Dvadeseti Križni put mladih Požeške biskupije

904

U subotu i nedjelju, 10. i 11. ožujka održan je dvadeseti Križni put mladih Požeške biskupije pod geslom »I pođoše za njim«, tijekom kojeg su sudionici od Lipovljana preko Lipika do Daruvara prošli pedeset i dva kilometara. Ujutro 10. ožujka ispred župne crkve sv. Josipa u Lipovljanima okupilo se više od šest stotina mladih hodočasnika. Oni su s pjesmom i molitvom pojedinih postaja križnog puta započeli prvu dionicu hoda od Lipovljana preko Kozarica i Dobrovca do Lipika. Tijekom hoda od postaje do postaje sudionici Križnog puta su imali prigodu za svetu ispovijed ili osobni razgovor sa svećenicima koji su ih pratili, kao i za trenutke šutnje i osobnu molitvu. Uz domaći puk iz Lipovljana koji je mlade lijepo dočekao i priredio im okrepu, i žitelji Dobrovca su ih radosno primili, priredivši im večeru. Po dolasku u Lipik u kasnim popodnevnim satima mladi su se uputili u župnu crkvu sv. Franje Asiškog, gdje je nakon molitve sedme postaje Križnog puta uslijedila sveta misa koju je predvodio Robert Mokri, predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije. Nakon svete mise mladi iz župe sv. Josipa iz Slatine, predvođeni župnikom Draganom Hrgićem, pripremili su scenski prikaz po romanu »Svećenik krvave haljine«, a potom su se sudionici Križnog puta uputili u Osnovnu školu Lipik na noćenje. Sutradan, 11. ožujka  molili su postaju ispred župne crkve, gdje im se priključila nova skupina mladih, mahom ovogodišnjih krizmanika, tako da je sveukupni broj sudionika bio više od tisuću. U Pakracu, Badljevini, Miljanovcu i Doljanima, hodočasnike su dočekivali domaćini s onim što su im pripremili, a po dolasku u Daruvar sudionici Križnog puta prvo su molili postaju u župi Presvetog Trojstva, a zatim su se uputili u župu sv. Antuna Padovanskog gdje je nakon okrjepe bila molitva četrnaeste postaje te potom misno slavlje, koje je predvodio biskup Antun Škvorčević.

U homiliji biskup je upozorio mlade na znakovitost nove daruvarske župne crkve sv. Antuna Padovanskog koja još nije dovršena i treba opremu, istaknuvši kako su oni nedovršena bića, koja se izgrađuju i opremaju u dubini svoje jedinstvene i neponovljive osobe. Podsjetio ih je da su tijekom dvodnevnog hoda za  Isusovim križem prolazili prostorima gdje je tijekom rata mržnja razorno progovorila, ranila ljude iznutra i udaljila ih jednih od drugih. Kazao je da su prolazili strminama na kojima je bila opasnost da skliznu s puta i završe pokraj ceste, na mjestima gdje još stoje natpisi koji upozoravaju na mine, svjedočeći o ljudskoj nemoći, prolaznosti i smrti. Istaknuo je znakovitost tih opasnosti koje upućuju na ono što im se može dogoditi u njihovu srcu i savjesti gdje im prijeti sebičnost i moralni nered, ono što u njih unosi površni uživalački i potrošački mentalitet, te se skliznu i završe u duhovnoj ruševini. Biskup je to povezao s onim o čemu govori pisac Knjige Ljetopisa u prvom čitanju kad nabraja neuspjehe i poraze svoga židovskoga naroda koji se iznevjerio Bogu, a onda na koncu opisuje čudo koje se dogodilo kad je Bog posredstvom poganskoga perzijskog kralja Kira svom narod posvjedočio ljubav i izveo ga iz tog stanja, vratio mu dostojanstvo i slobodu. To je Bog koji je, po riječima sv. Pavla u drugom čitanju iz Poslanice Efežanima, bogat milosrđem, Bog koji, po Isusovoj tvrdnji u ulomku današnjeg evanđelja uvjerava Nikodema, da tako voli svoj narod da ga spašava, očituje svoju ljubav prema svijetu Isusovim  uzdignućem na križ i pogledom na  njega, čemu je kao znak bila zmija koju je Mojsije podigao u pustinji da bi se Židovi pogledom na nju spasili od smrtnog ujeda. Stoga, ustvrdio je biskup, Isusov križ kao očitovanje Božje moći ljubavi u ljudskoj slabosti nije gubitništvo, nego pobjeda. Tko s vjerom gleda na križ Isusov  taj razumije da ga je u Isusu Kristu pohodila ljubav Božja i uzdigla ga  iznad zla, nemoći i smrti. Tko pak ne usvoji taj pogled vjere nego na ljude i stvarnost oko sebe gleda negativističkim pogledom koji druge prokazuje i osuđuje, taj zapravo sâm sebe osuđuje.

