Blagdan Krštenja Gospodinova u Požegi

141

Na blagdan Krštenja Gospodinova, 13. siječnja, biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj crkvi sv. Lovre. U uvodu je spomenuo kako današnjim blagdanom liturgijski završava božićno vrijeme, spominjući se događaja na rijeci Jordanu kad je Otac potvrdio Isusa za ljubljenoga Sina, a Duh Sveti ga pomazao za poslanje koje je započeo ostvarivati. Po vlastitom krštenju, kazao je, postali smo dionici Isusova poslanja, koje se očituje u našoj krsnoj pripadnosti Isusu Kristu i Crkvi, te je pozvao nazočne da se danas u njoj obnove.
U homiliji biskup je spomenuo kako naviješteno prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije polazi od teškog stanja porobljenosti izraelskog naroda u babilonskom sužanjstvu kojem prorok prenosi Božju poruku nade, uvjeravajući ga da zarobljenost nema konačnu riječ u ljudskom životu. Potom je biskup, aktualizirajući spomenuto iskustvo proroka Izaije, rekao kako smo i u današnjem vremenu u svojevrsnom osobnom i zajedničkom sužanjstvu, zarobljeni zlom i da ono nije naše konačno stanje. Upozorio je kako Izaija svjedoči da je Bog nježno i suosjećajno biće, koji ne napušta svoga naroda, nego ga tješi, te poput pastira pase svoje stado, nosi jaganjce u naručju a dojilicama otpočinut daje. Biskup je istaknuo kako je toj Božjoj nježnosti i ljubavi ime Isus Krist, koji je po sakramentu krštenja ušao u najgrublja stanja našeg postojanja – grijeh i smrt – te nas milosrđem i praštanjem oslobodio od zarobljenosti zlom i darovao smisao našem postojanju.
Upozorio je na određene pojedinosti iz Izaijina ulomka, napose na glas u pustinji i poziv da se poravnaju staze i isprave svi krivudavi putovi, koje u evanđeoskom prikazu Ivana Krstitelja imaju svoje ispunjenje. Spomenuo je tumačenje sv. Augustina kako je Ivan glas koji pronalazi svoj smisao u Riječi koja je Isus Krist. Pored toga biskup je podsjetio na duboko značenje vode, moćnog Božjeg stvorenja, napose po onom svojstvu kojim ona pokreće naravni život kad se njome polije pšenično zrno ili sjeme u vrtu. Kazao je kako Duh Sveti koji je kod stvaranja svijeta lebdio nad vodama, potom golubica koja nakon općeg potopa donosi grančicu života imaju konačno svoje ispunjenje u Duhu Svetom kojim je Isus pomazan i koji daje krsnoj vodi snagu čišćenja od svake duhovne ranjenosti i suobličuje krštenika Isusu Kristu. U krštenju postajemo dionici Isusove božanske stvarnosti po kojoj postižemo istinski smisao ljudskog postojanja. Biskup je pozvao nazočne vjernike da navedeno krsno stanje nastoje svjesno živjeti u svojoj svakodnevici, omogućujući Isusu Kristu da snagom svoga Duha ostvaruje u njima rast onog života kojega samo on može darovati. Zaključio je kako Božje djelo u Isusu Kristu ostaje najveći izazov i za suvremenog čovjeka u njegovim lutanjima i traganjima za smislom.
Pri koncu misnoga slavlja biskup je pozvao sudionike svetog slavlja da u tjednu koji je pred njima nastoje svjedočiti da su postali Božji sinovi i kćeri po krštenju.