Šesnaesta nedjelja kroz godinu (21.07.2019.)

79

LECTIO

Prvo čitanje: Knjiga Postanka, 18, 1-10a

U one dane: ¹ Gospodin se ukaza kod hrasta Mamre. Abraham je sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. ² Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča im s ulaza šatora u susret. Pade ničice na zemlju ³ pa reče: »Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! ⁴ Nek’ se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. ⁵ Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Tȁ k svome ste sluzi navratili.« Oni odgovore: »Dobro, učini kako si rekao!« ⁶ Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: »Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!« ⁷ Zatim Abraham otrča govedima, uhvati junca, mlada i ugojena, i dade ga momku da ga brže zgotovi. ⁸ Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. ⁹ »Gdje ti je žena Sara?« – zapitaju ga. »Eno je pod šatorom«, odgovori. ¹⁰ Onda on reče: »Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina.«

Riječ Gospodnja.

Abraham je uzor gostoljubivosti: on očituje njezina karakteristična obilježja. Spremnost: »Čim ih spazi, potrča im u susret « (2. r.). Čini geste odavanja počasti (»Pade ničice na zemlju«: 2. r.) i pažnje time što je gostima dao vode da se operu i da zaštićeni od sunca otpočinu. (»pod stablom«: rr. 4.8). Smatra uslugom to što ih može ugostiti: »Ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge « (3. r.). Biti ugošćen smatra pravom stranca: » Tȁ k svome ste sluzi navratili« (5. r.). Osobno se želi pobrinuti za goste i u tu svoju brigu uključuje i svoje ukućane (»požuri se…otrča govedima«; Sara treba djelovati »brzo«; sluga također i pripremi mesa: r. 6s.). Velikodušan je: daje da se pripreme »tri mjerice [3×15 kg] najboljeg brašna« (6. r.), »junac, mlad i ugojen«(7. r.), »maslo i mlijeko« (8. r.). Na koncu ostaje na raspolaganju za druge usluge: »Stavi pred njih, a sam stajaše pred njima« (8. r.).
Tajanstven je broj gostiju: jesu li »tri čovjeka« ili samo jedan »gospodin« (r. 2s.)? Završetak zgode očitovat će božanski značaj ukazanja. Prije nego će otići gost daje obećanje: »Dogodine u ovo doba vratit ću se k tebi; a tvoja žena Sara imat će sina« (r. 9). Abraham je imao sedamdeset i pet godina kad ga je Bog pozvao i kad mu je prvi put obećao potomstvo (Post 12, 4); u devedeset i devetoj ponavlja mu to obećanje, koje će se ispuniti kad navrši sto godina (17, 1.17). Na taj način Bog objavljuje svoju moć: »Zar je Gospodinu išta nemoguće« (18, 14).

Drugo čitanje: Poslanica Kološanima 1,24-28

Braćo!
²⁴ Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. ²⁵ Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju – ²⁶ otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. ²⁷ Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! ²⁸ Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu.

Riječ Gospodnja.

Pavao govori o svom poslanju i o načinu na koji ga vrši. Poslanje mu je »dano po rasporedbi Božjoj« (25. r.; usp. Dj 9, 15), nije dakle nešto što je on sâm započeo. Sastoji se u tome da bude »poslužitelj« Crkve, »tijela« Kristova (24. r.). Poslanje ima za svoj sadržaj »otajstvo« (26. r.) ili naum sveopćeg spasenja, što ga Bog želi ostvariti u povijesti. U središtu nije neka neutralna stvarnost, već sama osoba Krista, Mesije, od kojeg potječe »to slavom bogato otajstvo« (27. r.). Taj naum ima svoju povijest: dugo vremena »skriveno…a sada očitovano« (26. r.). Novost, u prijašnjim stoljećima skrivena, je da Kristovo djelo spasenja ne smije ostati zatvoreno unutar granica Izraela, nego da je usmjereno i na pogane, mora se proširiti »među poganima…u vama« (27. r.) i doprijeti do »svakog čovjeka« (28 r.).
Pavao vrši svoje crkveno poslanje dajući se potpuno u nj uključiti. Provodi u djelo svoju sposobnost navješćivanja, poučavanja i poticanja sa svom mudrošću svakog pojedinog slušatelja »da svaki čovjek bude doveden do savršenstva u Kristu« (28. r.). Zbog toga se boji suočiti se s poteškoćama »Za to se i trudim i borim« (29. r.); štoviše, radostan je da to čini iz ljubavi za vjernike: »Radujem se sada dok trpim za vas« (24. r.). Znakovito je ukazivanje na izvor i cilj njegova djelovanja. Duhovna oprema mu dolazi odozgor: »njegovom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje« (29. r.). Cilj je doprinijeti Kristovoj otkupiteljskoj muci: »u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim « (24. r.). Po sebi Kristove muke su savršeno dostatne za spasenje. Međutim, njegovo naviještanje i njegovo prihvaćanje sa svoje strane uzrokuju trpljenja, koja Pavao vidi kao ‘nadopunjavanje’ Kristove muke.

