Treća nedjelja došašća (16.12.2018.)

132

LECTIO

1. čitanje: Knjiga proroka Sofonije 3, 14-18a

14 Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! 15 Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! 16 U onaj dan reći će se Jeruzalemu: »Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! 17 Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno 18 kao u dan svečani. «

Riječ Gospodnja.

Prorok Sofonija, koji za koju godinu prethodi Jeremiji, ovim riječima tumači želju za preporodom grada Jeruzalema nakon kralja Manašea, idolopoklonika i nasilnika. Preporod je istovremeno duhovni i državni. Naslovnica proročkih riječi je »kći sionska« ili »kći jeruzalemska«, dva različita izraza kojima se označava isti grad – Jeruzalem, koji pokatkad ukazuje i na nešto novo što Gospodin uskoro namjerava učiniti.
U proročkom tekstu se isprepliću različite teme, i sve se one ponavljaju barem dva puta, jer ponavljanje čini još hitnijim poticanje na pouzdanje u tu riječ nade. U dnu pak svega stoji poziv na radost. Prorok poseže za svim mogućim riječima da to iskaže: radost, veselje, ushićenje, gozba, klicanje…to je nutarnja radost koja se sudjelovanjem cijele zajednice očituje i izvanjski. Ipak, najzanimljiviji vid takvog osjećaja je u tome što nije riječ samo o čovjekovoj radosti, već i o Božjoj radosti (17. r.: »On će se radovati tebi pun veselja«). Ulomak se otvara upravo radošću naroda i zatvara se radošću Božjom.
Razlog za radost je dakle dolazak Boga koji, nakon što je izbrisana svaka osuda, sada prebiva u gradu kao spasitelj: »Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj« (rr. 15. i 17.) Spasenje se u svoje vrijeme ostvaruje kao obnavljanje u ljubavi (»obnovit će ti svoju ljubav«). Za Sofoniju dakle spasenje se nalazi u potvrđivanju prvotne Božje ljubavi, u pronalaženju izgubljene ljubavi. To je ljubav koja razgoni strah, jer više nema razloga nečega se bojati, budući da Bog daje spoznati svoju ljubav. Upravo će se na ovom ulomku nadahnuti Lukin prizor navještenja: »Raduj se… Gospodin je s tobom…Ne boj se…«.

2. čitanje:Poslanica svetoga Pavla apostola Filipljanima 4, 4-7

Braćo:
4 Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5 Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 6 Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. 7 I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

Riječ Gospodnja.

Poziv na radost kao i zapovijed da se ne bojimo (»Ne budite zabrinuti ni za što«: 6. r.), Pavao temelji u činjenici da »je Gospodin blizu«. ‘Gospodin’ ovdje ne označava samo Boga, već Isusa, jer se u njemu Bog približava čovječanstvu. Poslanica Filipljanima pokazuje kako se nada kršćanina razlikuje od nade onoga koji si tvrdoglavo nameće da bude optimist. Ona se ne temelji na nekom osjećaju osobne volje, na nutarnjoj raspoloživosti za optimizam, već na Isusovoj osobi koja je jamstvo iščekivanja za budućnost. Tri riječi izriču osobno i zajedničko jamstvo nade: radost, pouzdanje, mir.
Radost potječe od činjenice života u zajedništvu s Isusom i s drugima. Onaj koji to tvrdi nije neki veseljak, nego okovani apostol Pavao, koji u stanju trpljenja uvijek iznova potiče Filipljane na radost.
Pouzdanje: »Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem«. Prepustiti se Bogu nije nešto nedostojno čovjeka, nije bijeg u nestvarni svijet, već je sastavni dio istinske nade, jer Gospodin »čuva korake svojih vjernika« (1 Sam 2, 9).
Mir je konačni ishod svega prethodnoga. Kao što se vidi iz ovih nekoliko Pavlovih riječi, mir nije odsutnost brigâ, nego plod moćnog Boga koji čuva srce i misli vjernika u Kristu Isusu (7. r.), što je je sasvim nešto drugo nego ‘nemati misli’. Pravi mir nije površan, zahvaća čovjeka ondje gdje on odlučuje o sebi samome, u pameti i u srcu, jer će na taj način također i njegova djela i njegovi odnosi biti djela i odnosi mira.

