Biskupov korizmeni susret sa stipendistima

186

U organizaciji Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studenima, 24. veljače u Dvorani Sv. Terezije Avilske u Požegi, održan je korizmeni susret primatelja stipendije u školskoj godini 2017./2018. s biskupom Antunom Škvorčevićem. U prigodnoj riječi biskup je izrazio radost zbog susreta, istaknuvši kako Požeška biskupija ne želi sa svojim stipendistima uspostaviti samo odnos materijalne naravi, nego nastoji oko osobne povezanosti s njima da bi im i na taj način  posvjedočila dostojanstvo koje nadilazi njihovo imovinsko stanje, promicala međusobni susret, te ne budu tek jedni s drugima, nego jedni za druge i pomagala njihov susret s Isusom Kristom.

Na temelju pročitanog ulomka iz Matejeva Evanđelja o Isusovu susretu s jednim bogatim mladićem, koji mu je pristupio s pitanjem što treba činiti da zadobije život vječni, biskup je progovorio mladima o više važnih egzistencijalnih tema, među kojima i pitanje potrebe materijalnih dobara i njihove nemoći da ispune čovjeka u  njegovoj težnji za smislom i puninom života. Istaknuo je kako je korizma prikladno doba u kojem trebaju imati vremena za sebe, ne da bi se bavili samima sobom i oboljeli od individualizma, narcisoidnosti ili sebičnosti, nego da bi dublje shvatili tko su oni u cjelovitosti svoga tjelesno-duhovnog bića te se nastojali izgrađivati. Za razliku od narcisoidnog bavljenja samim sobom, zdravi rad na sebi znači imati hrabrosti od vremena do vremena zaustaviti se pred sobom i zapitati se tko smo i kakvi smo, te u tom razmišljanju spoznati da je svatko od nas osoba, biće u nastajanju koje ni na duhovnoj niti na tjelesnoj razini nije konačno dovršeno. Bez tog rada na sebi, upozorio je biskup, naše znanje i zaposlenje neće nas uzdići na višu razinu postojanja. Kao što nijedan čovjek nije sâm sebe rodio, nego je u život ušao po drugima, tako nijedan ne može sam iz sebe rasti u svojoj osobnosti do punine za kojom čezne, nego samo po drugima.

Ustvrdio je kako se Isus svojim pozivom bogatom mladiću iz evanđelja da proda sve što ima i pođe za njim, predstavio kao onaj koji može čovjeka uvesti u puninu njegova postojanja, darovati mu smisao. Istaknuo je kako je po Evanđelju što je naviješteno stipendistima, onaj bezimeni „netko“, odnosno bezimeni „mladić“ po njima dobio svoje ime, te ih je potaknuo da se ove korizme tako oslobode privezanosti za same sebe, odreknu svoje sebičnosti koja ih ne otvara za Božje mogućnosti, te ih Isus Krist ispuni svojom snagom ljubavi u najdubljim odrednicama njihova bića. Pozvao je mlade da ne budu ravnodušni prema pitanju vječnog života, i smislu svoga postojanja poput bogatog mladića iz evanđelja – da sada kao učenici i studenti, a jednog dana kao djelatnici – ne svedu svoj život samo na stjecanje materijalnih dobara, da im ona ne budu cilj nego sredstvo za dostojan život na putu prema vječnosti. Kazao je da su ravnodušnost i površnost u pristupu životu jedna od najtežih stanja u kojima se ne uspijeva doći do dubine stvarnosti. Metaforom male kapi vode u velikom slapu, koja pod zrakama sunca postaje duga puna ljepote boja,  kako je prikazuje Požežanin Dobriša Cesarić u jednoj svojoj pjesmi, biskup im je poručio da i u stvarnosti svakodnevnog života, poput obične kapi vode, kad joj ne pristupamo površno, otkrivamo  duboke dimenzije našeg postojanja. Još je upozorio na opasnost o kojoj pjeva Tin Ujević u svojoj svakodnevnoj jadikovci, da mogu biti mladi godinama a ostarjela duha, zdravi tjelesno a bolesni u duši, te da je najgora bolest i najteža starost kad postanu zli u srcu, sebični u svojoj savjesti, i da to stanje može u njima izliječiti samo Bog svojom moćnom ljubavlju kojom je u Isusu Kristu pobijedio i samu smrt.

Završavajući  nagovor, biskup je potaknuo nazočne stipendiste da na temelju svjedočanstva vjere koje su mladi Požeške biskupije iskazali na Trećem biskupijskom euharistijskom kongresu nastoje naročito ove korizme, s osobitom pozornošću i osjetljivošću osluškivati poziv kojim Isus i njih, kao onoga mladića iz Evanđelja, poziva do pođu za njim. Također ih je potaknuo da se u osluškivanju Isusova poziva othrvaju hedonističkom mentalitetu u našem društvu, koji umrtvljuje njihovu slobodu, da se vjerom opredijele za Isusa Krista, koji je na križu sebe u ljubavi za njih položio do kraja, i da čvrstim korakom pođu za njim te cijeloga života ostanu povezani s njime. Naglasio je kako je veoma važno da svoju povezanost s Isusom njeguju kroz zajedništvo sa svojim vršnjacima u zajednicama mladih, bilo u svojim rodnim župama, bilo u onim mjestima u kojima se trenutno školuju te ih je pozvao da sudjeluju na 20. Križnom putu mladih Požeške biskupije, idućega 10. i 11. ožujka na relaciji Lipovljani – Daruvar

Potom je stipendistica Ivona Krajinović iz požeške Župe Sv. Terezije Avilske, studentica 2. godine Učiteljskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, iznijela svjedočanstvo što za nju znači stipendija koju dobiva od spomenute Biskupijske zaklade i kako svoju zahvalnost iskazuje svojim vjerničkim angažmanom u zajednici mladih. Osvrnula se na svoje dugogodišnje iskustvo sudjelovanja u životu i radu rodne župne zajednice osobito u zboru mladih „Risus“ te je naglasila kako i dalje nastoji u Osijeku, mjestu svoga studiranja, biti aktivna u crkvenom životu. Spomenula je kako bi po završetku studija voljela nastaviti djelovati u Požeškoj biskupiji, osobito na odgojno-obrazovnom području. Stipendistica Petra Skukan pročitala je kratku poučnu priču pod naslovom „Šalica mlijeka“, koja govori o tome kako se jedan siromašni student, kad je postao liječnik, odužio jednoj bolesnici, koja ga je dok je kao student jednom prigodom gladan pozvonio na njezina vrata počastila šalicom mlijeka.

Na svršetku susreta stipendistima se obratio Ivan Popić, ravnatelj Caritasa i voditelj Zaklade, pozvavši ih da se uključe u korizmene programe za mlade u svojim župama, osobito petkom kad se u sklopu pobožnosti križnog puta održavaju prigodne kateheze za mlade, koje se u digitalnom obliku videa  mogu preuzeti s internetskog portala Požeške biskupije.