Evanđelje: Luka 10, 38-42

U ono vrijeme:
³⁸ Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. ³⁹ Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. ⁴⁰ A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« ⁴¹ Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, ⁴² a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Gospodnja.

Isus stiže u Betaniju. Tu ga ugostiše dvije sestre Marta i Marija; o bratu Lazaru se ne govori. Marta je prva: »Ona ga primi u kuću« (38. r.). Marija ga prihvaća slušanjem: »Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu« (39. r.). Reklo bi se da Isus uživa potpuno i skladno prihvaćanje: Marta se brine za materijalno, Marija za duhovno; jedna radi kućne poslove, druga uzdiže Učitelja kao njegova učenica (usp. Dj 22, 3), koju Isus počašćuje izvornom gestom, jer – suprotno rabinskom običaju – zadržava se da pouči jednu ženu.
Ravnoteža se je poremetila kad Marta, koje se je preopteretila poslom, prilazi Isusu i upućuje mu riječi koje očituju ljutnju na sestru – »ostavila me samu posluživati« – i pomalo nepristojan stav prema gostu, koji se gotovo pretvara u prijekor: »Gospodine, zar ne mariš… Reci joj dakle da mi pomogne.« (40. r.). Za Martu, čini se da se gostoprimstvo svodi na materijalne stvari. Marija bi joj trebala pomoći, umjesto da visi na Učiteljevim ustima. Sâm bi joj gost trebao prenijeti naredbu da pođe raditi za njega, a on bi trebao ostati sâm čekajući ručak.
Isus, koji je dosad poučavao Mariju, sada daje lekciju Marti. Obraća joj se srdačno: »Marta, Marta«, i daje joj na znanje da je loše odabrala, dajući prednost »mnogim stvarima« pred jedinom stvari »koja je potrebna« (rr. 41s.). Mariju pak hvali jer je odabrala »bolji dio« (r. 42).

MEDITACIJA

Nastojmo produbiti i podanašnjiti glavne poruke prvog čitanja i evanđelja, koji nam pripovijedaju o gostoljubivosti. Uočimo sličnosti i razlike. Razlika koja bode oči je da su gosti pohvalili Abrahamovo služenje: »Dobro, učini kako si rekao!« (Post 18, 5), dok je ono Martino naišlo na prijekor. Sličnost je da u oba slučaja gost ne samo da prima, nego i daruje: Abrahamu i Sari obećava sina, a sestrama u Betaniji daruje svoju riječ. Primiti Gospodina Isusa u svoj »dom« ne znači samo biti «zauzeti posluživanjem», nego također – štoviše, prije svega – dati mu da govori i primiti dar njegove Riječi.
Gostoljubivost treba pružati u Isusovo ime i ljudima s kojima se on poistovjećuje: »Stranac bijah i primiste me« (Mt 25, 35), »Gostoljublja ne zaboravljajte« (Hebr 13, 2). Daje priliku ne samo za davanje, nego i za primanje. Kakve mogućnosti imamo?
U dvjema sestrama su prikazana dva načina života: aktivni i kontemplativni. Zapravo, to su konkretni primjeri koji zorno pokazuju treću i četvrtu vrstu tla u prispodobi o sijaču. Martina «briga» i «uznemirenost» doziva u pamet »sjeme koje pade u trnje«, to jest »one koji se poneseni brigama života uguše i ne dorode roda« (usp. Lk 8, 14). Marijin pak «bolji dio» doziva u pamet »sjeme koje pade u dobru zemlju«, to jest »one koji u dobru i plemenitu srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti« (usp. Lk 8, 15). Gdje se odvija naš način života, na trećoj ili na četvrtoj vrsti tla?

