Svećeničko ređenje u požeškoj Katedrali

Požeški biskup Antun Škvorčević tijekom euharistijskog slavlja u požeškoj Katedrali, 23. lipnja zaredio je za svećenike petoricu đakona Požeške biskupije: Marka Dušaka, iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novoj Bukovici; Dejana Ilića, iz Župe Sv. Ivana Krstitelja u Badljevini; Kristijana Perića, iz Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Voćinu; Josipa Prpića, iz Župe Sv. Augustina Biskupa u Velikoj i Ivana Rončevića, iz Župe Bl. Ivana Merza u Slatini. Na slavlju su uz brojne svećenike – među kojima i poglavari Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Anđelko Košćak rektor, Vlado Razum duhovnik i Mislav Kutleša prefekt – sudjelovali bogoslovi, roditelji ređenika te vjernici iz njihovih rodnih župa na čelu sa župnicima. Pozdravljajući sve nazočne, biskup je rekao da se ovih dana radujemo sportskim pobjedama hrvatske nogometne reprezentacije, a danas se radujemo Božjoj pobjedi u petorici mladih ljudi koji su se odazvali na njegov poziv. Ustvrdio je da su oni svojom mladenačkom ozbiljnošću taj Božji poziv prihvatili i s njime surađivali. Zahvalio je Bogu za taj dar. Kako bi na najdublji način bili dionici otajstvenog događaja, biskup je potaknuo sudionike slavlja da u srcu provjere što ih je možda kroz njihovu sebičnost, slabosti i grijehe ostavilo na plićini postojanja, te ih je pozvao na iskreno pokajanje.
U homiliji biskup je podsjetio na radost koja je preplavila Hrvatsku nakon pobjede njezine nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu u Rusiji s 3 : 0 nad Argentinom. Peterostruki „evo me“ ređenika za svećenike nazvao je Božjom pobjedom u njihovim životima s 5 : 0. Ustvrdio je da je radost zbog sportske pobjede ili nekih drugih ljudskih uspjeha kratkotrajna i prolazna a da Božje pobjede u nama donose sreću. Protumačio je to na temelju naviještenog ulomka iz Knjige ljetopisa gdje sveti pisac podsjeća kako su Judejci nakon smrti velikog svećenika Jojade počeli štovati krive bogove u uvjerenju da će time postići boljitak. Prorok Zaharija, sin Jojadin, napunjen Duhom Božjim zapitao ih je zašto neće da budu sretni kroz obdržavanje Gospodnjih zapovijedi, nego ostavljaju Boga te i on ostavlja njih. Biskup je kazao kako je Bog skrojio ljudsko srce na mjeru svoje prisutnosti u njemu koja ga jedino može učiniti trajno radosnim i sretnim. Izrazio je uvjerenje kako su to razumjela petorica ređenika, koja će po sakramentu svetoga Reda biti ispunjena Isusovim Duhom da bi mogli svjedočiti u hrvatskom društvu kako čovjek postiže pravu sreću kad voli Boga kao prvoga i najvažnijega, i kad se svakoga dana trudi biti u skladu s njegovim naumom.
Govoreći o evanđeoskom ulomku u kojem Isus svoje sunarodnjake upozorava kako čovjek ne može u isto vrijeme služiti dvojici gospodara – Bogu i bogatstvu – biskup je pozvao sudionike slavlja da provjere čemu ili kome zapravo služe svojim riječima i djelima, cijelim svojim životom. Čovjek koji izabire služiti Bogu stoji na najčvršćem tlu s kojega ima najbolji pogled na vječnost, pobjedu života nad smrću koju je za nas ostvario Sin Božji, Isus Krist svojom mukom i smrću na križu. Kroz križ Isusov vjernik vidi do kamo je Bog pozvao čovjeka i omogućio mu da bude sretan u njegovoj blizini. Biskup je izrazio uvjerenje da su ređenici tijekom višegodišnjeg promišljanja, slijedeći trag koji je Bog i upisao u njihovo srce, otkrili njegovu istinu o njima samima i razumjeli kako on želi da kao svećenici pomažu ljudima te i oni služe jedino njemu koji ih je stvorio iz ljubavi i koji željno očekuje da ih na koncu života svojom ljubavlju zagrli u vječnosti. Sreća je u svom životu ostvarivati projekt koji je Bog za nas smislio, biti sav slobodan za njega, ustvrdio je biskup.
To na svoj način obrazlaže Isus u današnjem evanđelju kad potiče učenike neka se tjeskobno ne brinu za svoj tjelesni život, nego da im uvijek na prvom mjestu bude ono što je Božje, stvarnost koju on naziva kraljevstvo nebesko. Izrazio je radost što su ređenici prihvatili biti poslanicima tog Božjeg prioriteta u našoj hrvatskoj domovini, uvjereni da će im po Isusovu obećanju sve drugo biti dodano. Kazao im je da danas nastupaju pred Isusa Krista i da u sakramentu svetog Reda polažu svoju sudbinu u tu njegovu ljubav, da ih on opečaćuje snagom svoga Duha kako bi usred Božjeg naroda bili njegova vidljiva slika. Pozvao je ređenike neka s velikim povjerenjem i poniznošću omoguće Isusu Kristu da ih on zagrli u sakramentu svetoga Reda, te se on pokaže jačim i moćnijim od svih njihovih nemoći, slabosti pa i grijeha. Potaknuo ih je neka ga zamole da ih ispuni svojim Duhom, kako bi mogli hrvatskim ljudima uvjerljivo svjedočiti tko su oni s Božjih polazišta, te da će pravu sreća postići jedino po Isusovoj ljubavi koja je išla za nas na križ. Još im je kazao neka – slaveći svete sakramente, napose svetu misu – budu produžena Isusova ruka koja slabom čovjeku na zemaljskom putu pruža moć i snagu njegova križa, da svojim služenjem pomognu kako bi kraljevstvo Božje bilo naša hrvatska sreća. Nazočnim pak vjernicima poželio je neka im današnje slavlje bude poticajem da se tjeskobno ne brinu za svoj tjelesni život, da se odupru utjecajima suvremenih ideologija, te živeći u čvrstoj povezanosti s Isusom Kristom, jedinim gospodarom svoga života, budu na koncu s njime i pobjednici.
Na svršetku slavlja biskup je novozaređenim svećenicima čestitao pridruženje Kristu, Glavi po svetom ređenju, te je poželio da im bude sretan i siguran korak kojim će krenuti iz Katedrale u služenje Božjem narodu. Čestitao je i zahvalio njihovim roditeljima te drugim članovima obitelji, njihovim župnicima i vjernicima njihovih župa, te poglavarima Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Povjerio je novozaređene svećenike ustrajnim molitvama nazočnih vjernika, te je na njihove živote i poslanje zazvao Božji blagoslov. Slavlje prezbiterskog ređenja pjevanjem je uveličao mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Maria Večerića.