Hodočašće dječjih crkvenih zborova u požešku Katedralu

126

Članovi dječjih crkvenih zborova s područja Požeške biskupije hodočastili su 13. listopada u požešku Katedralu u pripravi za svetkovinu sv. Terezije Avilske čija je ona zaštitnica. Na susretu su sudjelovali: Dječji crkveni zbor Župe Sv. Ivana Krstitelja, Požega-Vidovci, s voditeljicom Katarinom Marić; Dječji crkveni zbor „Marijina djeca“ iz Župe sv. Nikole Biskupa, Pleternica, s voditeljicom s. Zoranom Prcela; Dječji crkveni zbor Župe Pohoda BDM, Voćin, i njihova voditeljica s. Tereza Dokić; Dječji zbor Katoličke osnovne škole u Virovitici i voditeljica Irena Maras; Dječji crkveni zbor „Sv. Cecilija“ Župe Marije Kraljice i Sv. Jurja Mučenika, Davor, s voditeljicom s. Dubravkom Kopilović; Dječji zbor Katoličke osnovne škole u Požegi i njihova voditeljica Ljuba Šolić te Dječji crkveni zbor „Marijin cvijet“ iz Župe Blažene Djevice Marije, Nova Kapela, s voditeljicom s. Franciskom Gjonaj. Program hodočašća započeo je u Katedrali gdje ih je pozdravio Robert Kupčak, voditelj Pastoralnog centra, nakon čega su maleni pjevači uputili molitveni pozdrav sv. Tereziji Avilskoj, pjevajući njezinim riječima poklik „Samo je Bog dostatan“. Program je nastavljen u obližnjoj Dvorani Sv. Terezije Avilske gdje su se zborovi pjesmom i igrom predstavili jedni drugima. Svaki zbor otpjevao je dvije pjesme po vlastitom izboru, a između pjevanja sudionici su se na zabavan način, odgovarajući na pitanja, prisjetili života i karizme Svetice kojoj su hodočastili. Kroz program su ih vodile Nora Šarić i Hana Boban, učenice požeške Katoličke gimnazije

Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je u Katedrali predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, u koncelebraciji svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova i katedralne župe. Pjevali su svi članovi nazočnih zborova  pod ravnanjem profesorice Ljube Šolić a za orguljama je bio Mario Večerić. Pozdravljajući pjevače i njihove voditelje, biskup im je zahvalio što u svojim župama i u školama pjevaju Bogu na čast. Potaknuo ih je da pjevanjem u ovom misnom slavlju posvjedoče svoju odanost Isusu Kristu i njegovoj velikoj prijateljici Sv. Tereziji Avilskoj, te da to učine sabranim srcem, oslobođenim od svega onoga što je u njem mračno, zločesto ili sebično.

U homiliji biskup je kazao malim hodočasnicima da su svojim pjevanjem već posvjedočili radosno raspoloženje a svojim glasom očitovali ljepotu i dubinu svoga srca, koja ih povezuje jedne s drugima i s Bogom. Rekao je da je takvog raspoloženja srca bila i sv. Terezija Avilska, te je male pjevače pozvao da joj upute pohvalu što nije živjela na površini života, nego je težila za onim dubinama postojanja gdje se u susretu jednih s drugima i s Bogom događa istinska radost. Polazeći od naviještenog ulomka iz Poslanice Galaćanima, biskup je približio djeci istinu koju apostol Pavao tumači prijateljima u Galaciju, da nas vršenje zakona podsjeća na grijeh kojim smo ranjeni, a vjera u Isusa Krista opravdava od grijeha i uzdiže u zajedništvo Božjeg života. Vjeru je biskup djeci opisao kao nutarnju moć srca kojom volimo drugu osobu i imamo povjerenja u nju, i kao stanje nutarnjeg sklada. Zorno im je to pojasnio usporedbom vjere sa skladnim pjevanjem. Kao što je naše lijepo pjevanje usklađenost više različitih glasova te nas njegov ljepota uzdiže k Bogu, tako je vjera i povjerenje naša usklađenost jednih s drugima i s Bogom. Kao što smo jedno u zboru ili orkestru dok sviramo ili pjevamo istu melodiju i nalazimo se na razini sklada i ljepote, tako dok ispovijedamo istu vjeru, jedno smo u Isusu Kristu, u kojega smo u krštenju zaodjenuti i po kome smo kao sinovi i kćeri Božje usklađeni međusobno i s Bogom. Biskup je naglasio da sv. Terezija Avilska svoju vjeru u Isusa Krista nije živjela površno i mlako, nego u zanosu, sva zagledana i uzdignuta u Božji svijet, kako je to oslikano na glavnom oltaru požeške Katedrale. Pozvao je djecu da dobro pogledaju tu sliku, te da se po svom nastojanju oko  povjerenja u svoje roditelje  i druge bližnje oko sebe zajedno sa sv. Terezijom uzdignu u Božji svijet, i da kroz svoju pjesmu, molitvu i zajedništvo koje žive u Crkvi svjedoče povjerenje u Isusa Krista i drugima pomognu uzdići se u Božju stvarnost.

Na temelju naviještenoga evanđeoskog ulomka, u kojem je jedna žena nazvala blaženom Isusovu Majku jer ga je u utrobi nosila, a on joj odgovorio da su još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i žive po njoj, biskup je ustvrdio da je Isusova Majka bila prva među onima koji su slušali Božju riječ i po njoj živjeli, a za njom toliki drugi, među njima i sv. Terezija. Malim hodočasnicima je kazao da po njihovu pjevanju u crkvi Božja Riječ dublje ulazi u njihovo srce i da na taj način pomažu i drugim sudionicima svetih slavlja da ona ne dođe samo do njihovih ušiju, nego do srca. Zaželio im je da njihov život po svakodnevnoj molitvi, po poslušnosti roditeljima, po poštivanju svojih učitelja i po življenju u skladu s Božjom riječju poput Terezijina bude svojevrsna pjesma.  

Pri svršetku svete mise maleni hodočasnici su predvođeni biskupom Antunom uputili molitvu sv. Tereziji Avilskoj, a potom je biskup svakom zboru uručio povelju priznanja za sudjelovanje na hodočašću u Požegi, kao i za sve ono što svojim pjevanjem čine u svojim župama i školama. Pozvao ih je da budu zahvalni svojim svećenicima i časnim sestrama što im omogućuju da budu pjevači u crkvenom zboru.