Svetkovina sv. Lovre svečano proslavljena u Požegi

554

Na svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i Biskupijskog  Caritasa, 10. kolovoza na otvorenom prostoru ispred Biskupskog doma u Požegi u neposrednoj blizine Svečeve crkve, središnje biskupijsko misno slavlje predvodio je Kiro Stojanov, skopski biskup, u zajedništvu s mjesnim biskupom Antunom Škvorčevićem, članovima Stolnog kaptola, s više od četrdesetorice  svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova i župa grada Požege i okolice te arhiđakoni i dekani.

Na početku slavlja biskup Antun je pozdravio okupljene vjernike i čestitao im svetkovinu zaštitnika Požeške biskupije. Pročitavši ulomak iz Apostolskog brevea «Christianae virtutis – Kršćanske kreposti», kojim je papa Ivan Pavao II. prije dvadeset godina potvrdio sv. Lovru, đakona i mučenika, za zaštitnika Požeške biskupije, biskup je podsjetio nazočne da su se vjerni ovoj odredbi svetog Utemeljitelja danas po dvadeseti put okupili proslaviti dan njegova mučeništva te njegovoj zaštiti povjeriti zajedništvo svoje mjesne Crkve i poslanje koje im je povjereno. Izrazio je radost što ovo slavlje predvodi skopski biskup  Kiro Stojanov, pastir vjernika rimskog i bizantskog obreda, male ali žive i vjerne zajednice iz koje je potekla  i sv. Majka Terezija. Naglasio je da je biskup Kiro svojim dolaskom vjernicima Požeške biskupije iskazao posebnu čast i posvjedočio zajedništvo opće Isusove Crkve.

Bratski pozdrav zahvalnosti biskup Antun je uputio nazočnim svećenicima, suradnicima u Biskupskom ordinarijatu na čelu s generalnim vikarom Josipom Krpeljevićem, članovima Stolnog kaptola predvođene prepoštom Ivicom Žuljevićem, arhiđakonima i dekanima, župnicima i kapelanima, redovničkim i biskupijskim, napose petorici ovogodišnjih mladomisnika koji ovih dana započinju svoje pastoralno djelovanje u skladu s dekretima koje su primili. Također je pozdravio đakone, čiji je sv. Lovro poseban zaštitnik, bogoslove i aspirante, sestre redovnice i vjeroučitelje, te mlade koji su u predvečerje svetkovine sudjelovali na molitvenom bdijenju u crkvi sv. Lovre.

Biskup Škvorčević je zatim kazao kako je primjer sv. Lovre u služenju siromasima bio poticaj da ga izaberemo za zaštitnika i biskupijskog Caritasa te je s osobitom zahvalnošću pozdravio sve Caritasove djelatnike na čelu s ravnateljem Ivanom Popićem, volontere župnih caritasa, djelatnike i korisnike Caritasove kuhinje, primatelje stipendija Požeške biskupije, te sve one koji kršćanskom osjetljivošću na različite načine pomažu ljudima u nevolji. Dobrodošlicu na slavlje biskup Antun je izrekao i svim nazočnima vjernicima među kojima i gradonačelnik Darko Puljašić koji sabranim vjerničkim srcem, molitvom i pjesmom žele uzdići hvalu svom svetom Zaštitniku i povjeriti mu Požešku biskupiju i njezino poslanje.

U svom pozdravu biskup Kiro je zahvalio biskupu Antunu na pozivu da danas predvodi misno slavlje u čast sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa. U homiliji je skopski biskup podsjetio sudionike slavlja da se nalaze u drevnom svetištu sv. Lovre koje je stoljećima opstojalo i svjedočilo vjernost Bogu i čovjeku, i onda kada su u Požegi bili mnogi minareti, i kada su ratovi i druge nevolje pustošile ove prostore, sve do najnovijih događaja u povijesti Hrvatske. Naglasio je da je svetište sv. Lovre u Požegi, uz katedralu u Trogiru, najpoznatiji biser umjetnosti u Hrvatskoj podignut u čast jednom od najčašćenijih svetaca Katoličke Crkve.

