Hodočašće učenika osnovnih škola Požeške biskupije Gospi Voćinskoj

273

U subotu, 4. svibnja u svetište Majke Božje Voćinske, hodočastili su učenici osnovnih škola s područja Požeške biskupije. Po dolasku u crkvu mladi su hodočasnici obišli oko Gospina lika te joj u molitvi i pjesmi uputili pozdrav. Prije svete mise imali su mogućnost svete ispovijedi za koju ih je pripravio Dragan Hrgić.

Središnji dio hodočašća bila je sveta misa koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević a u koncelebraciji je bilo tridesetak svećenika. Na početku slavlja biskup je u ime svih hodočasnika uputio trostruki pozdrav Gospi Voćinskoj, a prisutna djeca odgovarala pjevajući poklik „Blažena ti što povjerova“. Potom je domaći župnik i voditelj svetišta Ivan Ereiz izrazio biskupu dobrodošlicu, čestitajući mu skori rođendan, a djeca mu uručila buket cvijeća. Zahvalivši za čestitku, biskup je pozdravio djecu, izražavajući radost što su svojim dolaskom otvorila ovogodišnju hodočasničku sezonu u Voćinu i što su u voćinsko svetište unijela svoje radosno, toplo i zahvalno srce. Pozvao ih je da u misnom slavlju budu molitelji za svoje obitelji, za našu Biskupiju i Crkvu, a napose za svećenička i redovnička zvanja.

U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s mladim hodočasnicima o svojim iskustvima plovidbe brodom, i pritom je ustvrdio da su mu od svega na brodu najzanimljiviji navigacijski uređaji pomoću kojih brod ostaje na zacrtanoj ruti i sigurno plovi prema svom odredištu. Međutim, kad se brod nađe u olujnom nevremenu navigacijski uređaji više nisu od velike koristi, nego se traže sredstva spašavanja, ustvrdio je biskup. Povezao je to s naviještenim evanđeoskim ulomkom koji prikazuje kako je Isus na čudesan način stišao oluju na uzburkanom moru, i na taj način spriječio da lađica u kojoj su bili njegovi učenici potone a oni se utope u morskim dubinama. Prestrašenim učenicima, koji ga nisu odmah prepoznali Isus je rekao: »Ja sam! Ne bojte se!«. U tom njegovom »Ja sam« čujemo glas kojim je Bog na Mojsijev upit kako mu je ime iz gorućeg grma odgovorio: »Ja sam onaj koji jesam«. Tim riječima Isus im je poručio da im se nikakvo zlo ne može dogoditi, jer je on kao Bog prisutan među njima, da je on njihov spasitelj, pojasnio je biskup.

Govoreći o lađi kao metafori za ljudski život, biskup je podsjetio djecu da su nakon rođenja zaplovili morem života, i da im je na toj plovidbi potreban navigator kako ne bi skrenuli s pravog puta, nego sigurno i sretno stigli u svoje konačno odredište, u vječnu luku na nebesima. No istaknuo je da višestruka upotreba riječi „lađica“ u današnjem evanđelju upućuje na Crkvu kao lađu, koja nas spašava od opasnosti plovidbe uzburkanim morem života. Naglasio je kako za razliku od životnih lađa pojedinih ljudi koje mogu zastraniti tijekom plovidbe i pogođene životnim olujama potonuti, Isusova se lađa Crkve nikad ne može izgubiti i nikad biti potopljena u olujnim valovima zla i smrti, zato što je Isus njezin kormilar, koji je svojom smrću na križu učinio ono što je potrebno da mi ne potonemo i stignemo k cilju. Stoga je najveća radost biti smješten u tu lađu – Crkvu, ustvrdio je biskup. Pozvao je mlade hodočasnike da zahvale Isusu što ih oslobađa životnih strahova, uvjeravajući ih da je on s njima u lađi njihova života po služenju Crkve, čiji su članovi postali svetim krštenjem. Izrazio je radost što se djeca i kroz školski vjeronauk sve čvršće povezuju s Isusom Kristom i njegovom Crkvom, a posebno što učenici u katoličkim školama putem iskustva vjere uče ploviti morem života.