Evanđelje: Luka 3, 10-18a

U ono vrijeme:
10 Pitalo ga mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« 11 On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« 12 Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« 13 Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« 14 Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.« 15 Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16 Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17 U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« 18 I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

Riječ Gospodnja.

Nakon događaja Riječi na Krstitelju koji navješćuje spasenje (Lk 3,2). Luka ponovno iznosi etičke teme Ivanova pripovijedanja u kojima on točno određuje koji su putovi koje treba poravnati, uskladiti s putovima Božjim.
Krstitelju dolaze različite skupine ljudi s pitanjem »Što nam je činiti?« (rr. 10.12.24). U odgovoru on ne iznosi pretjerane zahtjeve, već preporuča putove pozornosti za drugoga, poštivanja sviju u pravednosti. On od onih koji ga pitaju što im je činiti ne traži da ga oponašaju u pustinjačkom i asketskom životu. On iznosi zahtjeve koji svakoga ostavljaju u njegovu uobičajenom životu, jer upravo u svom vlastitom životu svaki čovjek treba imati poravnate staze do Boga.
Nekim sugovornicima predlaže da se založe u dijeljenju: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema« (11. r.). potom dolaze carinici i vojnici, dvije ‘sumnjive’ skupine. No, i oni se mogu otvoriti spasenju, živeći poštenim životom i odričući se tlačenja drugih. Štoviše, kad Isus dođe, upravo će carinici i vojnici (usp. satnika pod križem) biti svjedoci spasenja koje im je ponuđeno bez prethodnih uvjeta, spasenje prihvaćeno sa zahvalnošću, koje može prouzrokovati novo ponašanje.
Konačno, evanđelist bilježi da »narod bijaše u iščekivanju« (15. r.) i da su se ljudi pitali nije li možda Ivan Krstitelj mesija. S pitanja o onome što treba ‘činiti’ prelazi se tako na pitanje o ‘Mesiji’, odnosno na pitanje: »Tko nas može spasiti?« Krstitelj upućuje na »onoga koji dolazi«, jedinoga koji uistinu može promijeniti čovječanstvo, spaliti pljevu u njemu i darovati mu Duha Svetoga.

MEDITACIJA

Riječ Božja nas poziva da radost bude prepoznatljiva značajka moga kršćanskog svjedočanstva. Što znači »radovati se u Gospodinu«: po sebi, u svagdanjem govoru mi nikad ne kažemo ‘radovati se u nekoj osobi’, već radije ‘radovati se s nekom osobom’. Naprotiv, Pismo nam kaže da se trebamo: »radovati se u Gospodinu«. Da bismo se mogli radovati u Gospodinu moramo biti sjedinjeni s njime. Naša je radost istinska ako se rađa iz iskustva odnosa i zajedništva s Gospodinom Isusom.
Radost ukorijenjena u nadu Isusova dolaska izražava se potom u prijaznosti s drugima, u blagosti prema mojoj braći, u stalnom traženju onoga što je prikladno svakoj situaciji, u nastojanju pronaći pravu mjeru za svaku osobu koju susretnem.
Naša se radost dakle treba izraziti i u djelima pravednosti, u djelima ‘spašenog’ života. Da danas mognem pronaći mir, evanđelje mi ne postavljam tek pitanje: »Što mi je činiti?«, već mi želi pomoći da ponovno otkrijem mnogo dublje pitanje: »Komu da dam svoje srce? Tko mi može reći pravu riječ koja će u meni pobuditi i osnažiti volju za dobro?«. Ivan Krstitelj, učitelj morala i pravednosti, opominje nas da ne zanemarimo ovo pitanje i ujedno nam naznačuje odgovor, upućujući nas na Onoga koji je vrijedan našeg pogleda, da njemu u potpunosti povjerimo smisao svog postojanja.

