Biskupova božićna poruka 2018.

BOŽIĆ NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni bogoslovi i vjeroučitelji,
dragi vjernici!

Od srca vam čestitam svetkovinu Isusova rođenja sa željom da mu širom otvorite rata svojih srdaca te ih on pohodi toplinom svoje božanske ljubavi. Neka novorođeni Sin Očev svojim svjetlom i snagom obdari djecu i mlade, očeve i majke, starije i bolesne, osamljene i patnike, siromašne i ljude bez radnog mjesta.

1. Vjerujem da ste minulih tjedana pratili zbivanja u Francuskoj o kojima su nas izvješćivala hrvatska sredstva priopćavanja. Predsjednik Emmanuel Macron najavio je podizanje cijene automobilskog goriva i neke druge gospodarske mjere, na što se putem društvenih mreža međusobno povezao određeni broj ljudi, koji su odjeveni u žute prsluke odlučili izaći na ulice i protestirati protiv navedene odluke. Njihove demonstracije bile su popraćene iznenađujućom količinom nasilja i brutalnosti, očitovanih u paljenju automobila i razbijanju izloga te uništavanju drugih dobara. Stručnjaci za medije smatraju kako je spomenuto nasilje povezano s mogućnostima koje pruža komuniciranje na digitalnim društvenim mrežama. S jedne strane one služe dobru, olakšavaju razmjenu informacija, pomažu na mnogim područjima ljudskog djelovanja. Ali s druge strane, internet depersonalizira komunikaciju, ne omogućuje susret osoba nego ostavlja ljude u anonimnosti, prepuštene vlastitom individualizmu, ne potiče odgovornost, pogoduje očitovanju negativnih strasti, uvredljivom govoru o drugima, lažima, podmetanjima, verbalnom nasilju. Mnogi nedužni ljudi, napose djeca i mladi postali su tim putem žrtve bez mogućnosti braniti se od nasilnih anonimnih sugovornika.

2. Braćo i sestre! Suvremeno internetsko virtualno događanje nije poštedjelo niti Božić. Svjedoci smo kako se Advent i Božić od Zagreba do manjih mjesta u Hrvatskoj slavi na ulicama i trgovima na način da se trgovinom i ugostiteljskim ponudama promiče uživalački ugođaj, dok se njihov pravi sadržaj gubi u nekom bajkovitom uređenju javnih prostora i blještavilu bezbrojnih svjetiljki. Potrebno je zauzeti se za izvorni sadržaj Božića u Hrvatskoj. Svetkovina Isusova rođenja podsjeća nas da Bog nije neko biće iz mašte, bez lica, anonimni individualist koji iz pozadine vuče konce da bi nekome naudio. U konkretnom čovjeku Isusu, rođenu u Betlehemu od Marije Djevice u određenom povijesnom vremenu i društvenom poretku Bog nam je očitovao svoju blizinu, uspostavio s nama komunikaciju ljubavi kao najmoćnijim načinom svoje prisutnosti u nama, ostvarujući susret između sebe i čovjeka s ciljem da ga oslobodi zla i smrti, uvede u kraljevstvo nebesko, u zajedništvo punog Božjeg života. Sveti pisci prikazuju Isusa kao „sliku Boga nevidljivoga“ (Kol 1,15), i navještaju evanđelje „slave Krista koji je slika Božja“ (2 Kor 4,3). Poslanica Hebrejima naziva ga „Odsjaj Slave i otisak Bića njegova“ (Heb 1,3), a sam Isus uvjerava svoje učenike: „Tko vidi mene, vidi i onoga koji me posla“ (Iv 12,45). Filipu pak koji je želio da mu Isus pokaže Oca kaže: „Tko je vidio mene vidio je i Oca“ (Iv 14,9). Isus Krist je Božja prisutnost i blizina koja ljubi, prašta, pomiruje, ozdravlja, hrani, zauzima se za siromašne, tješi ucviljene, vraća život umrlima.

Nakon što je položio život za nas na križu, Isus nije nestao s povijesne pozornice, nego je kao pobjednik nad smrću obećao: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Već 20 stoljeća on snagom svoga Duha po sakramentu krštenja okuplja Crkvu, zajedništvo ljudi, koje je povjerio Dvanaestorici na čelu s Petrom, a čiji je nasljednik biskupski zbor predvođen nasljednikom sv. Petra. On djeluje i u drugim svetim sakramentima, a vrhunac mu je euharistija, kojom hrani Crkvu kao njegov živi organizam, Tijelo njegovo u kojem pomiruje grješnike s Bogom i međusobno, ostvaruje u njima pobjedu nad smrću i daje im predokus konačne punine života u kraljevstvu nebeskom, smislu i cilju svega stvorenog. Polazeći od Isusove prisutnosti u Crkvi u snazi njegova Duha, Drugi vatikanski sabor tvrdi da je ona „sakrament ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda“ (LG 1).

3. Braćo i sestre! Kad na svetkovinu Božića budete slavili svetu misu i u Vjerovanju ispovijedali da se Sin Božji „utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom“, utvrdite se u uvjerenju kako on nije nestvarno, virtualno biće, nego živa osoba, trajno među nama prisutna u Crkvi. On ima svoju vidljivost i svojevrsnu opipljivost u svetim sakramentima, napose u euharistijskom slavlju po riječi koja se naviješta, po žrtvi koja se na oltaru prinosi, po zaređenom službeniku koji djeluje u njegovoj osobi te po okupljenim vjernicima za koje je rekao „gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18,20). Pored toga ne zaboravite da se istinski Božić događa i po susretu Isusa Krista u braći i sestrama koji trpe osamu, siromaštvo, bolest, starost. Kad im darujete svoje vrijeme, toplinu srca i pružite ruku pomoćnicu, ostvaruje se Isusova riječ: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40).
Ispunjeni božićnom blizinom Isusa Krista trudite se kao vjernici u obitelji i u javnosti živjeti one odnose koje je on uspostavio među vama kad vas je u svetom krštenju uzdigao na dostojanstvo Božjih sinova i kćeri i ugradio u zajedništvo svoga Tijela koje je Crkva, te uvijek nastupajte časno i pošteno. Služeći se suvremenim digitalnim sredstvima komunikacije, svjedočite svoju oslobođenost od zla u Isusu Kristu, te očitujte poštovanje svakoj osobi i izgrađujte mir među ljudima. Ne propuštajte priliku da uvijek i svagdje služite dobru.

Od srca želim da vam 2019. godina bude blagoslovljena po trajnoj prisutnosti Isusa Krista u vašem životu. Uz bratski pozdrav u novorođenom Gospodinu – vaš biskup

Antun Škvorčević

Požega, 17. prosinca 2018.

 

Poruka Hrvatima izvan Domovine