Biskup pohodio prognaničko naselje Kovačevac

115

Uoči blagdana Sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa, 9. kolovoza, požeški biskup Antun Škvorčević, kao i prijašnjih godina, pohodio je  prognaničko naselje Kovačevac kod Nove Gradiške i ondje s njegovim stanovnicima slavio svetu misu. Koncelebrirali su Branko Gelemanović, župnik novogradiške Župe Bezgrješnog Začeća BDM i Ivan Rončević, biskupov tajnik. U pozdravu je biskup podsjetio sudionike slavlja kako su krštenjem uključeni u stvarnost Isusove muke i smrti, svjedočanstvo Božje ljubavi za nas koja nam jamči da nismo sami na životnom putu, prepušteni vlastitim nemoćima i umiranjima. Sv. Lovro je upoznao tu  Božju istinu o čovjeku te joj se pridružio svojim životom i mučeničkom smrću. Želimo u taj Isusov duhovni dinamizam s križa i Lovrin mučenički uključiti i naše  muke, poteškoće, i umiranja, istaknuo je biskup. Spomenuvši kako danas slavimo blagdan sv. Terezije Benedikte od Križa, zaštitnice Europe, naglasio je da njezina muka, trpljenje i smrt imaju smisao u toj istoj Isusovoj muci i smrti.

U homiliji biskup je rekao kako bi bilo zanimljivo čuti od svakog sudionika svete mise što je to njemu najvažnije u životu, što ga najviše zanima, o čemu razgovara s drugima, što najradije gleda na televiziji. Spomenuo je kako Isus u današnjem evanđelju smatra najvažnijim pitanjem koje postavlja svojim učenicima: „Što govore ljudi, tko sam ja?“  Razlog zbog kojeg je to pitanje životno najpresudnije leži u činjenici da se Isus Krist, druga božanska osoba, tako približio nama ljudima da je postao jedan od nas, prihvativši naša trpljenja, muke, umiranja zato da ne bismo u njima skončali, nego bili pobjednici. Samo u njemu postoji mogućnost proći kroz vrata smrti i ući u puninu života, zaključio je biskup.    Činjenicu da je Isus Krist ljubav koja pobjeđuje smrt razumjela je mlada i učena Edith Stein, Židovka po rođenju, otkrila je tko je ona u Isusu Kristu. Nema nekoga drugoga u kome bismo mogli otkriti dublju i važniju istinu o nama samima. Zato Isusu nije dovoljno saznati što se o njemu općenito pripovijeda, nego on od učenika u evanđelju traži njihov osobni odgovor. Učenici su imali svoja razmišljanja o životu i po nekakvoj svojoj logici očekivali da će s Isusom na ljudski način moći postati veliki ljudi. Međutim Isus im tumači da je on došao trpjeti, biti ubijen i uskrsnuti, na što će ga Petar odvraćati od toga, smatrajući to njegovim i svojim neuspjehom. No, Božji je uspjeh ući u naša umiranja svojom ljubavlju, preobraziti ih i pobijediti, kazao je biskup.

Osvrnuvši se na lik sv. Terezije Benedikte od Križa, biskup je istaknuo kako se ona u svojim promišljanjima o sebi nije zaustavila samo na  ljudskoj karijeri, na veličini u znanstvenom području, na profesorskom uspjehu, nego je otkrila da se istinska čovjekova veličina ostvaruje u Isusu Kristu, u njegovoj ljubavi koja je pobijedila smrt. Stoga s obzirom na njega nije činila tek nešto izvanjsko, nego mu je nastojala biti posvema vjerna svojim srcem. Biskup je upozorio na govor proroka Jeremija u današnjem prvom čitanju o savezu s Bogom koji se ne ostvaruje izvanjskim poštivanjem zakona, nego kroz savez upisan u vjernost čovjekova srca i duše. Stoga je silno važno kamo je usmjerena naša nutrina, kamo smo krenuli svojim srcem i savješću. Jesam li iznutra sav povjeren Bogu, povezan s njime, u savezu s njime, upitao je biskup.

Podsjećajući da smo krštenjem uspostavljeni u duboko zajedništvo, savez s Isusom Kristom, biskup je ustvrdio kako je potrebno svaki dan provjeravati jesam li srcem daleko od njega,  je li u njemu prisutno sve ono mračno i ružno što se na različite načine zbiva u današnjem svijetu te mediji to unose i u našu nutrinu. Potrebno  je njegovati nutarnju čistoću u svom odnosu prema Bogu, prema Isusu Kristu. Tim putem postajemo njegovi ne samo izvanjski po krštenju, nego po životu u svom srcu. Tako su vjerovali i živjeli sv. Terezija Bendikta od Križa i sv. Lovro, te su nam primjer i izazov da i sami tako postupamo. Onaj koji je sebe u najdubljim dimenzijama svoga života položio u Božje ruke, povjerio sebe ljubavi Isusa Krista jačoj od smrti, taj ide prema vječnosti i smislu postojanja, zaključio je biskup.

Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao nazočnima blagdan sv. Lovre, kazavši kako su svetom misom na najbolji način ušli u proslavu nebeskog zaštitnika naše Biskupije. Istaknuo je kako je dragocjeno to što svaki pojedini od njih čini nastojeći svoja trpljenja, radosti, nade, žalosti i tjeskobe povjeravati Bogu, ugrađivati ih u ono dobro koje je Bog u Isusu Kristu ostvario za nas. Potaknuo ih je da budu hrabri na svojim životnim putovima, te ostanu uvijek svijetli i ispunjeni Božjom blizinom. Zahvalio je domaćem župniku Gelemanoviću za sve dobro koje nastoji činiti služeći u prognaničkom naselju, a župniku iz Rešetara Josipu Bogoviću što je bio na raspolaganju za sakrament svete ispovjedi, kao i skupini iz župnog zbora koja je svojim pjevanjem pridonijela ljepoti slavlja. Nakon svete mise, nazočnim prognanicima uručen je novčani dar Požeške biskupije.