Biskup pohodio požešku Kaznionicu

U pripravi za Božić požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 20. prosinca Kaznionicu u Požegi i ondje predvodio euharistijsko slavlje za osobe i djelatnike koji se nalaze u toj ustanovi. S njim su koncelebrirali Slavko Starčević, zatvorski dušobrižnik, i Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata. Pozdravljajući na početku misnog slavlja voditelje pojeidnih dijelova Kaznionice i njihove suradnike te sve nazočne, biskup je rekao da Božić postoji na različitim razinama: Božić u obitelji, u školi, na ulici, u gospodarstvu te da ožemo reći da ima i zatvorski Božić. Međutim, upozorio je biskup, gdje god ljudi slave Božić, ako to čine samo na izvanjskoj razini, to nije pravi Božić, jer se istinski Božić može dogoditi samo u dubini našeg bića, u našim srcima. Izrazio je želju da se po ovom misnom slavlju ostvari ne samo njihov međusobni susret, već njihov susret s Bogom koji nas voli i želi biti Bog s nama i u nama.
U homiliji biskup je rekao da uvijek sa zanimanjem prati kako se u razgovorima i pregovorima sindikalnih predstavnika s poslodavcima u većoj ili manjoj mjeri očituje njihova sposobnost da kroz dijalog ishode poštivanje prava radnika i povećanje njihovih plaća. Napomenuo je kako je ljudima, uz sposobnost dijalogiziranja jednih s drugima, također potrebna i sposobnost dijalogiziranja s Bogom, jer postoje pitanja koja mi ljudi ne možemo riješiti svojim ljudskim snagama, nego samo uz Božju pomoć. Biskup je ustvrdio kako nas naviještena misna čitanja u dva konkretna primjera žele poučiti umijeću razgovaranja s Bogom. Za razliku od prvog čitanja, u kojem prorok Izaija iznosi primjer neuspješnog razgovora s Bogom od strane kralja Ahaza, koji je u svojoj prijetvornosti i samodostatnosti odbio ponuđeni Božji znak, Lukin evanđeoski ulomak donosi primjer uspješnog razgovora Božjeg glasnika i nazaretske djevojke Marije. Razlog što je Božji razgovor s Ahazom propao, biskup je pronašao u činjenici da kralj prijetnju invazije neprijateljske vojske nije želio otkloniti u suradnji s Bogom, nego se odlučio osloniti isključivo na svoju ljudsku moć i na pomoć ljudskih saveznika. Marija je, naprotiv, u jednostavnosti svoga srca – uvjerena anđelovim argumentom da je Bogu, koji je zahvatio u nemoć njezine rođakinje nerotkinje Elizabete, ništa nije nemoguće – u svojoj slobodi odlučila prihvatiti biti majkom Božjeg Sina i na taj način surađivati u Božjem djelu spasenja svoga naroda. Biskup je pozvao nazočne da po Marijinom primjeru i oni nauče u svoje ljudske razgovore uključiti Boga, te otvorenim srcem i savješću koju se u sakramentu svete ispovijedi rasteretili pritiska sebičnosti, mraka zloće i pokvarenosti, prihvate ljubav, praštanje i milosrđe, kojim Bog može njihov život učiniti uspješnim i dostojanstvenim.
Na svršetku misnog slavlja biskup je poželio nazočnima da duhovno ne zapuste, nego dopuste Bogu da svojom prisutnošću u njima oblikuje novog čovjeka. Potom mu je jedna zatvorenica zahvalila što je svojim adventskim pohodom u Kaznionicu, koja je njihov trenutni dom, donio svjetlo i obnovio vjeru i nadu u dobrotu i ljubav. Izrazila je radost što u ovoj ustanovi, premda lišeni fizičke slobode, mogu primati duhovnu pomoći svog dušobrižnika i svih koji ih u suradnji s njime posjećuju. Zahvalivši zatvorenici na njezine riječi, a svim djelatnicima u kaznionici za dobrotu i plemenitost koju iskazuju u vršenju svoje službe, biskup je svima zaželio sretan Božić i na sve zazvao Božji blagoslov.