Biskup je upitao mlade  jesu li na ovom križnom putu razmišljali o izazovu Božje ljubavi kao dubokog i istinskog temelja njihova života, koji ih podiže na višu razinu postojanja da budu pobjednici nad smrću. Pozvao ih je da o sebi uvijek razmišljaju u koordinatama Božje antropologije, i da se odhrvaju ljudskim ideologijama, rodnoj ili nekoj drugoj, koje ne računaju s  dostojanstvom koje čovjeku daje Božja ljubav očitovana u Isusovu križu. Naglasivši da je ljubav uvijek povezana sa žrtvom, i da u tom smislu križ ima svoju tvrdoću, biskup je potaknuo mlade da uoče  kako se sreća ne nalazi u nečemu izvan njih, nego u njihovu srcu u koje je Bog utisnuo svoju ljubav i kad oni žive žrtvu svoje darovanosti za druge.  Rekao je kako ih je jučer i danas pratio na Križnom putu molitvama i željama da budu mladi hrvatski ljudi koji kao vjernici imaju jasnoću tko su oni u Bogu i što s njime mogu postići. Govoreći im o zvanju, ustvrdio je kako je ono više od škole koju će završiti, ono je izbor utemeljen u ljubavi njihova srca u kojoj je prisutan Bog i koja ih nikad neće poticati da idu putem zla i sebičnosti. Tko će oni biti sutra i kakva će Hrvatska po njima biti, ovisi o tome koliko će u svojoj nutrini biti otvoreni Božjem pozivu i po njem živjeti. U tom smislu biskup ih je potaknuo da budu spremni odazvati se Božjem pozivu u svećeništvo i redovništvo, i da ih pritom ne obeshrabri i možebitno ruganje onih koji ne osluškuju Božje zovove srca i ne razumiju ih. Izrazio je radost što u Hrvatskoj ima mladih ljudi koji o svom životu razmišljaju s polazišta Božjih. Biskup je osobitu zahvalnost izrekao mladima za sudjelovanje na Biskupijskom euharistijskom kongresu, te je naglasio da će svjedočanstvo njihove vjere ostati zapisano u povijesti Požeške biskupije, u njezin ljetopis. Pozvao ih je da 22. rujna ove godine dođu u Požegu na proslavu Biskupijskog dana i ondje ponovno posvjedoče svoje mladenačko opredjeljenje za Isusa Krista.

Na svršetku misnog slavlja biskup je zapodjenuo kratki razgovor s mladima, zanimajući se odakle ih sve ima, rekavši da je po njima na Križnom putu na neki način sudjelovala cijela Požeška biskupiju. Posebno je istaknuo mlade iz Đulovca koji redovito u velikom broju sudjeluju na biskupijskim Križnim putovima, te je zahvalio njihovu župniku Ivanu Certiću za sve ono što je kao biskupijski povjerenik za mlade učinio u pripravi za ovaj program mladih, u suradnji s Katehetskim uredom na čelu s Robertom Mokrim, i požeškim Kolegijem na čelu s Marijanom Pavelićem. Zahvalio je pjevačima i pjevačicama što su nakon dvodnevnog pješačenja i na svetoj misi ostali stajati na nogama kako bi ostalim sudionicima slavlja pjesmom pomogli da uzdignu dušu k Bogu. Zahvalio je svećenicima koji su pratili mlade na Križnom putu, svećenicima u župama kroz koje su mladi prolazili, a domaćem župniku Žarku Turuku zahvalio je za gostoprimstvo. Zahvalio je nazočnom daruvarskom Gradonačelniku i njegovim suradnicima, kao i zamjenici bjelovarsko-bilogorskog župana, što su pripremili logistiku i okrjepu za mlade u Drauvaru. Riječ zahvalnosti sudionicima uputio je i Robert Mokri, predstojnik Katehetskog ureda, a osobito biskupu Antunu za njegovu potporu, ne samo ovom Križnom putu, nego i svima prethodnima na kojima je sudjelovao. Poželjevši mladima sretan povratak u njihove obitelji, biskup je na sve njih je zazvao Božji blagoslov.