Sedma nedjelja kroz godinu (24.2.2019.)

162

LECTIO

Prvo čitanje: Prva Knjiga o Samuelu 26, 2. 7-9. 12-13. 22-23

U one dane: 2 Šaul krene na put i siđe u pustinju Zif, a s njime tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. 7 David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.
8 Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati«.
⁹ Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?«
12 I uze David koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja, i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se probudio, nego su svi spavali, jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina.
13 David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio veliki prostor.
22 I viknu David: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! 23 A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke na pomazanika Gospodnjega.«

Riječ Gospodnja.

Kralj Šaul, progonitelj, jedne je noći bio izručen progonjenom Davidu na milost i nemilost. No, David ga nije ni taknuo. Takvo njegovo postupanje s pravom se može označiti kao velikodušnost. Sâm pak David smatra ga «pravednošću i vjernošću» (r. 23). Nije ga dakle smatrao činom ljubavi prema neprijatelju, jer on u Šaulu nije gledao svoga neprijatelja, nego još uvijek svog kralja. Međutim, ni ne sluteći David je u ovoj prigodi nadrastao samoga sebe i ponio se po Isusovim riječima i primjeru. Darivati, ne pitajući da li se to isplati; biti dobar prema onima koji nam nanose štetu; odreći se nasilja.

Drugo čitanje: Prva poslanica Korinćanima 15, 45-49

Braćo:
⁴5 Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. ⁴⁶ Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. ⁴7 Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba.
⁴8 Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. ⁴⁹ I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

Riječ Gospodnja.

Zahvaljujući Isusovu uskrsnuću znamo da smrt nema posljednju riječ u našem životu. Na pitanje: «Kako uskršavaju mrtvi?», koje su postavljali kršćani u Korintu, apostol Pavao najprije odgovara slikovitim govorom o biljkama, životinjama i zvijezdama (usp. 1 Kor 15, 35-40). No, da bi rekao ono bitno, morao je upotrijebiti riječi koje se više tiču Božjeg, nego ljudskog svijeta: snaga, duh, neraspadljivost, slava. Kao što je Krist drugačiji od Adama, tako je novi čovjek drugačiji od prijašnjeg, potpuno novo stvorenje.

Evanđelje: Evanđelje po Luki 6, 27-38

U ono vrijeme: reče Isus svojim učenicima
2⁷ «Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
28 blagoslivljajte one koji vas proklinju,
Molite za one koji vas zlostavljaju.«
2⁹ «Onomu tko te udari po jednom obrazu, pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. 3⁰ Svakomu tko od tebe ište, daji, a od onoga tko tvoje otima, ne potražuj.«
31 «I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. 32 Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 33 Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. 3⁴ Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.«
35 «Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajući se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.«
3⁶ «Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.»
37 «Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. 38 Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše, jer mjerom kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti.»

Riječ Gospodnja.

U nastavku Govora na ravnu Luka donosi razne Isusove riječi koje valja razumjeti kao tumačenja spomenutog govora. Isus govori onima koji slušaju (27. r.), onda i danas. Međutim, ne traži li on od nas previše, kad nam nalaže da ljubimo ljude koji nas mrze i progone? Od nas se traži da učinimo više od onoga što možemo učiniti, da budemo nešto više od onoga što jesmo. Zato moramo biti sličniji Bogu, onako kako je dijete slično svom Ocu.

MEDITACIJA

Isus od svojih sljedbenika traži da onima koji ih udaraju po jednom obrazu pružie i drugi obraz, i da se ne bune i ne opiru onima koji im oduzimaju ono što je njihovo. Kako razumjeti te riječi? Treba li se slab i siromašan čovjek doslovno prepustiti silniku i bogatašu da ga ovaj udara i pljačka do mile volje? Nipošto! Kad bi se ove Isusove riječi doslovno primjenjivale, to bi onda značilo da Bog favorizira silnike i bogataše, odnosno da se je svrstao a njihovu strane. Međutim, znademo da Bog nije pristran (usp. ). Osim toga, da ove riječi ne treba shvaćati ni primjenjivati doslovno, potvrdio je i sâm Isus koji se je na suđenju pobunio kad je bio nepravedno udaren (usp. Iv 18, 22-23).

MOLITVA

Gospodine Isuse, zahvaljujemo ti za tvoju Riječ koja nam otkriva volju Očevu. Neka tvoj Duh rasvijetli naša djela i dade nam snage izvršiti sve ono što smo u svjetlu tvoje Riječi spoznali da trebamo činiti, kako bismo mogli biti milosrdni kao Otac naš nebeski. Daj da i mi poput tvoje Majke Marije slušamo Riječ Božju i poput nje vjerujemo da je uz pomoć tvoje milosti možemo provesti u djelo.

KONTEMPLACIJA

Riječi koje je Isus u podnožju gore uputio siromašnom i patničkom mnoštvu – da ljube svoje neprijatelje, da dobro čine svojim mrziteljima, da blagoslivljaju one koji ih proklinju, i da mole za one koji vas zlostavljaju – teške su i zahtjevne. Te su ljude, naime, od djetinjstva njihovi roditelji i rabini, u njihovim domovima i sinagogama, poučavali da ljube svoga bližnjega, a mrze neprijatelja. Isusov zahtjev uvelike je nadilazio njihove moralne standarde, kao i moralne standarde mnogih ljudi sve do danas. Stoga Isusov zahtjev ne mogu izvršiti oni koji se ponašaju u skladu s ljudskom pravednošću, nego samo oni ljudi koji su voljni ravnati se po božanskoj pravednosti, koja je zapravo milosrđe. «Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan» (Lk 6, 36).

AKCIJA

Često ponavljaj i danas živi Riječ:
»Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima« (Lk 6, 27)

DUHOVNO ČITANJE

Isus nije samo propovijedao ljubav: on je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih je ljubio (usp. Iv 13, 1). Uvrstivši u svoj evanđeoski nauk zlatno pravilo «Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima«, koje je u sličnom obliku prisutno u drugim religijama, Isus je pokazao da znade u riječi pretočiti najdublju i najrašireniju želju ljudskog srca, a to je želja za iskrenim bratstvom svih ljudi, želja drugima činiti dobro ne očekujući time postići nikakvu osobnu korist. U tom iskrenom ljudskom bratstvu objavljuje se Božje lice.