Završno euharistijsko slavlje Biskupijskog dana u Požegi

318

Središnja točka Biskupijskog dana u Požegi, 21. rujna, na blagdan sv. Mateja, apostola i evanđelista bilo je zahvalno euharistijsko slavlje prigodom 22. obljetnice uspostave Požeške biskupije. Slavlje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima i drugim sudionicima Biskupijskog dana, tijekom kojeg je zaredio za đakona bogoslova Mateja Silukovića iz Župe Sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu. Na slavlju su među ostalim sudjelovali i poglavari Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, rektor Anđelko Košćak i vicerektor Mislav Kutleša. Pozdravljajući sudionike Biskupijskog dana, biskup je rekao da je po njima u Katedrali na svoj način prisutna cijela Požeška biskupija, jer su se sabrali na zborovanje kao predstavnici svih onih službi po kojima naša mjesna Crkva ostvaruje svoje poslanje. Zahvalio im je za njihovo služenje. S osobitom pak radošću pozdravio je bogoslova Mateja Silukovića, rekavši da će on primanjem svetog reda đakonata posvjedočiti Isusu Kristu kako sjedinjen s njime želi vršiti poslanje koje mu Crkva povjerava. Srdačni pozdrav uputio je njegovim roditeljima, rodbini i župljanima Župe Sv. Mihaela u Stražemanu na čelu s njihovim sadašnjim župnikom Robertom Mokrim i umirovljenim župnikom Josipom Devčićem. U homiliji biskup je istaknuo da je sv. Matej, apostol i evanđelist, pišući svoje evanđelje, jednom rečenicom – kako smo čuli u naviještenom ulomku – zapisao i svoj životopis: «Isus ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: ‘Pođi za mnom!’ On usta i pođe za njim». Kazao je kako se u evanđelistinu srcu zbio određeni duhovni proces po kojem je u svjetlu Duha Svetoga prosudio da više dobiva ako pođe za Isusom Kristom nego da ostane carinik. Naglasio je kako nam izazovna kratkoća Matejeva životopisa svjedoči da i za naš život ima značenje samo ono što je u njemu ostvario Bog, jer to ostaje za vječnost, dok je sve drugo prolazno. Izrazio je radost što se Isusovu pogledu i pozivu, poput apostola Mateja, svojim «Evo me» odazvao i bogoslov Matej, naglasivši da je taj njegov odaziv trajao tijekom četiri godine boravka u požeškom Kolegiju i kroz pet godina života u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, te je na ovom slavlju progovorio posebnom snagom. Zahvalio je Bogu što se taj poziv zbio u krilu mlade požeške mjesne Crkve. Na temelju prvog čitanja iz Poslanice Efežanima biskup je ukratko progovorio što je to Crkva, odnosno Požeška biskupija. Ona je po Apostolovim riječima zajedništvo u Duhu Svetom, Tijelo Kristovo koje je jedno po jednoj vjeri, jednom krstu, jednom Bogu Ocu sviju. Biskup je upozorio na Apostolove snažne riječi kojima doziva Efežanima u svijest dostojanstvo njihova poziva i jedinstva u vjeri: kao zatvorenik u Rimu zaklinje ih sa svom poniznošću i blagošću da strpljivo žive svoj poziv, podnose jedni druge u ljubavi i trude se sačuvati jedinstvo svezom mira. Pored toga podsjeća ih da su sve službe u Crkvi dar Božji te sv. Pavao nabraja kako Bog dade jedne za apostole, druge za evanđeliste, druge za proroke i učitelje, a možemo dodati k tome da neke dade za biskupe, druge za prezbitere, druge za đakone, vjeroučitelje, učitelje u katoličkim školama, karitasove djelatnike, bračne drugove, očeve i majke… Upozorio je kako naša ranjenost grijehom, naša sebičnost a pokatkad i zloća razara crkveno zajedništvo koje ostvaruje Duh Sveti, te je pozvao nazočne da preispitaju kako svaki pojedini od njih u svojoj službi odgovara Božjem pozivu na izgradnju zajedništva vjere, nade i ljubavi. Spomenuo je kako se nerijetko zabrinjavamo za neke negativne tajne snage koje u Hrvatskoj djeluju, naglasivši da bi trebalo daleko više posvetiti pozornosti našega srca nevidljivom djelovanju Duha Svetoga i ne zaboraviti da usred naših nevolja, slabosti i grijeha živi uskrsnuli Isus Krist u snazi svoga Duha nastavlja ostvarivati svoje djelo. Zahvalio je Isusu Kristu za sve ono što je u snazi svoga Duha ostvario tijekom dvadeset i dvije godine Požeške biskupije u svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima, u vjernosti tolikih bračnih drugova i u obiteljima. Ređeniku Mateju čestitao je što je po primjeru svoga nebeskog zaštitnika sv. Mateja apostola i evanđelista odlučio napraviti konačni životni račun s Isusom Kristom i njemu povjeriti svoju sudbinu, a nazočne vjernike je pozvao da mole za njega kako bi uvijek ostao vjeran Isusu Kristu, kao i za svećenike te nova duhovna zvanja. Na svršetku misnog slavlja, biskup je u ime nazočnih svećenika i svih drugih sudionika Biskupijskog dana čestitao novozaređenom đakonu Mateju što je u njemu Isus Krist snagom svoga Duha našoj mladoj mjesnoj Crkvi podario novog službenika. Zaželio je da njegov korak u služenju Božjem narodu bude čvrst i blagoslovljen. Zahvalio je Matejevim roditeljima, rodbini, prijateljima, poglavarima u požeškom Kolegiju i poglavarima u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, a osobito dugogodišnjem stražemanskom župniku Jozi Devčiću. Zahvalio je mladim pjevačima, članovima Biskupijskog zbora mladih, pod ravnanjem Marije Milinković, kao i članovima katedralnog zbora pod ravnanjem Maria Večerića, te je na služenje novozaređenog đakona, kao i na nazočne nositelje različitih crkvenih službi u Požeškoj biskupiji zazvao Božji blagoslov.