Biskup posjetio Hrvate u Starinu u Mađarskoj

133

Na poziv pečuškog biskupa Györgya Udvardya i župnika Joze Egrija, požeški biskup  Antun Škvorčević na spomendan sv. Ivana Nepomuka, 16. svibnja posjetio je hrvatsko mjesto Starin u Pečuškoj biskupiji povodom sedamdesete obljetnice izgradnje crkve sv. Ivana Nepomuka. Blagoslovio je najprije obnovljenu kapelu Majke Božje, povezanu sa snažnom molitvenom tradicijom Mlade nedjelje a potom u crkvi predvodio euharistijsko slavlje. Koncelebrirao je župnik Egri, svećenici iz Hrvatske  – Ivica Žuljević, župnik katedralne Župe Sv. Terezije Avilske u Požegi, Vladimir Škrinjarić, arhiđakon Slavonsko-podravskog arhiđakonata i župnik u Podravskoj Moslavini, Josip Antolović, župnik i dekan u Donjem Miholjcu te svećenici Hrvati i Madžari iz okolnih župa. Na početku misnog slavlja jedan župljanin je u stihu pozdravio biskupa Antuna, zahvalivši mu što im je iskazao posebnu čast svojim dolaskom. Potom je pročitano pismo biskupa Udvardyja s njegovim pozdravom biskupu Antunu. U Pismu je pečuški biskup među ostalim kazao: „Zaista mi čini veliku radost što prigodom sedamdesete obljetnice posvećenja crkve Svetog Ivana Nepomuka, uz gostoprimstvo vjernika u Starinu, imam prigodu pozdraviti u Pečuškoj biskupiji požeškog biskupa, Njegovu Ekscelenciju, Antuna Škvorčevića. Zahvaljivati Bogu za ovdašnju zajednicu vjernika ima posebno značenje u trenutku kad se spominjemo crkve izgrađena u teškim  okolnostima ali velikom slogom. Ovaj jubilej podsjeća nas na zajedničku  duhovnu i kulturnu baštinu, pravi temelj na kojem možemo graditi i snažiti našu vjeru po milosti darovanoj u susretu s Kristom. Na temelju zajedničkih nam vrijednosti, ostvaruje se suradnja između dviju susjednih biskupija, a današnja svetkovina pruža izuzetnu prigodu za njezino obogaćenje. Zahvalnim srcem mislim na one zajednice vjernika koje su spremne složno djelovati u svrhu njihova očuvanja za buduća pokoljenja. Želim da ova lijepa i radosna prigoda bude blagdan susreta, vjere i obnove. Molim svetog Ivana Nepomuka da po njegovu zagovoru Bog svojim blagoslovom prati put Njegove Ekscelencije, preuzvišenoga gospodina biskupa, kao i svih ovdje nazočnih te i samo današnje slavlje“, stoji u pozdravu pečuškog biskupa.

Zahvaljujući na riječima dobrodošlice, napose biskupu Udvardyju, biskup Antun je rekao nazočnima da su kod blagoslova kapele Blažene Djevice Marije već uputili Bogu molitvu na onaj isti hrvatski način kako su to tijekom stoljeća činili njihovi predci u ovom lijepom dijelu madžarske domovine. Spomenuo je kako je sv. Ivan Nepomuk svojom svetačkom prisutnošću ovdje u Starinu tijekom više stoljeća bio znak one blizine koju je Bog po križu Sina svoga Isusa Krista ostvario za nas, i da su vjernici ovdje po primjeru sv. Ivana prihvaćali Isusa Krista kao svoju najbolju sudbinu. Još je dodao da se rado odazvao pozivu župnika Egrija da danas zajedno s njima proslavi svetkovinu sv. Ivana Nepomuka i ujedno se spomene 70. obljetnice izgradnje ovdašnje crkve njemu u čast, te da se ponajprije raduje njima, živoj Crkvi, koji u svojim srcima nose onu istu vjernost Isusu Kristu koju su svjedočili njihovi predci. Pozvao ih je da svjesni te vjerske i nacionalne baštine zahvale Bogu za sva dobročinstva koja je on ostvario u Starinu po zagovoru sv. Ivana Nepomuka.