Na temelju ulomka iz Djela apostolskih, naviještenog u drugom čitanju biskup je protumačio učenicima kako je Duh Sveti, prvi dar koji je uskrsli Gospodin udijelio svojim učenicima, postao navigator života prve kršćanske zajednice, da je on pokretač i snaga naše tjelesnosti, zdravlje našoj ranjenosti zlom, i lijek našoj smrtnosti, da nas iznutra čvrsto povezuje s Isusom Kristom i međusobno te nas nitko i ništa, pa ni sama smrt ne može odvojiti od njega. Spomenuo je da su se u prvoj kršćanskoj zajednici pojavili određeni nesporazumi i napetosti između tzv. judeokršćana i kršćana iz poganstva, koji su pretežno bili Grci, jer su se ovi drugi u svakodnevnom služenju počeli osjećati zapuštenima i manje važnima. Apostoli su riješili taj problem birajući sedmoricu muževa na dobru glasu, punih Duha Svetoga i vjere, spremnih služiti drugima. Biskup je potaknuo nazočnu djecu da na ovom hodočašću mole kako bi po zagovoru Isusove Majke poput prvih kršćana na čelu s apostolima bili ispunjeni Duhom Svetim, vjerom, mudrošću i nesebičnošću te neki od njih mogli u svećeničkom ili redovničkom zvanju služiti svojim bližnjima, i tako biti veliki oni, a po njima i Hrvatska domovina. Još im je kazao da je Crkva zajedništvo ljudi koji su u krštenju ispunjeni a u potvrdi opečaćeni Duhom Svetim, koji ih je učinio udovima Kristova otajstvenog tijela i koji ih poput navigatora upravlja pravim putem da stignu k cilju i smislu života. Pozvao ih je da pred likom Isusove Majke, koja je cijeloga života bila vjerna suradnica Božja i koja je u dvorani Posljednje večere s apostolima molila za silazak Duha Svetoga, donesu odluku da će biti trajni suradnici njezina Sina Isusa Krista, vjerni članovi zajedništva njegove Crkve u našoj hrvatskoj domovini.

Na svršetku misnog slavlja biskup je moleći čin predanja povjerio mlade hodočasnike Gospi Voćinskoj te im poželio da s hodočašća otiđu obnovljeni u uvjerenju kako jedino s Isusom Kristom mogu doploviti do konačnog smisla i ispunjenja svog života.

Nakon euharistijskog slavlja u prostorima Svetišta na otvorenom uslijedilo je natjecanje iz vjeronaučnog znanja te različite zabavne igre za mlade – graničar, povlačenje užeta, tronogo trčanje, ping-pong na žlici, skakanje u vreći i druge koje su u koordinaciji s biskupijskim Katehetskim uredom pripremili i vodili vjeroučitelji uz pomoć župnih animatora. U natjecanju iz vjeronaučnog znanja sudjelovalo je 10 ekipa s područja Požeške biskupije – predstavnici pojedinih dekanata. Prvo mjesto osvojila je ekipa domaće Župe Pohoda BDM u Voćinu, koju su tvorili vjeroučenici Sofia Čović, Antonija Džavić, Damijan Krupa, Julijana Simonović i Gabrijel Simonović pod vodstvom s. Tereze Dokić. Drugo mjesto osvojila je ekipa Župe sv. Nikole Biskupa iz Pleternice odnosno vjeroučenici Gabrijel Buće, Tea Milas, Valentina Sesar, Emanuela Vidakušić i Marija Magdalena Vidakušić pod vodstvom vjeroučiteljice Tajane Grbeš, dok je treće mjesto odnijela ekipa Župe sv. Terezije Avilske iz Požege koju su činili vjeroučenici Bruno Grbeš, Tara Matijević, Laura Maceluh, Petra Mitrović, i Fran Soukup pod vodstvom s. Karoline Mićanović. Najboljim vjeronaučnim ekipama, kao i svim drugim natjecateljima u kvizu znanja i zabavnim igrama u ime požeškog biskupa Antuna čestitao je Robert Kupčak, predstojnik biskupijskog Katehetskog ureda uručivši im prigodne nagrade.