Sprovod klarise sestre M. Pie od presvete Euharistije u Požegi

707

Sestra M. Pia od presvete Euharistije, poglavarica Samostana sv. Klare u Požegi sahranjena je 17. ožujka na Groblju Krista Kralja u Požegi. Misu zadušnicu predvodio je u ime spriječenog požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, generalni vikar Josip Krpeljević, u zajedništvu s p. Daliborom Renićem, provincijalom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, fra Milanom Krištom, župnikom župe Duha Svetoga i gvardijanom franjevačkog samostana u Požegi, i Jozom Jurićem, župnikom požeške Župe sv. Leopolda Mandića i dekanom, te četrdesetak svećenika, redovničkih i dijecezanskih. Oproštaju sa s. M. Piom nazočile su i časne sestre iz požeškog i drugih samostana te brojni vjernici, među kojima i skupina onih koji su došli iz Virovitice. U uvodu u misno slavlje generalni vikar Krpeljević je sestrama klarisama, roditeljima, rodbini i prijateljima preminule s. M. Pie prenio izraze kršćanskog suosjećanja biskupa Antuna, čiju je oproštajnu riječ  predvoditelj slavlja pročitao za homiliju. U njoj biskup Antun kaže:

„Minule srijede, 14. ožujka, s dubokom tugom primio sam vijest da je sestra M. Pia od presvete Euharistije, u svijetu Danijela Kozjak, poglavarica Samostana sv. Klare u Požegi, nakon proslavljene jutarnje svete mise, iznenada prešla s ovoga svijeta k Ocu, u 45. godini života i 24. godini redovništva. Izražavam svoju ljudsku i vjerničku blizinu te svjedočim kršćansko suosjećanje svim sestrama požeškog Samostana sv. Klare, roditeljima Krešimiru i Štefaniji Kozjak, kao i sestri Josipi, klarisi, braći franjevcima čijoj duhovnoj obitelji sestre klarise pripadaju, te ostaloj rodbini i prijateljima. Naša žalost na ovom zemaljskom oproštaju od s. M. Pie ispunjena je onom velikom nadom, zbog koje je mlada Danijela Kozjak postala redovnicom u strogoj klauzuri sestara klarisa: To je njezin i naš raspeti Gospodin Isus Krist, koji je slomio okove smrti i kao pobjednik ustao od mrtvih, da bi sve nas oslobodio od spona prolaznosti, preveo preko praga smrti, uveo u konačnu stvarnost našeg postojanja gdje je Ljubav ‘sve u svemu’. S. M. Pia cijelog je života služila svome raspetom Gospodinu, nepodijeljenog srca ga žarko ljubila i zacijelo u smrti postala posvema njegova za svu vječnost. Vjerujemo da se i na njoj ostvaruje riječ Apostola Pavla: ‘Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem’ (Rim 8, 38-39).

Zajedno s vama koji ste se okupili ispratiti tijelo s. M. Pie do njegova zemaljskog počivališta, želim zahvaliti Bogu za dar njezina života i redovničkog poziva. Napose pak želim zahvaliti s. Pii što se u vrijeme brojčano narasle zajednice sestara klarisa u zagrebačkim Mikulićima sjetila svoga profesora s Katehetskog instituta u Zagrebu, po odluci sv. Ivana Pavla II. imenovanog za prvog pastira Požeške biskupije, kojoj pripada i njezina rodna Virovitica, te se zajedno sa s. Celinom zauzela da u godini Velikog jubileja 2000. prvih pet sestara dođe u Požegu i otvore samostan sv. Klare. Započele su dragocjeno služenje, prikazivati molitvu i žrtvu za mladu požešku mjesnu Crkvu, za njezina biskupa, svećenike, redovnike i redovnice, za nova duhovna zvanja i za blagoslov domovine Hrvatske. Na Svijećnicu 2001. godine u požeškoj crkvi sv. Lovre s. M. Pia položila je vječne zavjete. Vršila je u Samostanu službu zamjenice poglavarice, a nakon njezine smrti posljednjih devet godina i službu poglavarice. Zahvaljujem s. M. Pii što je prednjačila u duhovnosti, što je po uzoru sv. Majke Klare i sv. Oca Franje obdržavala zavjet siromaštva, poslušnosti i čistoće, svjedočeći jednostavnost, razboritost, vedrinu, blagost i velikodušnost u svom pozivu. Dok je kao poglavarica sestrama izgrađivala zemaljski dom, dograđivala samostan za njihove potrebe, ozbiljno se pripravljala za nebesku domovinu, duboko svjesna da je ‘Domovina naša na nebesima, odakle Spasitelja iščekujemo, Gospodina Isusa Krista’ (Fil 3,20). Nedavno mi je pisanim putem obznanila kako joj uskoro završava mandat samostanske poglavarice, zamolila  vizitaciju zajednice i izbor nove uprave. Božjom se Providnošću preselila u zajedništvo vječnog života, odakle će molitvom pratiti daljnji život i poslanje klarisa u njihovu požeškom Samostanu.

Želim na ovom zemaljskom oproštaju sa s. M. Piom ponoviti riječi koje sam joj uputio prigodom polaganja vječnih zavjeta 2001. godine: ‘Kad se netko posveti Bogu i sjedini svoje  predanje s Isusovim, to ne može biti gubitništvo, nego dobitak koji je Isus Krist za nas ostvario na križu’. U svijesti Apostolove tvrdnje da mu je ‘živjeti Krist a umrijeti dobitak’ (Fil 1,21)  polažemo njezino tijelo u grob pokraj smrtnih ostataka prve poglavarice požeškog Samostana, s. Celine, uvjereni da će ono biti preobraženo o uskrsnuću mrtvih u posljednji dan. Ovaj grob trajno će nas podsjećati na spremnost kojom su njih dvije odlučile doći u Požegu i započele samostanski život, na žrtvu koju su kao prve poglavarice ugradile u sestarsko zajedništvo. To je zalog budućnosti i nade požeškog Samostana sestara klarisa.

U vjeri da je nebeski zaručnik, Isus Krist primio svoju vjernu zaručnicu s. M. Piu na  svadbenu gozbu u nebesima, molim da Gospodin udijeli sestrama klarisama, roditeljima i svima koji za njom tuguju utjehu Duha Svetoga. Počivala u Božjem miru”, kaže biskup Antun u svojoj oproštajnoj riječi.

Po završetku mise zadušnice, sprovodna povorka uputila se do obližnje samostanske grobnice u koju je uz molitvu i pjesmu “Kraljice neba, raduj se” položeno njezino smrtno tijelo da ondje čeka svoje preobraženje u slavnom uskrsnuću.