Polazeći od Božje riječi, naviještene u misnim čitanjima, biskup je u homiliji potaknuo nazočne da naprave danas svojevrsnu dijagnozu svoga života. Ustvrdio je kako je starozavjetni mudrac Sirah u prvom čitanju zapisao što je sve  pretrpio od onih koji su željeli njegovu propast, te naglasio kako bi svatko od nazočnih njegovu popisu nevolja zacijelo mogao pridodati svoje vlastite nevolje. Kazao je da je Sirah napravio najbolji korak s obzirom na to stanje, kad je o njemu u molitvi razgovarao s Bogom i kad mu je povjerio sve zlo koje su mu ljudi nanijeli. Stavio ga je u odnos s onostranošću, nije ostao sam u zlu nego je s Bogom bio pobjednik. Istaknuo je da je tim putem išao i sv. Ivan Nepomuk, te da je on zbog toga aktualan i danas. Podsjetio je kako je on u Isusu Kristu pronašao odgovor na ljudsko stanje ranjenosti zlom. Razumio je da će onoliko biti izliječen od tog stanja, koliko Isusu Kristu dopusti da svojom ljubavlju s križa uđe u to njegov život.

Podsjetio je kako se sv. Ivan kao kanonik i generalni vikar zajedno s praškim nadbiskupom Ivanom Jenštatom odupro kralju Vjenceslavu kad je ovaj naumio svoje sebične projekte ostvariti tako da sebi podčini Crkvu te ona služi njegovim, a ne Božjim interesima. Povrijeđen u svojoj taštini kralj je počeo progoniti sve koji su se usprotivili njegovu projektu, te je u tim progonima podnio mučeništvo i sv. Ivan Nepomuk, bačen u rijeku Vltavu. Biskup je ustvrdio da počinjeno zlo nikada ljudima nije donijelo sreću, nego ih u dubini njihova bića razorilo, učinilo nesretnima,  unatoč možebitnom materijalnom bogatstvu i blagostanju. Na temelju primjera sv. Ivana Nepomuka, koji je radije prihvatio umrijeti mučeničkom smrću nego surađivati s kraljem u njegovim zločinima, biskup je poručio nazočnima da ne traže svoju sreću u sebičnim projektima zemaljskih moćnika i različitih ideologija, nego jedino u Isusu Kristu, koji je za njih umro na križu i svojim uskrsnućem pobijedio njihovu smrt. Podsjetio je da se njihovi predci, unatoč nevoljama koje su proživljavali na ovim prostorima, nisu prevarili kad su smatrali da je vjera u Isusa Krista po služenju njegove Katoličke Crkve jedna od prvih vrijednosti koju treba njegovati u životu, i kad im je u njihovim nevoljama uporište bila Isusova ljubav s križa  u koju su polagali svoje nemoći i nerijetko materijalno siromaštvo, te s njime bili pobjednici.

Pozvao ih je neka se i oni poput sv. Ivana Nepomuka i svojih predaka nikada ne odreknu Isusa Krista, nego uvijek budu posvema Božji. Sv. Ivanu Nepomuku je na kraju uputio molitvu da im  svojim zagovorom svima izmoli dar prave i čvrste vjere.

Na koncu misnog slavlja predstavnik župljana, a potom i župnik Jozo Egri zahvalili su biskupu Antunu za posjet njihovu Starinu i hrvatskoj zajednici te za predvođenje svetog slavlja a dvije djevojke su mu uručile darove. Biskup je na kraju kazao nazočnima kako je potrebno obnavljati naše crkve i kapele zidane ciglom ili kamenom,  ali da je još važnije i potrebnije da oni budu živa Crkva, koji u svom srcu otvaraju prostore Božjoj prisutnosti, izrazivši uvjerenje da su se na ovom slavlju obnovili u svojoj vjernosti Isusu Kristu. Pozvao ih je da to očituju u svom svakodnevnom životu. Na sve nazočne i njihove obitelji, osobito na njihove duhovne rane i životne poteškoće zazvao je Božji blagoslov, te im poželio puno duhovne radosti u programu nakon svete mise.

Na slavlju su bili predstavnici Konzulata Republike Hrvatske u Pečuhu te predstavnici Hrvatske državne samouprave u Madžarskoj, među njima i član državnog Parlamenta.  Pjevanje je predvodio zbor iz župe Martinci praćen tamburašima.