Blagdan Kraljice Svete Krunice u požeškoj Katedrali

Požeški biskup  Antun Škvorčević u nedjelju, 7. listopada u požeškoj Katedrali predvodio je misno slavlje blagdana Kraljice Svete Krunice.  S njim su koncelebrirali svećenici djelatni u Župi Sv. Terezije Avilske te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Pozdravljajući nazočne vjernike, biskup Antun je rekao da je na današnji blagdan želio biti s njima na ovom misnom slavlju i spomenuti se 60. obljetnice djelovanja požeške molitvene zajednice „Žive krunice“. Čestitao je njezinim članovima spomenutu obljetnicu i zahvalio Bogu za njihovo dugogodišnje djelovanje. Pozdravio je i nazočne članove molitvene zajednice „S Marijom za život“ koja također na ovaj blagdan slavi dan svog utemeljenja. Podsjetivši okupljene vjernike da Isusova otajstva, radosna, žalosna, slavna i otajstva svjetla), o kojima u svetoj krunici razmišljamo, u svetoj misi slavimo, te ih je pozvao da sabranim i zahvalnim srcem u zajedništvu s Isusovom Majkom sudjeluju u ovom misnom slavlju.

U homiliji biskup je potaknut naviještenom Božjom riječju ustvrdio da o braku treba razmišljati i govoriti ne s polazišta Mojsijevog zakona, nego s polazišta izvornoga Božjeg nauma da stvori čovjeka kao muško i žensko, koji su jednakog dostojanstva, u koje je Bog usadio sposobnost da mogu živjeti ljubav, te iz te ljubavi biti plodni potomstvom. Rekao je da je ljubav konkretno sebedarje za drugoga, kako je to Isus Krist očitovao kad je na križu položio svoj život za nas, i na taj način ostvario najveću dubinu i smisao postojanja. Kako nam svjedoči naviješteni evanđeoski ulomak, Isus je ulazeći u raspravu s farizejima o braku jasno dao do znanja da u izvornom Božjem poimanju braka nije predviđena mogućnost otpusta žene, odnosno rastave braka, te da je razlog zbog kojeg je Mojsijev zakon dopustio mužu otpustiti svoju ženu tvrdoća i okorjelost ljudskog srca. Do rastave braka dolazi kad se muž i žena kao pravilo svog ponašanja postave sebičnost zbog koje više ne mogu živjeti zajedno i moraju pobjeći jedno od drugoga, ustvrdio je biskup. Stoga je poručio nazočnim supružnicima: kad osjete da je u njima ponestalo sposobnosti za zajednički život i da je u njima progovorila sebičnost, neka ne posežu za rastavom braka, nego neka padnu na koljena i u molitvi od Boga traže da im podari moć ljubavi. Njih i sve ostale potaknuo je da se odazivu pozivu pape Franje da u mjesecu listopada mole svetu krunicu s nakanom da u našoj Crkvi i u njihovu braku ne prevlada Zli i zloća, nego da ona bude zajedništvo Isusove ljubavi jače od zla i smrti. Izrazio je radost što u Požegi i drugdje diljem Požeške biskupije ima muževa i žena koji zajedno s njihovom djecom znaju kleknuti na molitvu, svjesni da brak u kojem se moli ne može biti razoren, jer je u njemu po molitvi prisutna Božja blizina koja osposobljuje čovjeka živjeti božanski, što znači ljubiti.

Govoreći o blagdanu Kraljice Svete Krunice, biskup je prikazao njegovu povijesnu pozadinu. Rekao je da su se mnogi ljudi 1571. godine odazvali na poziv pape Pia V. da mole krunice za pobjedu kršćanske vojske u pomorskoj bitci kod Lepanta, te su organizirali velike molitvene procesije. Bog je uslišio njihove molitve i kršćanskoj vojsci dao pobjedu nad Osmanlijama, na čiji spomen je  navedeni papa iduće godine uveo blagdan Gospe od pobjede. Nešto kasnije ostvarene su pobjede u bitkama pod Bečom (1583.) i kod Petrovaradina (1716..), nakon kojih je  papa Klement XI. uveo blagdan pod današnjim nazivom. Biskup je naglasio da se u tu baštinu molitvom izvojevanih povijesnih pobjeda, zajedničkih i osobnih, na svoj način uključila i molitvena zajednica „Žive krunice“ u Požegi, koja je 1958. godine bila osnovana u Župi Sv. Terezije Avilske zauzimanjem župnika Franje Pipinića i marom tadašnjeg kapelana Stipe Josipovića, sadašnjeg župnika u Mačkovcu. Njezini članovi su pretežno bili iz ulica u gradskom središtu, a njezina prva dugogodišnja voditeljica bila je Marica Tomašević, koja je preminula prije nekoliko godina. Nakana molitve žive krunice bila je da se očuva vjera u gradu Požegi i u hrvatskom narodu, što je bilo veoma aktualno u vrijeme komunizma koji je zatirao vjeru, te su stoga molitelji, među kojima je bilo različitih slojeva vjernika: od sudaca i odvjetnika do najobičnijih građana, starijih i mlađih, morali djelovati ponešto u tajnosti. Od osnutka Požeške biskupije članovi „Žive krunice“ počeli su moliti i za nju. Biskup je spomenuo da su molitvene zajednice po uzoru na požešku nastajale i u okolnim mjestima, primjerice ona u Požeškim Sesvetama, koja ove godine slavi 40. obljetnicu svoga djelovanja. Danas molitvenu zajednicu vode gospođe Ana Peroutka i Mihaela Adžić. Biskup je podsjetio nazočne da je molitva  krunice sv. Ivanu Pavlu II., utemeljitelju Požeške biskupije, bila najdraža molitva, jer u njoj razmišljamo o otajstvima Isusova rođenja, muke, smrti i uskrsnuća, i na taj se način zajedno s Isusovom Majkom uključujemo u ta otajstva. Pozvao je nazočne  da se učlane u molitvenu zajednicu „Žive krunice“ ili u neku sličnu molitvenu zajednicu, te se po molitvi krunice iz onoga što je u njima zločesto i sebično uzdignu u Božji svijet i postanu dionicima svih pobjeda, od one davne kod Lepanta, do one nedavne u Domovinskom ratu koju su hrvatski branitelji izvojevali s krunicom oko vrata. Zamolio je Isusovu Majku  da moli s njima i za njih da ne budu prepušteni svojim nemoćima, nego da po molitvi budu duhovno jaki.

Na svršetku misnog slavlja biskup je pozvao sudionike slavlja da ohrabreni Božjom riječju i ojačani svetim otajstvima koja su primili pođu svojim kućama kao molitelji koji žive u Božjoj blizini. Podsjetio ih je da se u Katedrali svake večeri tijekom mjeseca listopadu vjernici okupljaju na molitvu svete krunice, te je potaknuo nazočne da im se pridruže.