Šesta nedjelja kroz godinu (17.2.2019.)

161

LECTIO

Prvo čitanje: Knjiga proroka Jeremije 17, 5-8

5 Ovako govori Gospodin:
»Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka
I slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Gospodina odvraća.
⁶ Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku,
tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
7 Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina
i kome je Gospodin uzdanje.
8 Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku:
ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

Riječ Gospodnja.

Ovaj ulomak iz knjige proroka Jeremije ide uz bok blaženstvima i »jao« prijekorima iz evanđelja današnje nedjelje. U njemu se uspoređuju dvije vrste ljudi: čovjeka koji se uzdaje u Boga, i čovjeka koji se uzdaje u čovjeka. Prvi je blagoslovljen i uspoređen sa stablom koje je zasađeno uz vodu, a drugi proklet i uspoređen s dračom u pustinji. Onaj tko se oslanja na Boga i vjeruje da mu on pomaže svojom moći, svjestan je da neće biti pošteđen životnih poteškoća, ali znade da je na sigurnom. Prorok Jeremija je ove riječi po svemu sudeći izrekao imajući pred očima nesposobne kraljeve koji su se izmjenjivali na Davidovu prijestolju: Joahaza, Jojakima, Jojakina i Sidkiju, koji se u svom kraljevskom djelovanju i politici nisu pouzdavali u Boga, nego u čovjeka, konkretno u egipatskog faraona, i na taj način prouzročili uništenje Judejskog kraljevstva, propast Jeruzalema i odvođenje izraelskog naroda u babilonsko sužanjstvo.

Drugo čitanje: Prva poslanica Korinćanima 15, 12. 16-20

Braćo: 12 Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? 1⁶ Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. 1⁷ A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. 1⁸ Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. 1⁹ Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. 2⁰ Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

Riječ Gospodnja.

Govor o uskrsnuću od mrtvih predstavljao je kršćanima poteškoće već od samog početka, a ne tek u novije vrijeme. Apostol Pavao se je veoma trudio da kršćanima u Korintu razjasni te poteškoće. U tom nastojanju on polazi od Isusova uskrsnuća kao nedvojbene činjenice. Isusovo uskrsnuće ne bi bilo moguće, kad ne bi bilo uskrsnuća od mrtvih. Onima koji dovode u pitanje jednu vjersku istinu apostol Pavao poručuje da to za posljedicu ima nijekanje i drugih istina, jer je kršćanski nauk jedna nedjeljiva cjelina.

Evanđelje: Evanđelje po Luki 6, 17. 20-26

U ono vrijeme:
1⁷ Isus siđe s Dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. 2⁰ Podigne oči prema učenicima i govoraše:
«Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
21 «Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
22 Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
23 Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
2⁴ «Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
25 Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
2⁶ Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi».

Riječ Gospodnja.

Govoru na gori u Matejevu evanđelju odgovara Lukin govor u ravnici (Lk 6, 20-49). Nakon četiri blaženstva slijede četiri »jao« prijekora. Isus obećava spasenje siromašnima, gladnima, tužnima i progonjenima zbog vjere; ljudima koji znaju da ništa nemaju, i koji su se spremni potpuno izručiti Bogu. »Jao« prijekori su namijenjeni bogatima i sitima, bešćutnim ljudima koji se pred tuđom nevoljom mogu samo smijati. Isus, dakle, proglašava blaženima siromašne, gladne, žalosne i progonjene ljude. One pak koji su bogati, siti, veseli i od svih hvaljeni Isus proglašava određenima za nesreću. Isusove riječi su u izazovnoj suprotnosti s našim svakodnevnim životnim iskustvom, odnosno s općeljudskim idealom sreće i životnog zadovoljstva. Mi bismo iz našeg svakodnevnog iskustva radije rekli: «Blago vama bogataši, a jao vao siromasi!» Općeljudski pojam sreće uvelike se razlikuje od sreće o kojoj Isus govori. Vjerujemo li mi doista u svom srcu da je siromašna i gladna osoba zaista sretna?

MEDITACIJA

Mi ne možemo odabrati vrijeme u kojem želimo živjeti kao ni uvjete u kojima ćemo živjeti. Možemo se buniti protiv života i protiv smrti, no unatoč toga živimo i jednom ćemo umrijeti. Živimo s pomiješanim osjećajem sreće i nesreće, osuđeni birati blagoslov ili prokletstvo. Pritom se pitamo što je nama važno, što mi zapravo želim, u koga se pouzdajemo i komu možemo vjerovati? To su pitanja koja si neizbježno moramo postavljati, i na koja u svom srcu koje osluškuje, moramo dati odgovor. Međutim, bilo bi pogrešno Isusove riječi iz govora na gori shvaćati doslovno i doslovno ih primjenjivati., jer to ni sam Isus nije činio. Naime, kad ga je na suđenju pred velikim svećenikom jedan sluga pljusnuo po licu, nije mu okrenuo drugi obraz, kako je rekao učenicima da trebaju učiniti kad ih netko udari po jednom obrazu (Lk 6, 29), nego je slugi dao do znanja da je pogriješio što ga je udario (usp. Iv 18, 22-23).

MOLITVA

Gospodine Isuse, zahvaljujemo ti za tvoju Riječ koja nam otkriva volju Očevu. Neka tvoj Duh rasvijetli naša djela i dade nam snage izvršiti sve ono što smo u svjetlu tvoje Riječi spoznali da trebamo činiti, kako bismo zaslužili da nas nazoveš blaženima Daj da i mi poput tvoje Majke Marije slušamo Riječ Božju i poput nje vjerujemo da je uz pomoć tvoje milosti možemo provesi u djelo.

KONTEMPLACIJA

Na gozbu su Gospodnju pozvani siromasi, gladni, žalosni i progonjeni. Bogataši, siti, veseli i nasmiješeni ljudi koji posvuda nailaze na odobravanje nemaju vremena za gozbu Gospodnju niti se za nnju zanimaju. Bog može nasitii samo one koji su siromašni i gladni, može dati samo onima koji priznaju da ništa nemaji, i da su pred njim uvijek praznih ruku.

AKCIJA

Često ponavljaj i danas živi Riječ: »Evo, plaća vaša velika je na nebu« (Lk 6, 23)

DUHOVNO ČITANJE

Kad slušamo evanđeoska blaženstva, mi znademo da je u njemu riječ o nama, a ne o nekim drugim ljudima. Mi, mi smo siromašni, gladni, žalosni, ili pak bogati, siti, nasmiješeni. Neobično je da se uvijek iznova mora reći: čovjek se pouzdaje u Boga samo onda kad se potpuno prepusti njegovoj volji (Maurice Blondel).