Na temelju naviještene Božje riječi biskup Kiro je razložio ulomak iz prvog čitanja iz Druge knjige o Makabejcima, koji govori o mučeništvu sedmorice braće i njihove majke. Ustvrdio je da ta najmlađa knjiga Starog zavjeta najsnažnije od svih drugih knjiga svjedoči da je najveća vrednota ljudskog života  sačuvati vjeru otaca u Boga i ljubav prema svom narodu i uz cijenu žrtve vlastitog života, kao u teškim vremenima progona. Naglasio je da, kao što je vjera u Boga bila identitet izabranog naroda u Starom zavjetu, tako je vjera identitet i svakog kršćanskog naroda, te da se zatiranjem vjere gubi i narodni identitet. To su dobro znali prošli i sadašnji tirani i moćnici, i zato su tijekom povijesti nastojali uništavati pojedine ljude i cijele narode tako što su u njima zatirali svaki trag vjere, kako svjedoče i povijest hrvatskog i povijest makedonskog naroda, ustvrdio je biskup Kiro. Poručio je nazočnima da si u situacijama kad se njihova vjera dovodi u pitanje stave pred oči veličinu vjere jake žene Majke Makabejke koja poput Marije pod križem žrtvuje i prikazuje Bogu svoje sinove, hrabreći ih na ustrajnost u vjeri. Po njezinu primjeru biskup Kiro je naglasio da su roditelji dužni svoju djecu odgojiti u vjeri, te da kao vjernici imaju odgovornost za vjeru svoje kršćanske braće i sestara:  „Mi koji živimo u dijaspori gledamo u Crkvu u Hrvata kao u svoju majku. Vi ste nam poticaj, uzor, podrška. Stoga nas čudi, zbunjuje i plaši kada susrećemo teške krize vjerskih vrednota u hrvatskom društvu, kao što nas raduje, obogaćuje i ohrabruje svaki ovakav susret sa živom Crkvom, kao što je i vaša Požeška biskupija“, poručio je nazočnima. Naglašavajući da su vjera u Boga, koji je čovjekov put, istina i život, te ljubav prema Bogu i bližnjemu najvažniji smisao života i istinsko blago, biskup Kiro je pozvao nazočne da po primjeru sv. Lovre svoju vjeru pomno čuvaju u svom srcu i revno je svjedoče u svom životu.

Govoreći o sv. Lovri kazao je da se on oduševio za Krista, primio je milost vjere i bio ubrojen među đakone Rimske Crkve. Njemu Bog nije bio tek na prvom mjestu, nego mu je bio sve. Iz takvog opredjeljenja za Boga, on se nije bojao postati pšenično zrno o kojem Isus govori u ulomku današnjeg evanđelja, koje položeno u zemlju mora istrunuti kako bi izraslo u plodni klas. Lovro je bio pečen na vatri kao svježi kruh, a to je mogao biti jer je prethodno poput pšeničnog zrna umro sebi da mogne živjeti za Boga i bližnje, napose za siromahe. Završavajući homiliju biskup Kiro je pozvao nazočne majke i sve druge da u svjedočenju za vjeru budu hrabre poput Majke Makabejke, a u vjernosti crkvenim poglavarima – papi, biskupu i svećenicima – i u služenju potrebnima budu odani i revni poput sv. Lovre. Svima im je poželio da ih prisutnost relikvija bl. Alojzija Stepinca u crkvi sv. Lovre trajno potiče da budu jaki svjedočki znak istine Crkvi i društvu u Hrvatskoj i onima u dijaspori.

Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je zahvalio biskupu Kiru za žrtvu putovanja koju je podnio dolazeći u Požegu te za snažno tumačenje Božje Riječi i za poticaje upućene vjernicima. Spomenuo je da svećenici Požeške biskupije u dogledno vrijeme namjeravaju hodočastiti u Skopje i na druga mjesta u Makedoniji gdje je kršćanstvo ostavilo duboke tragove, te pohoditi biskupa Kiru i vjernike njegove biskupije, na taj način posvjedočiti zajedništvo vjere, nade i ljubavi u istoj Isusovoj Crkvi, i ohrabriti ih u njihovu poslanju. Zahvalio je svima koji su pridonijeli ljepoti misnog slavlja: pjevačima, bogoslovima, ministrantima i svima drugima koji su svojom raspoloženom dušom, molitvom i pjesmom stvorili ozračje Božje blizine.

