Spomen na utamničene svećenike u Staroj Gradiški

118

U predvečerje Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika, 22. ožujka u Staroj Gradiški pod predsjedanjem požeškog biskupa Antuna Škvorčevića proslavljen je spomen na svećenike koji su za vrijeme komunističkog sustava bili utamničeni u starogradiškom zatvoru te drugih nedužnih žrtava toga logora. Program je započeo kod memorijala s vanjske strane apside župne crkve sv. Mihaela Arkanđela pred „svećeničkom svijećom“ i knjigom s popisom imena zatočenih svećenika u spomenutom zatvoru. U pozdravu nazočnim svećenicima i đakonima, starogradiškim župljanima i hodočasnicima iz susjednih župa biskup je rekao da su u našim mislima i molitvi na poseban način ovdje prisutni svi oni koji ovih dana trpe zbog različitih životnih nevolja, napose oni kojima je rijeka Sava potopila polja i odnijela dobra te prijeti daljnjim nevoljama. Zahvalio je svima koji poduzimaju izvanredne napore i žrtvu kako bi rijeku zaustavili u njezinu prodoru. Podsjetio ih je potom da se nalaze u mjestu progona i poniženja, mučenja i stradanja brojnih nedužnih ljudi tijekom totalitarnih sustava vlasti u 20. stoljeću, samo zato što su pripadali određenom narodu, svjetonazoru ili vjeri, među kojima je u vrijeme komunističke vlasti bilo više od 250 katoličkih svećenika, a u vrijeme Domovinskog rata, srpski pobunjenici ovdje su držali zatvorene hrvatske branitelje i civile. Pozvao ih je da u crkvi, koja je uz pomoć hrvatskih biskupa i svećenika izgrađena njima u spomen, iskažu  poštovanje i zahvalnost  za podnesenu žrtvu kojom su doprinijeli slobodi i dostojanstvu hrvatske domovine. Potaknuo je nazočne da im zlo koje je ovdje počinjeno ne potamni pogled na veličinu žrtve brojnih nedužnih ljudi. Također ih je pozvao na molitvu da se Bog smiluje i iskaže milosrđe počiniteljima zla. Nakon zajedničke molitve nazočnih svećenika za progonjenu i utamničenu subraću, svi su se uputili u crkvu gdje je biskup predvodio euharistijsko slavlje. 

U homiliji podsjetio je da Isus Krist u ovoj svetoj misi sjedinjuje u jedno i daje smisao žrtvama starogradiškog zatvora i svim našim žrtvama, pa i onih ljudi koji u ovom trenutku na obližnjoj obali rijeke Save i na drugim ugroženim mjestima, brane naša polja i naselja od poplave. Spomenuo je da ljudi često raspravljaju o mnogim i važnim životnim pitanjima, istaknuvši kako  naviješteni evanđeoski ulomak podsjeća da je jednako tako bilo i u Isusovo vrijeme, te je i on sa svojim suvremenicima razgovarao o čovjekovu dostojanstvu i smislu njegova života u Bogu. Pisac knjige Postanka u prvom čitanju poručuje kako je Bog od davnine imao želju s čovjekom sklopiti savez, i kako je u Abrahamu našao pravog sugovornika. Biskup je ustvrdio kako je savez čin uzajamnog povjerenja i vjernosti dviju osobâ ili skupinâ ljudi, kojim  žele postići neki cilj, dobar ili nepošten. Naglasio je kako je svrha saveza koji su sklopili Bog i Abraham bilo potomstva u kojem je zajamčena ne samo zemaljska, nego i vječna čovjekova budućnost. Smrt nije čovjekova zadnja sudbina, jer se za njega zauzeo sam Bog u Isusu Kristu. Biskup je ustvrdio da je on ponajprije čovjek, vjeran Bogu do kraja, do u smrt, i ujedno Bog vjeran čovjeku do kraja, do u smrt. Tako su se u bogočovještvu Isusa Krista susrele dvije vjernosti – Božja i ljudska – te je sklopljen novi i vječni savez s ciljem da čovjeka izvuče iz ralja smrti, kako bi on ljubavlju Božjom na križu koja je pobijedila smrt bio konačno ostvaren u svom punom dostojanstvu.

Onodobni Isusov razgovor sa Židovima o tome kako biti u savezu s Bogom tiče se i nas danas, ustvrdio je biskup, te kazao da je o vjernosti Bogu potrebno raspravljati na svim razinama, od osobne i obiteljske do nacionalne, kako bi kroz povjerenje i vjernost Isusu Kristu u konačnici svi bili pobjednici nad smrću. Mjesta poput Stare Gradiške podsjećaju nas na sustave koji nisu bili u savezništvu s Bogom, nego sa Zlim i zlom, kazao je biskup. Spomenuo je da su takvi bili totalitarni sustavi i diktature 20. stoljeća koji su nanijeli mnogo zla jer su progonili i ubijali one koji iz vjernosti Bogu, Isusu Kristu ili svojoj dobro oblikovanoj savjesti nisu željeli prihvatiti njihov ideološki projekt društva i čovjeka. Povijest nam svjedoči da se totalitarni sustavi redovito urušavaju sami u sebi i završavaju u gubitništvu. Stoga, naglasio je biskup, naše razmišljanje nije usmjereno na pobornike takvih  sustava, nego na nevine žrtve, kako bismo se na njihovu primjeru utvrdili u važnosti našeg savezništva s Bogom i života po dobro oblikovanoj savjesti. Pozvao je nazočne da uz poštovanje prema svim nevinim žrtvama starogradiškog zatvora očituju i ponos što je bilo takvih hrvatskih ljudi, osobito svećenika, koji su radi vjernosti Bogu bili spremni žrtvovati svoj život, i tako se ugradili u našu slobodu i dostojanstvo. Zamolio je Gospodina Isusa da svim nevinim žrtvama udijeli puninu vječnoga života, a njegovoj pod križem vjernoj Majci povjerio da nam svojim zagovorom pomogne imati nutarnju sposobnost prepoznavati Božju istinu o nama u Isusu Kristu, za nju se opredjeljivati, i od nje živjeti.

Na svršetku svete mise biskup je zahvalio nazočnim svećenicima  što su sudjelovanjem u ovom slavlju posvjedočili da čuvaju spomen na subraću svećenike koji su žrtvovali svoj život ili bili progonjeni. Zahvalio je i svim ostalim sudionicima, osobito pjevačima, rekavši da su nam pomogli u ovom slavlju toplinom našega molitvenog srca približiti se nevinim žrtvama starogradiškog zatvora. Zaželio im je plodnu pripravu za svetkovinu Isusova uskrsnuća.