MOLITVA

Gledamo u tebe, Gospodine Isuse, kojega Ivan naziva »jačim« od sebe. Ti to jesi jer uprisutnjuješ i odjelotvoruješ moć Boga Oca za naše spasenje. Ti to jesi i zbog toga što znaš pobijediti svaku našu slabost, svako protivljenje, što nas čuvaš od zla, te daješ mir našem srcu.
Gledamo u tebe, Gospodine Isuse, koji krstiš u Duhu Svetom. Ti nas uranjaš u život samoga Boga, daješ nam svoga Duha da u nama prebiva i urodi svojim plodovima, a to su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost i uzdržljivost.
Gledamo u tebe, Gospodine Isuse, koji dolaziš suditi svijet. Djeluj i danas s ‘vatrom’. Daj da upoznamo svetost Božju, njegovu zahtjevnu ljubav koja nas pročišćava i koje je nepodnošljiva nama koji smo krhki poput slamčice sijena. Pohodi nas, dok poput mnoštva na Jordanu priznajemo svoje grijehe, i daj nam snage da se vratimo Bogu.
Gledamo u tebe, Gospodine Isuse: dok mi nastojimo negdje drugdje pronaći radost, ti nam prilaziš i ponavljaš: »Tvoj se Bog raduje i klikće nad tobom«

KONTEMPLACIJA

Očiju širom otvorenih božanskom svjetlu, ušiju zaglušenih čuđenjem, slušamo glas Boga koji nas svakog dana poziva: »Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda«.
Gospodin ti u mnoštvu naroda uvijek iznova upućuje poziv: »O čovječe, ljubiš li život? Želiš li se dana naužiti mnogih?« Ako poslušaš njegov glas i odgovoriš: »Želim«, Gospodin će nastaviti: »Ako želiš imati pravi i vječni život, jezik svoj odà zla suspreži i usne od riječi prijevarnih! Zla se kloni a čini dobro, traži mir i za njim idi!« A kad budete to učinili, moje će oči biti nad vama, moje će uši biti pozorne za vaš vapaj, i prije nego li zavapite, ja ću vam reći: »Evo me!« Što može za nas, predraga braćo, bit slađe od tog glasa Gospodnjega koji nas zove? Evo, Gospodin nam u svojoj velikoj dobroti pokazuje put života.
Ako se pokaže nužnim uvesti nešto mnogo zahtjevnije što bi koristilo ispravljanju poroka i čuvanju karitativne ljubavi, ti, obuzet strahom, nemoj odmah pobjeći daleko s puta spasenja. Naravno je, naime, da je na počecima put uzak i tegoban, no kasnije, napredujući na putu obraćenja i vjere, trči se s punim srcem i s neizrecivom slatkoćom ljubavi na putu božanskih zapovijedi (BENEDIKT IZ NURSIJE, Prologo alla Regola /Proslov pravilu/.

AKCIJA

Često ponavljaj i danas živi Riječ: »Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! « (Fil, 4, 4).

ZA DUHOVNO ČITANJE

Radost je molitva. Radost je snaga. Ona je kao mreža ljubavi koja lovi duše. Bog ljubi vesela darivatelja. Tko radosno daje, više daje. Nema boljega načina da Bogu i ljudima iskažemo našu zahvalnost od prihvaćanja svega s radošću. Srce gorljivo ljubavlju nužno je radosno srce. Ne dopustite nikad da vas žalost obuzme do te mjere da zaboravite radost uskrsloga Krista. Nastavite drugima darivati Isusa, ne riječima, nego primjerom, iz ljubavi koja vas sjedinjuje s njime, isijavajući njegovu svetost i šireći njegov miris ljubavi, gdje god idete. Neka vaša snaga ne bude nego u Isusovoj radosti. Budite sretni i u miru. Primite sve što on daruje i darujte sve što on uzima s velikim osmjehom (Majka Terezija iz Kalkute).