Biskup Kiro je na kraju još jednom zahvalio biskupu Antunu za poziv da danas predsjeda ovim slavljem te izrazio radost što će ugostiti svećenike Požeške biskupije na hodošašću u Makedoniju.

Nakon svete mise u Dvorani svete Terezije Avilske održan je prigodni program za Caritasove volontere i korisnike Caritasovih usluga. Biskupe, svećenike i sve nazočne na početku je pozdravio Ivan Popić, ravnatelj Caritasa Požeške biskupije. Zahvalio je biskupu Antunu na poticajima, ohrabrenjima, podršci  i osobitoj zauzetosti za djelovanje Caritasa Požeške biskupije. Zahvalio je svojim najbližim suradnicima, brojnim donatorima, marnim volonterima, te svima koji su na bilo koji način kroz proteklo vrijeme svojim trudom, zalaganjem i radom pomogli da djelatna ljubav dođe do onih kojima je najpotrebnija. Riječ pozdrava uputio je i biskup Antun. Čestitao je djelatnicima i volonterima Caritasa svetkovinu njihova zaštitnika sv. Lovre. Volonterima je rekao da su oni svjedočanstvo one Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu išla na križ do kraja, do u smrt da bi pobijedio život i čovjekovo dostojanstvo. Izrazio je radost što se po Caritasovim volonterima ljubav u Požeškoj biskupiji nije umorila, nego živi svakodnevno u njihovim karitativnim aktivnostima. Zahvalio im je za to svjedočanstvo i potaknuo ih da još zauzetije surađuju s novim ravnateljem Ivanom Popićem. Stipendijantima je poručio kako je njemu osobno i Biskupiji stalo do toga da uz materijalni dar koji primaju kroz stipendiju, oni kao mladi ljudi rastu u sustavu kršćanskih vrijednosti za koje su se opredijelili, i da onda jednoga dana te vrijednosti unose u hrvatsko društvo. Najboljim maturantima katoličkih gimnazija u Požegi i Virovitici Aniti Rotim i Filipu Gregurecu biskup je uručio novčanu nagradu te je po običaju otvorio natječaj za stipendije Zaklade u školskoj godini 2018./2019.

Potom je Petar Petrović, nekoć učenik Katoličke gimnazije u Požegi a sada student koji prima stipendiju Požeške biskupije, odrecitirao pjesmu Silvija Strahimira Kranjčevića „Eli, Eli, lama azavtani“. Studentica Marijana Kaurin iz Okučana i učiteljica Ana Srebrović iz Biškupaca, nekoć i same stipendijantice Biskupijske zaklade, u ime svih stipendijanata zahvalile su biskupu Antunu za pruženu materijalnu pomoć njima i njihovim obiteljima, te posvjedočile koliko im je ona značila u vrijeme njihova školovanja. Ivica Rajkovača, tajnik Biskupijskog Caritasa u kratkim crtama prikazao je najznačajnije karitativne projekte ostvarene minule pastoralne godine, a Antonija Razbušek, volonterka Caritasa požeške Župe Sv. Leopolda Mandića govorila je o aktivnostima njihova župnog Caritasa. Nazočne je kroz program vodio Miroslav Paulić, profesor hrvatskog jezika i književnosti u Katoličkoj gimnaziji s pravom javnosti u Požegi, a program su pjevanjem obogatila djeca iz vrtića sv. Leopolda Mandića, dok su stipendistice Ivana Miličić i Petra Skokan na violini i flauti odsvirale skladbu „Krist na žalu“ Program je završio domjenkom svih volontera u Maloj dvorani sv. Terezije, za koji se pobrinulo nekoliko donatora.