MOLITVA

Ako podanašnjujući dvije prethodne poruke – o ruci koja daje i uhu koje prima – potvrdimo u nama dobar stav, dajmo hvalu Ocu. Zatražimo pak oproštenje za možebitne nedostatke velikodušnosti ili što se možda prema gostu nismo odnosili kao prema osobi koju treba prihvatiti srdačnom dobrohotnošću. Kako u nama ugošćujemo Gospodina, koje se uprisutnjuje u svojoj riječi, u euharistiji i u braći? Iz zaključaka tog ispita savjesti proizaći se traženje oproštenja, ako smo zakazali, zazivat će se Duh Sveti «dragi nebeski gost», da nas osposobi za prihvaćanje, ili molitva zahvaljivanja i hvale ako smo slični Abrahamu i Mariji.

KONTEMPLACIJA

Uzdignimo pogled k Bogu da u njemu ugledamo puninu one gostoljubivosti o kojoj smo razmišljali u dvjema spomenutim zgodama i na temelju koje smo molili.
Gostoljubivost je temeljna dimenzija biblijske objave. Poziva nas da otvorimo oči i srce pred svakom osobom: »Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju« (Rim 15, 7). Obzor se potom širi. Otac, Sin i Duh Sveti žele prebivati u svakom kršteniku: »K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti« (Iv 14, 23). Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva živjela je u kontemplaciji tih svojih Gostiju, koje je srdačno nazivala »moja Trojica«. Zar se povijest spasenja neće zaključiti u eshatološkom raju zemaljskom, gdje će se ostvariti uzajamna gostoljubivost? Sveci ugošćuju Boga – »Evo šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima« (Otkr 21, 3) – i Bog ugošćuje svece: »Hrama u gradu ne vidjeh. Tȁ Gospod Bog Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac« (Otkr 21, 22). Nebeski će grad biti nastanjen gostima sa svih strana svijeta: »Vidjeh veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika« (Otkr 7, 9). Sadašnju pojavu mješavine različitih naroda i kultura valja promatrati u tom svjetlu.

AKCIJA

Često ponavljaj i živi danas Riječ:
»Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo« (Lk 10, 41).

ZA DUHOVNO ČITANJE

U našoj kulturi pojam gostoljubivosti je izgubio mnogo od svoje snage i često se koristi ondje gdje smo više skloni očekivati razvodnjeno milosrđe nego ozbiljno traganje za istinskom kršćanskom duhovnošću. Pa ipak, ako postoji pojam koji zaslužuje da mu se vrati izvorna dubina i njegova izazovna moć, onda je to pojam gostoljubivosti. Riječ je naime o jednom od najbogatijih biblijskih izraza, koji je u stanju produbiti i proširiti naše poimanje odnosa s braćom. Pripovijesti Starog i Novog zavjeta ne pokazuju nam samo kako je velika obveza dobro primiti stranca u naš dom, nego nam također govore da i uzvanici donose dragocjene darove, koje žarko žele pokazati onome tko ih prima. Tri stranca, koje je Abraham bogato ugostio u Mamri, objavljuju mu da su oni Gospodin i navješćuju mu da će mu žena Sara roditi sina.
Kad stranci, koji mogu pobuđivati strah, bivaju ugošćeni, oni tada domaćinu otkrivaju obećanja koja donose sa sobom. Na taj nam način biblijske pripovijesti pomažu uvidjeti da je gostoljubivost važna krepost, ali – još više – da si u ozračju gostoljubivosti domaćin i gost mogu izmijeniti dragocjene poklone, darujući si novi život.
Posljednjih desetljeća psihologija je mnogo doprinijela novom načinu razumijevanja međuljudskih odnosa. No, možda su se neki od nas dali previše zadiviti novim otkrićima da smo izgubili iz vida silno bogatstvo koje je sadržano i sačuvano u drevnim pojmovima kao što je gostoljubivost. Taj bi pojam mogao dati novu dimenziju našem razumijevanju dobrohotnog odnosa i izgradnji zajednice, koja će biti kreativna, u svijetu koji trpi otuđenosti i odijeljenosti. (H. J. NOUWEN, Viaggio spirituale per l’uomo contemporaneo /Duhovno putovanje suvremenog čovjeka), Brescia, 1999⁸, str. 60s.).