i čovjekova vjernost Bogu. Dok ljudsko zlo i nemoć igra svoju igru, s križa Isusova progovara moć Božje pobjedničke ljubavi. Ljubav je temelj, izvor i uvir našeg postojanja, i svi smo mi po ljubavi stavljeni u savezništvo s Bogom. Međutim, upozorio je biskup, tu ljubav Zli i zlo trajno stavljaju na kušnju, kako nam svjedoči današnji evanđeoski ulomak. Pozvao je nazočne, osobito supružnike, da odbace sebičnost i povjeruju Božjoj ljubavi koja je progovorila na križu, jer tko povjeruje sebičnosti, sâm ili zajedno s nekim drugim – sebičnost se može živjeti i udvoje – postaje gubitnik. Završavajući homiliju, biskup je roditeljima koji su donijeli djecu na krštenje poručio kako mu je iz iskustva susreta s obiteljima s brojnom djecom poznato da prihvatiti rođenje novog djeteta znači i žrtvu; ali i da je siguran da život pobjeđuje ondje gdje postoji ljubav spremna na žrtvu, jer je Bog u Isusu Kristu išao tim putem. Potaknuo ih je da se ove korizme još snažnije oduševe za tu zakonitost ljubavi i žrtve, da pođu za Isusom Kristom svojim konkretnim životnim opredjeljenjima žrtve i ljubavi.

Na svršetku misnoga slavlja biskup je čestitao roditeljima na krsnom preporođenju njihove djece, i poželio im puno radosti u njihovu odrastanju s Bogom. Poručio im je da svojim kućama nose najveće blago koje postoji – svoju djecu. Zahvalio im je za služenje životu, osobito obitelji Sabljak s petim djetetom, na što su nazočni zapljeskali. Zahvalio je nazočnima što vole Boga i što nastoje živjeti zajedništvo u svojoj župi, ustvrdivši da je zajedništvo stoljećima bilo naša osobna i hrvatska snaga. Pozvao ih je da ove korizme mole s mladima i za mlade, da se mnogi od njih odazovu Kristovu pozivu i pođu za njim kao svećenici ili redovnici. Zahvalivši župniku fra Zoranu i drugoj braći franjevcima iz našičkog samostana koji služe vjernicima u župi sv. Antuna Padovanskog, na sve nazočne, a napose na obitelji s novokrštenom djecom zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup se u samostanskim prostorima susreo sa članovima obitelji Sabljak, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je uručio darove, a roditeljima novčani prilog.