Spomen u požeškoj Katedrali na nedavno preminulog mladog nogometaša

303

Na Uskrsni ponedjeljak, 2. travnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali, tijekom kojeg je krstio Ariu-Tereziju, kći Maria i Katine Boban; Lanu, kći  Josipa i Mirne Šipura; Niu-Evu, kći Tomislava i Adele Zaler. Biskup je u pozdravu nazočnim vjernicima čestitao Uskrs jer se – kako je istaknuo – svetkovina Gospodinova uskrsnuća liturgijski slavi osam dana kao jedan dan. S posebnom radošću pozdravio je roditelje  koji su donijeli svoju djecu na ovo slavlje, da ih Isus Krist u svetom krštenju uključi u svoju pobjedu nad smrću i prati na životnom putu svojom ljubavlju pobjednicom. Biskup je još rekao da se u ovoj svetoj misi želimo molitveno spomenuti nedavno naglo preminulog mladog nogometaša Brune Bobana, čiji brat Mario krsti dijete te na slavlju sudjeluje njegova majka i druga rodbina.

U homiliji biskup je spomenuo kako ga je u nedavnom razgovoru jedna osoba iz javnog života uvjeravala da je u Hrvatskoj djelatan kaos na svim razinama života – od političke preko gospodarske do odgojno-obrazovne i medijske a nije iz njeg iskjučena ni Crkva – uvjeravajući da je on namjeran i organiziran. Biskup je spomenuo kako su ga tvrdnje navedene osobe potaknule na razmišljanje. Premda nije sklon tezama o zavjerama, istaknuo je kako je očito da u Hrvatskoj postoji određena zbrka s obzirom na temeljne životne vrijednosti u kojoj se većina ljudi ne snalazi. Ustvrdio je kako nas današnji evanđeoski ulomak izvješćuje o onodobnom kaosu, kad su židovski moćnici koji su Isusa osudili na smrt novcem podmitili stražare s Isusova groba da razglašavaju po Jeruzalemu kako on nije uskrsnuo nego su njegovi učenici – dok su oni spavali –  noću ukrali tijelo.  No, nastavio je biskup, to nije smelo jednostavne žene, kojima je Uskrsli došao ususret, da padnu ničice i poklone mu se te tako posvjedoče na kakvom temelju grade svoju sudbinu. Ustvrdio je kako je smrt najveći kaos, jer ona prijeti čovjeka survati u ništavilo. I kao što je Riječ na početku stvaranja snagom Duha kaos organizirala u život, tako je ta ista Riječ, Isus Krist čovjekom postao, svojom mukom i smrću nadvladao kaos smrti i iz nje izveo život, te njemu povjerovati znači biti izbavljen od smrti.

Kaos stvoren oko Isusova uskrsnuća biskup je nazvao „rasprodajom Uskrsloga“ za malo moćničkog novca. Kazao je da je ta rasprodaja na svoj način danas na djelu i u Hrvatskoj, kad za volju određenih suvremenih ideologija u bescjenje dajemo baštinu koja je tijekom trinaest stoljeća življena upravo na temelju vjere u uskrsloga Krista Gospodina. Sastavni dio te baštine jest vjera da je čovjek biće koje je Bog  u svom vječnom naumu ljubavi smislio na svoju sliku kao muško i žensko, iz čijeg se bračnog zajedništva rađa potomstvo, temelj obitelji. Biskup je naglasio kako veliki dio hrvatskog naroda, kojem pripadaju i tri spomenute obitelji koje su donijele svoju djecu na krštenje, ne prihvaća tu rasprodaju kršćanske baštine, nego unatoč svojim slabostima nastoji ostati vjeran Božjoj istini o nama, ostvarenoj u Isusu Kristu. Čestitao je nazočnim supružnicima što su se odlučili biti vjerni životu te u braku prihvaćaju potomstvo kao slobodno opredjeljenje ljubavi, i što  time svjedoče kako nema većeg hrvatskog blaga od novorođenog čovjeka, koji je po Božjem naumu određen za vječnost. Još je poručio supružnicima da su oni prava Hrvatska veličina, jer svojim opredjeljenjem ljubavi i spremnošću na žrtvu sprječavaju da nam domovinu proguta kaos protunaravnih ideologija, sustav sebičnih interesa određenih političkih i gospodarskih moćnika.

Osvrćući se na ulomak iz Djela apostolskih, naviješten u prvom liturgijskom čitanju, biskup je kazao kako apostol Petar u govoru na dan Pedesetnice tumači da je Isusova okrutna smrt zlodjelo njegovih ubojica, ali da oči vjere prepoznaju u tom događaju dublju stvarnost, Isusovu u slobodi prinesenu žrtvu ljubavi po kojoj je Otac ostvario svoj naum spasenja čovjeka i svijeta. Protumačio je kako nas ljudski gledano teško pogađa činjenica prerane smrti mladog nogometaša Brune, ali promatrana vjerom ona je ugrađena u promisao Božji, koji zna zašto je Brunu pozvao u život, i zašto je dopustio da mlad umre. Pozvao je nazočne vjernike, napose rodbinu, da Bruninoj smrti  pristupe raspoloženjem vjere te s patnikom Jobom kažu „Bog dao, Bog uzeo“ u uvjerenju da će onaj koji mu je darovao zemaljski život udijeliti i vječni.

Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima novokrštene djece čestitao za dar života koji su u suradnji s Bogom primili, a osobito za njihov krsni preporod, te im je poručio da su njihova djeca kroz krštenje ušla u dinamizam Isusove ljubavi s križa koja pobjeđuje smrt. Pozvao je sve nazočne da budu molitelji na plemenitu nakanu kako bi u Hrvatskoj pobjedio život. Majci i bratu mladoga nogometaša Brune Bobana izrazio je svoje duboko kršćansko suosjećanje u nadi uskrsnuća.